Ovih dana vidim da svi lagano kreću prema moru, svak traži svoju valu mira i spokoja. Ja već godinama imam svoju valu....to je mjesto meni najdraže na svijetu. Mali otok nedaleko Grada na koji se stigne za nekih 20-tak minuta. Rijet će te kako tamo može biti mir kad je tako blizu Gradu. E, pa može. Tamo vam nema auta pazi niti jednog. Jedinu galamu čini mali prdavac koji strancima prevozi kufere do hotela. Ujutro dok svi još spavaju prvo čujem magarca koji njače u selu, on je ujedno velika atrakcija, potom ribare koji šapuću na mulu dok se spremaju i prebiru noćni ulov. U neka doba začujem i pjetla pa šum valova koji su toliko blizu kuće da njihovo lupetanje čujem cijelu noć. Još onako pospana i bez kavice navučem kupaći i pravo na jutarnje kupanje. To mi je najdraže nigdje nikoga još sve bistro i čisto imaš osjećaj da more možeš popiti. Dobro se isplivam i onda idem na kavicu. Cijeli dan provodim u kupaćem kostimu i dok kuham i dok čitam ma to je divota. Navečer u obližnjem kafiću iskupi se čeljad iz mjesta, padne i pjesma, zabaci se na tresete i briškule. Svi su tako mirni i spokojni nema žurbe, mahnitanja i one euforije koja vlada u mom Gradu samo 20-tak minuta dalje od tog spokoja. Svi koji ste iz Grada prepoznat će te na slikama našu lijepu Kalamotu. A za sve koji ovo čitaju a nisu iz Grada moram reći pravilni nazi -Koločep. Na tom malom ali preljepom otoku žive dragi ljudi koji srdačno nazivaju Dobar dan svim strancima kraj kojih prođu. Oni i njih smatraju domaćima, tu nikada nećete čuti narodnjake tu uvijek svira dalmatinska muzika. Dolazak vapora izaziva kod svih znatiželju to je veliki događaj za malo mjesto. I dok vapor akostava na mulu se iskupi čeljad koja nekoga dočekiva ili ispraća i u tom momentu uvijek je živo. Tu padaju poljupci maše se za brodom koji ostavlja bijeli trag dok poznata lica mašu na pozdrav.

Zvuk mora, zrikavaca, klapske pjesme, miris ribe s gradela, firškece mora, sunce koje grije tijelo, osmjesi dragih ljudi u meni probude nirvanu koju nigdje ne mogu doživjeti kao na tom otoku. I stoga bježim da i ja malo napunim svoje baterije. Već se dva dana tako radujem poput malog djeteta. Vama svima šaljem bezbroj poljubaca sa željom da i vi pronađete svoju valu mira. A ja ću u pjesmi cvrčaka prepoznata Boruta i Vesnu, u visokim čempresima Julijer i Quid, u suncu koje škakulja blijedo tijelo moju dragu Sunčicu i Sretno dijete, u gustom crnom vinu Linusa, u slasnoj ribi pixy-ja i nighta, bugu ću navonjati u cvijeću sa slike,u ljepoj pjesmi čut ću kašetu i pescafondu,u slasnom kolaču jagode, u veseloj dječici vidjti ću xvii i malu plavu......i bit će te svi sa mnom u mom carstvu.

I ove godine po treći put u Dubrovniku se održava povjesni festival. Organizatori su dubrovačka renesansna udruga "Ragvsevm".


Festival traje osam dana do 29. lipnja.

Oko stotinjak sudionika u gratski porat su doplovili karakom, na opće oduševljenje mnoštva stranaca koji su samo škljocali svojim aparatima. Među sudionicima su Hrvati, Slovenci, Česi i Makedonci. Svi odjeveni u živopisne srednjevjekovne kostime.

Tu su bili žongleri, gutači vatre, pučani, vlastela, srednjevjekovni stražari, ratnici itd. ta razdragana povorka svako veče đirava Stradunom i većim trgovima gdje izvode razne plesove i kratke igrice na zadovoljstvo gostiju koji mirno jedu za svojim trpezama. Ovih dana Grad ponovo živi u svojim najboljim vremenima. Dok šarolika povorka privlači pozornost svih prisutnih u Gradu glavna zbivanja su na Boškovićevoj poljani. Sve je u znaku srednjovjekovnog ugođaja tako i lutnja koja nježno svira a nos vam škakuljaju ugodne arome starih jela. Tu je i tržnica na kojoj se mogu kupiti ručni radovi poput kožnih torbica, keramike, raznih slika, nakita, hrane, vezova, odjeće.

Svako veče čitaju se priče za najmlađe, djeca sama izrađuju nakit od prirodnih materijala.

Mogu se kupiti ručno izrađeni suveniri a svoju vještinu gađanja lukom isprobali su mnogi. I ona nije mogla odoljeti.

Valja probati i staru dobru medovinu a uz to pogledati neku od umjetničkih družina kako žongliraju.

U šatoru možete doznati vašu sudbinu uz pomoć čudnih moći i kristalne kugle. Vješti ili bolje reći snažniji mogu kovati novac. Tu je i sprava za mučenje.

Dok jedni ventaju noge

on sve mirno promatra na pragu svoje kuće. Tko zna što li se sve vrzma njegovim mislima ???????

Šest cruisera s oko devet tisuća putnika tijekom prošle subote stiglo je u dubrovački akvatorij. To je dosad najveći broj putnika s plovećih hotela pristiglih u samo jednom danu u Dubrovnik, no bilo je i sezona kada se u dubrovački akvatorij doplovilo i po deset cruisera u jednom danu, ali manjih kapaciteta. U grušku luku u pristao je "Milenium" s dvije tisuće putnika i "Queen Elisabeth" sa 1650 putnika. Gužva je bila i ispred povijesne gradske jezgre gdje su jutarnje termine za sidrenje zauzeli "Armonia" sa 1541 putnika i "Costa Classica" sa 1248 gostiju. Ispred otoka Lokruma doplovili su "Costa Mediteranea" s oko 2200 putnika i "Royal Cliper" sa 180 putnika.



kašeta me pitala ima li koje koristi od tih gostiju. draga moja kašeta slabo. to više nisu skupi kruzeri na kojima gostuju imućni turisti. To ti je uglavnom srednja klasa. Na brodu imaju sve od 3 obroka, svih mogućih vrsti zabave: muzika, ples, fitnes, košarka, rukomet, tenis, kazališta, kina, kockarnice itd, itd, Oni uglavnom prošetaju gradom u pratnji vodića koji im priča povjest grada. I to su njihovi vodići sa broda rijetko su to naši vodići. prije nekog vremena slušala sam jednoga koje ludosti priča. za naše vodiće mogu reći da su lani dobili nagradu kako najbolji i najljubazniji vodići na području cijele Hrvatske. Svi moraju završiti jedan tečaj a ispit nije nimalo lak. Tu se traži savršeno poznavanje jezika, povjesti i naših književnih djela, običaja, tradicije.



Prošlo ljeto kod mene je stanovala jedna vodićka pa sam se od nje naslušala kojekakvih bisera. Kad je vodila grupu Španjolaca na izlet u Međugorje jedna španjolica sva radosna zove na mobitel svoje doma pa im kaže :Evo nas u Italiji i izmišljeno nam je sad smo trenutno u jednom malom svetištu ne znam kome je posvećeno. Drugi slučaj kad ih je vodila izlet na Cetinje. Mlađa sinjorina je pita ima li i gore mora da se okupa? Ma ti pojima nemaju gdje udaraju a kamoli gdje idu. Čast iznimkama. To nije slučaj sa Japancima oni znaju svaki detelj čak imate osjećaj da bolje poznaju našu povjest od nas samih. Oni dobro prostudiraju prije nego krenu na put sve do u detalje. A najbolji gosti zadnje dvije godine su definitivno rusi, ti ne pitaju pošto je što, samo daj.



Ovi gosti sa brodova kupe pokoji suvenir i to uglavnom što jeftiniji, popiju piće ili eventualno ručaju i to je to. Ako se uzme u obzir njihova brojnost i sve ono što jedan brod mora platiti da bi pristao ipak se tu zaradi. Koliko oni u jednom danu uspiju vidjeti od Grada to je isto pitanje. Najposjećenje su zidine koje su lani imale najviše posjetra do sada.



U Gradu na svakom kantunu otvarju restorane i kafiće. I svi rade jer Grad je ipak centar svih zbivanja. Kad se uzme u obzir ono zimsko mrtvilo ljudi moraju nekako zaraditi da bi opstali ostatak godine. Pojedinci to itekako znaju pa nabijaju nenormalne afite. Jedan metar kvadratni na Stradunu poslovnog prostora za kupiti koštan od 8 do 20 tisuća eura.



Je gužva u Gradu ali neka nama stranaca, tužne su bila ona ljeta kad su žamorile samo čiope nad Gradom a ljudi i stranaca nigdje. Ne ponovilo se.... Još da hoće mrdnuti i privreda osim turizma i onda bi nam se frigalo za EU. jedan prijatelj mi je neki dan rekao :"Ma kakva Europa što ćemo mi tamo, oni će i tako opet doć bjankat guzicu u našem moru!" Doće oni k nama......



I za kraj Gratski stražar koji čuva vrata od Pila i Ploča.

Priča koja se prenosi generacijama nastala je pred propast Republike. U Rijeci dubrovačkoj prepunoj ljetnikovaca vlastela su provodila vruće ljetne dane. Vlastelin Bona jednog toplog dana sjedio je u hladu velike krošnje. Promatrao je more kako se lućida dok sparina dan čini teškim bez daška vjetra. I dok je tako zamišljen sjedio naiđe seljak iz Primorja. To je bio njegov kmet. Seljak je jako dobro znao da je to neki gospar što sjedi u hladu ali nije znao koji, jer svu vlastelu jednako je mrzio. Napravio se kao da ga nije obadao i prođe mimo njega. Vlastelin Bona začuđen ovakvim ponašanjem, razljuti se pa vikne za njim:» Blento, blentavi kud hodiš? Zar ne znaš da si upravo prošo kala gospara. Kako to prolaziš bez pozdrava?»
Seljak se bez imalo uzrujavanja okrene i polako progovori:»Idem u Grad poslom, moram čim prije nase zbog posla koji me čeka.» Dok su se pogledivali vlastelin progovori:»Čigov si ti kmet?» Seljak spremno odgovori: «Bonin!» Ljutit na vlastelu koji su mu život otežali poče odmah svakakve pogrde i kletve. Stade gosparu pričati kako su mu život uništili da se sa njim poigravaju kako ih volja. Kleo kneza i Republiku. Bona ga sasluša i nabrzinu skova plan pa mu reče:»Bi li mi učinio jednu uslugu kad već hodiš u Grad.Treba mi odnjeti pismo u Dvor zdurima. Za to ću ti dati jedan perper:» Seljak promisli da i tako hodi u tom pravcu, soldi mu se oslačali pa reče:»Hoću bez problama.» Bona mu još objasni da svakako u Gradu sačeka odgovor na pismo i da mu donese taj odgovor kad se bude vraćao u Rijeku. Seljak sjede u hlad gledajući novac koji je dobio dok je čekao gospara koji je u ljetnikovcu pisao pismo. Vlastelin ljut što ga njegov kmet nije poznao a pritom ga je i vrijeđao odluči kazniti njegovu nepažnju i lajavost. U pismu se obratio zdurima s izričitom naredbom da uhvate i bacu u tamnicu kmeta koji im je predao pismo, jer je taj isti psovao kneza, klevetao Republiku i vlasteline. Na dnu pisma potpisao se spunim imenom i prezimenom. Bio je uvjeren da kmet ne zna čitati i da će za onaj jedan perper izvršiti zapoviđeno.
Bona radostan što će mu se osvetiti preda mu pismo s osmjehom na licu i najljubaznije mu zahvali. Seljak ubrza korak jer je izgubio vrijeme čekajući pismo, pohita put Mirinova. Znao je da će barka s desne bande uskoro krenuti na lijevu obalu jer se već iskupilo dosta čeljadi. Ukrcao se u barku i sjeo do fratra koji je iz Primorja išao za Grad. Znatiželja ga je kopkala što li je to tako hitno gospar morao napisati?» Želio je znati njegove posle u to mu sine ideja. Fratra ljubazno zamoli da mu pročita pismo. Ovaj to rado učini. Dok je seljak slušao sadržaj napisanih riječi protrnu pri spomenu imena Bona. Shvati svoju pogrešku i brzopletost ali na brzinu odluči kako će se osvetiti vlastelinu. Fratru se ljubazno zahvali. Kad su stigli na drugu bandu seljak požuri put Grada da obavi svoje posle. Na trenutak je zastao iskidao pismo, slatko se podsmjehnuo i krenuo dalje. Kad je obavio svoje poslove uputi se istim putem natrag u Rijeku.
Stigavši pred ljetnikovac pozvoni na teška, velika vrata. Sluga otvori i zapita ga što treba. Seljak zatraži gospara, a sluga ga zamoli da pričeka pred vratma. Nakon nekog vremena na funjestri se pojavi Bona začuđen kad ugleda i prepozna seljaka. Čudio se što ovaj nije u zatvoru. Nabrzinu se pribrao pa viknuo:»Je si li učinjeo kako sam ti zapovidio i spjego?» Seljaka ispred vrata mu dovikne: »Sve kako ste mi zapoviđeli. Predao sam vaše pismo zdurima, a oni su rekli da nemaju nikakav odgovor za vas. Došao sam vas avizat a sad žurim dalje za poslom» Sad već bijesan Bona vikne sa funjestre:»Tovare, dabili tovare!» Seljak se napravi ko` da mu govori najljepše riječi, nije se dao smesti još dobaci:» Žurim gospodaru, nemam vremena za ćakule. Jer vi ko vlastelin najbolje znate koliko posla u kući i na zemlji ima. Mi seljaci nismo lukavi i preferigani ko` gospari među mirima. Nije pravo da uvijek sve rade težaci, kad plodove uvijek raduju ležaci.» Nato se još pokorno nakloni i krene hitrim koracima put doma stiskajući u špagu zarađeni perper. Na funjkestri još dugo stajaše vlastelin Bona zbunjen, ljut, crven u licu nadasve posramljen što se prefrigani kmet sa njim narugao.


Ovo je jedna od mnoštva zgodnih pričica vezanih za vlastelu i kmetove.

Ajde Dalmatinci kako vi zovete ovu ribu. Kod nas ima jedno lijepo i zvučno ime KOKOT to može izazvati razno razne asocijacije ali poučno je znati da je jako ukusna i može se spravljat na mali milon način. Ja ribu često kupujem na gruškoj placi ali ipak najviši gušt je kupiti frešku ribu koju su samo koju sekundu prije donjeli ribari sa svojih brodica na ribarnicu u Gradu.

Na gornjoj slici su moja djeca lanjsko ljeto slikna na Mljetu. Uz svo igranje u moru one se rado uvijek igraju i društvenih igara. Kao i sva moderna djeca vole kopjuterske igrice ali nisu previše zaluđene za njima. Više uživaju u čitanju knjiga i gledanju filmova. Često im pričam o mojim igrama sa djecom iz susjestva. Danas dok promatram novu generaciju u susjestvu nema više onih smišljenih igara, mašte i improviziranja kao što smo mi znali. Sve se svodi na naganjanje, trčanje, kričanje, bez smisla. Dok sam ja sa svojiim vršnjacima trčkarala tim istim đardinima glavna igra nam je bila care pracare, crna kraljica, caja i lopova, ratovanja između donjih i gornjih kuća. Strjeljivo su bile razne bobice koje bi skupili po đardinima, znali smo susjedu pokrasti voće. Danas kad djeca odu u te nevine krađe odma zovu policiju, prijete raznim oružjima.Ispiru im mozak kako to vodi u kriminal i kojekakve ludosti. Bože i ovi ljudi više nisu normalni, pa nema generacije koja nije išla u krađu voća. I uvijek je to voće bilo najslađe. Susjedi kojima smo krali voće malo bi ko galamili ali ništa strašno. Ubrzo bi i njihova djeca krali kod mojih roditelja pa se to nije ni vele obadavalo. Sve je to bilo odrastanje. Ljeti kad nismo odlazili na kupanje igrali smo se jadranskih susreta, e tu bi mašta itekako dolazila do izražaja. U probušenim saketima nosili smo vodu iz jedne bačve u drugu pa koja će ekipa prenjeti više, trčanje sa perajama na nogama cijelom ulicom, pa tko će na suncu izdržati više u zimskom đemperu i vunenoj kapi na glavi. A jesmo bili blesavi i beskrajno sretni. Puštali bi gramofonske ploče iza kuće a mi bi lof na pozornici nastupali kreveljili se i pjevali kojekakve pjesme kojima nismo znali smisao. Tako smo bili ponosni na svoje nastupe da smo se prije toga svi doma uredno počešljali oblačili robu u kojoj smo inače išli na misu. Divni su to bili dani. I dok promatram sa mog balkona djecu kako se igraju razmišljam kako će i oni zasigurno jedan dan reći da su to bili njihovi najljepši dani u životu, bezbrižni s puno smijeha, ljubavi, neiskvarenog prijateljstva. Upravo iz tih dana imam najdraže i najiskrenije prijatelje. Moja najbolja prijateljica sa kojoom sam odrasla danas živi u LA i ljeti se jedino vidimo. Život nas je odveo na sve strane tako će biti i sa ovim malašnima koji veselo cvrkuću podno mog balkona. Pokušavam se sjetiti svih onih brojalica kojih smo se isto igrali, znam da je bilo en ten tini...., došla majka s kolodvora.... Ajde i vi me posjetite, probudite moje sjećanje na te davno zaboravljne igre. Čega se vi najviše sjećate ?

Dragi moji ja sam se ova dva dana naprosto smrzla. Prije par dana palila sam klimu kako bi se osvježila jer je u kući bilo jako vruće. Juče i prekjuče tu istu klimu palim kako bi se ugrijala. Preko dana još nekako ali navečer je tako studeno. Ponovo sam izvukla deke za pokriti se. Onda moja kćer komentira :Koje crno globalno zatopljenje. Sve je pošlo k vragu ovo je globalno smrzavanje. Gledam na TV snijeg pada na sve strane, ljudi ponovo idu na skijanje. A moje cvijeće na balkonu tužno je povilo svoje glavice. Šmrc....bojim se da se neće oporaviti. Juče sam isto odlučila krenuti malo u đir i načiniti koju sličicu. Žao mi je ovu masu turista koji su došli u grad pa od silne kiše nisu mogli nigdje. U Dubrovniku su svi hoteli popunjeni nema niti jedno slobodno mjesto. Čak su neki hoteli dva puta bukirani pa su na sramotu Grada te goste odveli u Neum a drugu turu u Budvu. Zamislite to uplatite Pariz a finete u neko mjesto o kojem niste ni sanjali. Kod nas sve može tako i to. Inače svi kapaciteti za cijelo ljeto su popunjeni tako vi koji ste namjeravali u Dbk. možete odmah početi sa pretragom privatnog smještaja. Najbrojniji su francuzi ovo ljeto Grad će posjetiti njih pola miliona. Kad u grušku luku pristignu 2-do 3 kruzera a pred portom u Gradu isto tako pa kad se ta masa čeljadi spusti na Stradun to samo možete zamisliti. Za ući u Grad u vratima od Pila se čeka 10-15 min još ako pada kiša pa se ne mogu mimoići sa ombrelama to je tek poseban krkljanac. Zadnje vrijeme se razmišlja o tome da se uvede nekakav redosljed dolazaka tih brodova jer na ovaj način ti jadni stranci od guranja sa drugim grupama jedva što uspiju vidjeti. Ta ideja nije loša samo je ne izvediva iz tog razloga jer svi žele doći u ranim jutarnjim satima i provesti što više vremena taj dan u Dubrovniku. Svi koji dolazite u moj Grad ovo ljeto uz kreme za sunčanje i šugamane, pun takujin naoružajte se velikom dozom strpljenja.

Danas mi se ne da pisati jer sam cijeli dan slikavala i lagano sam umorna. Ovo je slikano sa Porporele. Djeluje da su tako blizu ali bez straha ipak nisu.

Nakon više od pet stoljeća ponovo je u moj grad uplovila karaka. Taj stari dubrovački brod koji je služio za plovidbu i trgovanje po cijelom Sredozemlju pa i dalje. Replika broda koji je izgrađen prema pomno proučenim nacrtima pronađenim u arhivu i sačuvanim spisima danas je izazvala veliko uzbuđenje mnoštva građana. Dolazak broda najavljen je putem lokalne radio stanice. Sa broda se javljao novinar Mladen Stubljar pričajući kuda prolaze i opisujući raspoloženje na brodu. Za to vrijeme u gratski porat došli su svi koji vole Grad i kojima ovaj događaj puno znači. Nakon više od pet stoljeća brod Dubrovačke Republike ponovo je stigao. Nestrpljenje je bilo veliko. Ali kako to uvijek biva neki su bili prešniji. Dva velika kruzera usidrena pred gradom na veliki i mali mul u portu dovozili su turiste tako da karaka nije imala gdje akostati. I tako je valjao čekati od 11h do 14h da napokon brod ariva u svoju porat. Čekanje se isplatilo. Sam dolazak i bacanje cime u mnogima je izazvo toliko uzbuđenje da su potekle i suze radosnice. Popela sam se sa djecom i pomno proučila svaki detalj. Sa te visine gledati porat ipak je jedinstveni doživljaj. Brod će inače prevoziti putnike na jednodnevnim izletima. Na njega bez problema može stati 215 putnika. Načinjen je tako da su svi moderni uređaji kako tako prikriveni da se ne izgubi autentičnost. Moju pažnju ipak je privuko uređaj za satelitsko upravljanje. Danas se Dubrovnik pridružio mnogim europskim gradovima čije porte krase stari brodovi sa kojima su trgovali.

Novi brodovi pred portom


iskrcavanje turista


vječni trubadur Mirso(još da je naučit pjevat)


i evo ga pred kašama


ime ga krasi i budi osjećaje


ulazak u porat




nadgledanje bacanja cima


salon


na palubi


odraz krme u moru


moderni uređaji u srednjovjekovnom brodu


pogled u visine i povik -kopno na vidiku


neizbježni domjenak


još jedan pogled na porat koji je zasjao u punom sjaju

Lepršaju moje misli
iznad mora sinja
razgovaram s galebima
i ja bih rado u let
sa njima......

smokve i grada.