Marketing
Igra
Na gornjoj slici su moja djeca lanjsko ljeto slikna na Mljetu. Uz svo igranje u moru one se rado uvijek igraju i društvenih igara. Kao i sva moderna djeca vole kopjuterske igrice ali nisu previše zaluđene za njima. Više uživaju u čitanju knjiga i gledanju filmova. Često im pričam o mojim igrama sa djecom iz susjestva. Danas dok promatram novu generaciju u susjestvu nema više onih smišljenih igara, mašte i improviziranja kao što smo mi znali. Sve se svodi na naganjanje, trčanje, kričanje, bez smisla. Dok sam ja sa svojiim vršnjacima trčkarala tim istim đardinima glavna igra nam je bila care pracare, crna kraljica, caja i lopova, ratovanja između donjih i gornjih kuća. Strjeljivo su bile razne bobice koje bi skupili po đardinima, znali smo susjedu pokrasti voće. Danas kad djeca odu u te nevine krađe odma zovu policiju, prijete raznim oružjima.Ispiru im mozak kako to vodi u kriminal i kojekakve ludosti. Bože i ovi ljudi više nisu normalni, pa nema generacije koja nije išla u krađu voća. I uvijek je to voće bilo najslađe. Susjedi kojima smo krali voće malo bi ko galamili ali ništa strašno. Ubrzo bi i njihova djeca krali kod mojih roditelja pa se to nije ni vele obadavalo. Sve je to bilo odrastanje. Ljeti kad nismo odlazili na kupanje igrali smo se jadranskih susreta, e tu bi mašta itekako dolazila do izražaja. U probušenim saketima nosili smo vodu iz jedne bačve u drugu pa koja će ekipa prenjeti više, trčanje sa perajama na nogama cijelom ulicom, pa tko će na suncu izdržati više u zimskom đemperu i vunenoj kapi na glavi. A jesmo bili blesavi i beskrajno sretni. Puštali bi gramofonske ploče iza kuće a mi bi lof na pozornici nastupali kreveljili se i pjevali kojekakve pjesme kojima nismo znali smisao. Tako smo bili ponosni na svoje nastupe da smo se prije toga svi doma uredno počešljali oblačili robu u kojoj smo inače išli na misu. Divni su to bili dani. I dok promatram sa mog balkona djecu kako se igraju razmišljam kako će i oni zasigurno jedan dan reći da su to bili njihovi najljepši dani u životu, bezbrižni s puno smijeha, ljubavi, neiskvarenog prijateljstva. Upravo iz tih dana imam najdraže i najiskrenije prijatelje. Moja najbolja prijateljica sa kojoom sam odrasla danas živi u LA i ljeti se jedino vidimo. Život nas je odveo na sve strane tako će biti i sa ovim malašnima koji veselo cvrkuću podno mog balkona. Pokušavam se sjetiti svih onih brojalica kojih smo se isto igrali, znam da je bilo en ten tini...., došla majka s kolodvora.... Ajde i vi me posjetite, probudite moje sjećanje na te davno zaboravljne igre. Čega se vi najviše sjećate ?
Post je objavljen 12.06.2005. u 17:21 sati.