Marketing
Bježim u carstvo mira i tišine
Ovih dana vidim da svi lagano kreću prema moru, svak traži svoju valu mira i spokoja. Ja već godinama imam svoju valu....to je mjesto meni najdraže na svijetu. Mali otok nedaleko Grada na koji se stigne za nekih 20-tak minuta. Rijet će te kako tamo može biti mir kad je tako blizu Gradu. E, pa može. Tamo vam nema auta pazi niti jednog. Jedinu galamu čini mali prdavac koji strancima prevozi kufere do hotela. Ujutro dok svi još spavaju prvo čujem magarca koji njače u selu, on je ujedno velika atrakcija, potom ribare koji šapuću na mulu dok se spremaju i prebiru noćni ulov. U neka doba začujem i pjetla pa šum valova koji su toliko blizu kuće da njihovo lupetanje čujem cijelu noć. Još onako pospana i bez kavice navučem kupaći i pravo na jutarnje kupanje. To mi je najdraže nigdje nikoga još sve bistro i čisto imaš osjećaj da more možeš popiti. Dobro se isplivam i onda idem na kavicu. Cijeli dan provodim u kupaćem kostimu i dok kuham i dok čitam ma to je divota. Navečer u obližnjem kafiću iskupi se čeljad iz mjesta, padne i pjesma, zabaci se na tresete i briškule. Svi su tako mirni i spokojni nema žurbe, mahnitanja i one euforije koja vlada u mom Gradu samo 20-tak minuta dalje od tog spokoja. Svi koji ste iz Grada prepoznat će te na slikama našu lijepu Kalamotu. A za sve koji ovo čitaju a nisu iz Grada moram reći pravilni nazi -Koločep. Na tom malom ali preljepom otoku žive dragi ljudi koji srdačno nazivaju Dobar dan svim strancima kraj kojih prođu. Oni i njih smatraju domaćima, tu nikada nećete čuti narodnjake tu uvijek svira dalmatinska muzika. Dolazak vapora izaziva kod svih znatiželju to je veliki događaj za malo mjesto. I dok vapor akostava na mulu se iskupi čeljad koja nekoga dočekiva ili ispraća i u tom momentu uvijek je živo. Tu padaju poljupci maše se za brodom koji ostavlja bijeli trag dok poznata lica mašu na pozdrav.
Zvuk mora, zrikavaca, klapske pjesme, miris ribe s gradela, firškece mora, sunce koje grije tijelo, osmjesi dragih ljudi u meni probude nirvanu koju nigdje ne mogu doživjeti kao na tom otoku. I stoga bježim da i ja malo napunim svoje baterije. Već se dva dana tako radujem poput malog djeteta. Vama svima šaljem bezbroj poljubaca sa željom da i vi pronađete svoju valu mira. A ja ću u pjesmi cvrčaka prepoznata Boruta i Vesnu, u visokim čempresima Julijer i Quid, u suncu koje škakulja blijedo tijelo moju dragu Sunčicu i Sretno dijete, u gustom crnom vinu Linusa, u slasnoj ribi pixy-ja i nighta, bugu ću navonjati u cvijeću sa slike,u ljepoj pjesmi čut ću kašetu i pescafondu,u slasnom kolaču jagode, u veseloj dječici vidjti ću xvii i malu plavu......i bit će te svi sa mnom u mom carstvu.
Post je objavljen 26.06.2005. u 11:59 sati.