MM

nadnevak 28.09.2007., (petak)


Predivan jezik...

Njemacki jezik je relativno lak.

Za onog tko zna latinski i za covjeka naviknutog na padeze,
njemacki jezik ne predstavlja neku teskocu...
To je ono sto profesori njemackog kazu na prvom satu...
A onda pocinju s: der, die, das, den...
govoreci da je sve dalje logicno.
I u pravu su, sto cemo dokazati na slijedecem primjeru:

Kao prvo, potrebna nam je knjiga na njemackom jeziku.
Radi se o prelijepoj knjizi u skupom platnenom uvezu,
izdanoj u Dortmundu,
a koja govori o obicajima u plemenu Hotentota (auf Deutsch: Hottentotten).
Knjiga objasnjava kako klokane (Beutelratten)
hvataju i zatvaraju u kaveze (Kotter),
koje zatim prekrivaju tkaninom (Lattengitter) da bi ih zastitili od nevremena.

Na njemackom se ti kavezi zovu - Kavezi prekriveni tkaninom
ili "Lattengitterkotterbeutelratten".

Jednog su dana Hottentoti uhvatili ubojicu (Attentater)
optuzenog da je ubio majku (Mutter)
takodjer iz plemena Hotentota (dakle -Hottentotenmutter),
i da stvar bude gora -
majku priglupog i mucavog djeteta (Stottertrottel).
Ta se majka na njemackom dakle zove:
Hottentottenstottertrottelmutter,
a njen ubojica naravno:
Hottentottenstottertrottelmutterattentater.

Privednog su zatim privremeno zatvorili u kavez za klokane
(Lattengitterkotterbeutelratten),
iz kojega je on ubrzo pobjegao. Svi su se zatim dali u potragu za njim.
Tada je jedan hotentotski ratnik pobjedonosno uzviknuo:
- Uhvatio sam ubojicu (Attentater)!!!!
- Sta? Koga? - upita ga poglavica.
- Pa Lattengitterkotterbeutelrattenattentater!!!!! - uzvrati ovaj.
- Ma kako? Ubojicu iz kaveza za klokane prekrivenog tkaninom?? - upita poglavica.
- Da, to je Hottentottenstottertrottelmutterattentater
(ubojica majke priglupog i mucavog djeteta) - rece ratnik.
- Pa naravno - rece poglavica - samo trebao si mi odmah reci da je to zapravo
Hottentottenstottertrottelmutterlattengitterkotterbeutelrattentater

Vidite, njemacki je jezik stvarno izuzetno lagan, samo se treba dovoljno zaintertesirati!



Pusam

- 00:28 - Komentari (11) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 24.09.2007., (ponedjeljak)


Ne daj se Floki...

Sjećate li se?

i bila je višnja i pumpa i drot
i dvorište, djeca ukrug
al razbaca život i višnju i plot
i dvorište sruši u cug
raselio život ko ekspresni vlak
i djetinjstvo naše i nas
ne mirišu dunje, ne penje se slak
od svega je ostao pas

ne daj se, floki, uspravi uši
jer ti si još jedini taj
a kad te zazebe u krznenoj duši
pred stubište stani i laj

ne daj se, floki, ostani psina
onjuši te skele i kran
jer čovjeku treba pseća toplina
a psu treba djetinji dlan

i bila je višnja i pumpa i drot
i kuća
i kuća do nas
al razbaca život i višnju i plot
bez kućice ostao pas

a skitnički put je težak i dug
a skitnica neželjen gost
tu dobro bi došao ma kakav drug
a uz njeg i pokoja kost

ne daj se, floki, uspravi uši...



I tko se uopće usudi reći da mi od najmanjih nogu nismo učeni biti jaki?

- 23:34 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 19.09.2007., (srijeda)


S O V A


Sova je ptica.
Ona danju spava, a nocu je potpuno slijepa, kao sismis.
Posto ja ne znam puno o sovama, pisat cu o zivotinji koju znam.
To je, krava. Krava je sisavac.
Ona ima sest strana: gornju, donju, lijevu, i desnu.
Na zadnjoj strani je rep. Na kraju repa je jedna cetka.
Ona sluzi da se krava brani od muha, da ne bi upadale u mlijeko.
Mlijeko visi ispod krave.
Na prednjoj strani je glava, koja sluzi da na njoj rastu rogovi.
Rogovi sluze da bi krava bola.
Glava sluzi i da bi na nju stala usta.
Krava jede malo, jer ono sto pojede, jede dva puta.
Usta sluze i da bi krava mukala.
Ako ne muce, onda su joj usta puna.
Muska krava je vol. Vol nije sisavac.
Meni jos uvijek nije jasno kako se dobija mlijeko.

Ovo je pismeni zadatak jednog gradskog osnovnjaka o ptici Sovi


A tako je otprilike izgledao i moj današnji ispit, iz kojeg sam dobila 3. Haha haha ha!!!

A sutra, sutra će možda biti drugačija priča... ili ne... nadam se da će ishod biti isti, mada zadovoljila bih se i dvojkom :-)

- 22:11 - Komentari (15) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 17.09.2007., (ponedjeljak)


Gospodine, plašim se


Bio sam na kraju snaga
sjedio sam za kuhinjskim stolom,
i razmišljao sam
kako bih mogao nestati sa pozornice
a da se ne pokažem kukavicom.

U takvom stanju potpune iznemoglosti
i sasvim bespomoćan
darovao sam Bogu svoju nevolju.
Glavom među rukama glasno sam molio.

Još uvijek su mi u živom sjećanju riječi ove ponoćne ure:
«Gospodine, vjerujem da se borim za pravednu stvar
No sad se plašim,
Ne mogu dalje!
Došao sam do točke,
gdje sam više ne mogu.»

U tom trenutku
doživio sam božju prisutnost
kao nikad do sada
bilo mi je kao da čujem glas
koji me hrabrio:

«Budi uz pravdu,
budi uz istinu,
i Bog će uvijek biti na tvojoj strani.»

Istog trena moji strahovi su nestali
moja nesigurnost se rastopila.
Bio sam spreman svima u oči gledati.

Strah je kucao na vrata
vjera ih otvorila,
nitko nije ušao.

Martin Luther King



- 15:12 - Komentari (10) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 13.09.2007., (četvrtak)


Moj tata je najbolji

Ja imam najboljeg tatu na svijetu!
I to je dovoljno da znate.
Najbolji je.
A slijedeći tjedan ćemo znati jel mu se to kaj isplatilo.

Moram učit ko luda, ne, ne, moram učit ko još luđa...

Sad sam imala sastanak, meni moji suradnici dolaze u sobu kad je iz sobe nemožem, puno smo dobrog napravili i smislili, sad se treba primit posla.
A ja se nadam da ću moć ić ukorak s njima, i to vrlo brzo.

Ali prvenstveno mi je sada fax na pameti.
Pogotovo kad imam najboljeg tatu na svijetu, i mamu naravno, ali mnogo je stvari o tati ovisilo...
Pisat ću o tome neki drugi dan sigurno opširnije, sad moram vratiti sobu u funkciju spavaonice, ispeglat si nekaj za obuć i spavat jer rano moram vadit krv...ništa ne rade u zadnje vrijeme, samo mi vade krv bang

I da, update o mojoj tjelesnoj masi...12.03.2007.g. sam imala 107kg, 12.09.2007.g. imam 86kg.
Mnogo mi je stvari veliko, ali ima onih što su čekale da ih ponovno mogu zakopčati, tako da mi ormar nije prazan, zadovoljna sam zbog toga, ali malo se bojim, vjerujem da će težina stati na nekoj svojoj optimalnoj i da će tako i ostati.
Kondicije nemam, kad ležim stalno, penjanje na katove je preužasno, osjećam se slaba ali ipak imam energije ko u priči.
Već sam si isplanirala da ću nekoliko mjeseci nakon operacije, kad kirurg kaže da mogu, opet krenuti u teretanu, da održim ovo što mi je bolešću poklonjeno, jer se ne želim opet dovesti u istu situaciju, ako ne i goru.

Puno pusa šaljem i čuvajte se!


- 23:16 - Komentari (13) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 10.09.2007., (ponedjeljak)


Update na update

Jedna dobra i jedna loša vijest.

Prvo dobra.

Evo me opet.
Bila kod doktora, doktor zakon, pričao mi je o strogoj dijeti i prehrani, a sve sam već znala...osim jedne stvari.
Mlijeko...ne smijem pit/jest mlijeko.
I sad kad vrtim film u glavi, i nije mi bilo nekaj preveč dobro od keksolina i grizolina.

Sad moram odraditi neke pretrage dodatne, krv i to sve, pa se 26. pojaviti na pregledu kod njega.
Prepisao mi je strogu dijetu koje se već držim, s tim da mi je rekao da mogu jesti i sve povrće. Povrće nije masno kaže doktor, pa će mi prehrana ipak biti malkoc raznovrsnija.
A i strogo mirovanje veli on. E to će mi teže past, ali potrudit ću se.

Hvala na brizi! Hvala puno! Budete to iza 26. opet ponovili.kiss


E sad loša.
Od 16h i 20min, s nama više nije jedna divna osoba, jedna nevjerojatna žena, majka moje Kume.
Maja je bila nevjerojatan pokretač života ljudi s kojima je živjela.
Hiperaktivka i žena s srcem veličine lavora kako reče jedna njezina prijateljica.
Poznavala je mnogo ljudi, i mnogi su poznavali nju, a ni ja se ne mogu sjetiti nekoga ko nju nije volio.
Ako ništa, uvijek je imala spreman osmijeh, vic iz rukava ili u torbi skrivene bombone.
Živjela je u nekom meni nepoznatom svijetu, kultura, koncerti, fini ručkovi i posebni eventi, i ponekad bih pomislila da se uzdiže iznad običnog čovjeka. A onda bi Maja sjela na plažu s nama, pila vino i ushićeno pričala o zaljubljenosti u pokojnog muža ili povrat ljubavi iz dječjih dana. Ili bi pak ležerno skuhala najbolji rižoto od škampa.
Voljela je putovanja, voljela je kretanje, kilometre i kilometre je odvezla u svojem kombiju, u kojem se uvijek našlo mjesta za svakoga od nas.
Zadnjih mjesec i pol Maja je ležala na Rebru, bolovala od čudne autoimune bolesti, upale mišića.
Kad sam bila gore svakodnevno sam je posjećivala, pomalo je klonula ali je i dalje imala snage poticati druge, što "cimerice", što svoje najdraže koji su očajavali zbog njezine bolesti.
A najteže od svega bila je činjenica da je sve manje bila samostalna, mislim da ju je to boljelo više od bilo koje boli koju je osjećala.
Nekako mi se činilo da je je njezina bolest trajala mjesecima, ali kada prebrojim dane, otišla je u trenu, brzo, bolno i beznadno.
Znam da nije otišla zauvijek, jer duh kakav je ostavila Maja Papandopulo Mijač, nikad ne može u potpunosti napustiti naše živote.
Svatko ko uđe u naš život, pokloni nam nešto čarobno, Maja je meni poklonila dokaz da svatko u sebi ima nevjerojatnu snagu za pokrenuti planine.

Falit će...ali sebično bi bilo htjeti da se vrati u život koji je nije mazio...
Znam da je sada na ljepšem mjestu, bez boli, patnje, baš onako kako je zaslužila.
Vjerujem da će je Bog uzeti u svoju vojsku anđela, ne znam postoji li bolje nego znati da imaš Maju za anđela čuvara...



- 23:47 - Komentari (17) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

Update

Jedan kratki.

Čitam vas, svaki dan nekog preletim, ali vrlo kratko, žao mi je što vas ne mogu više komentirati, ali tijelo se sada tako ponaša.
Ja se super osijećam, ne smatram žuć i sve to nekom katastrofalnom bolesti, mora se to riješit pa će bit sve po starom, ali žuć se nekad ponaša bezobrezno.
Neki dan sam si sređivala dizajn, pa zbog toga ispaštala, sve sreća da mi za to treba vrlo kratko vrijeme.
Jednostavno ne smijem sjediti, jer je sve pod pritiskom, pa boli, dakle polusjedeći položaj i ležanje pali ovih dana.

Bila sam prošli tjedan opet na hitnoj, jecajući spremila stvari jer sam mislila da će me opet ostaviti, ali nisu hvala Bogu, samo sam kolike imala (kako i nebi kad jedem dječju hranu).
Ali je jedna super doktorica koju poznajemo bila dežurna, uzela moje papire i sredila mi kirurga.
Neću biti operirana na Rebru, već idem danas na Sveti Duh kod kirurga koji je doveo laparoskopliju u Hrvatsku i podučio ostale, dakle, čovjek zna znanje.
Vidjet ću hoću li danas ostati ili ću se samo dogovoriti za termin.

Razmišljala sam o tome kako moram napisati oproštajni post i neku oporuku u slučaju da se što zakomplicira, ali mi je to baš bilo smiješno i ne moje. Chi ne razmišlja tako, nikada, Chi ne paničari i ima realna razmišljanja o ovakvim stvarima, a pogotovo uz Boga kraj sebe. Dakle, ništa, nastavljamo se čitat, na lošije od toga ne pristajem.

Pomalo su mi svi planovi pali u vodu, ne znam što će biti od faxa, više ne pucam na polaganje svih ispita, a ni davanje uvijeta za 4. nije izgledno, probat ću parcijalu, ali tek kad se vratim iz bolnice, jer položiti nešto moram, nema smisla da mi sve propadne.
Iskreno, nisam niti sigurna kak će moji na to reagirati, ni kako ću smoći lovu da bilo kaj upišem, ali što je tu je, nije ni to najgora stvar koja mi se može dogoditi u životu.

Morat ću dobro razmisliti što ću nastaviti raditi nakon svega, razmišljam što bih mogla izbaciti iz života, ali odluka će biti užasno teška. Bio lak ili težak, izbor se mora učiniti, ne zbog zdravlja nego zbog organizacije života.

Eto, na kraju nije ispao kratak post, ispaštat ću zbog toga kasnije :-)

Pusu vam ostavljam i javim se...
Preporučam se u molitve :-)



- 13:16 - Komentari (7) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 08.09.2007., (subota)


'Biseri' iz kviza 'Najslabija karika'



Od čega se pravi acedofil? - Od acetona.

Jager je prvi čovjek koji je letio brzinom većom od...? - Od svijetlosti.

Petak 13., spada u koji žanr filma? - Povijesni.

Proslavljeni Spielbergov film o velikom bijelom morskom psu ljudožderu se zove...? - Ratovi zvijezda.

Otac Mickey Mousea je...? - Šiljo.

John Cleese je glumio u poznatoj komediji 'Riba zvana...?' - Fish.

Najdeblji od tri tenora se zove...? - Bas.

Predmet koji se baca sa plovila u vodu u svrhu zaustavljanja je...? - Podmornica

Vodu u krutom stanju zovemo...? - Kamen.

Film 'Ralje' u orginalu se zove...? - Ajkule.

Sa kojom državom Hrvatska ima najmanju granicu? - S Austrijom.

Najpoznatiji derby Španjolske se igra između Reala i ...? - Madrida.

Najmanji dvoznamenkasti broj je...? - 99.

Na tablici periodičnih sustava elemenata, koji je element prvi? -Kisik.

Kako nazivamo veliku količinu snijega koja se spušta niz padinu ili planinu...? - Gruda.

Koje je slovo dekadskog prefiksa mili...? - C.

Kako se zove poznata kolumnistica iz 'Globusa'...? - Marija Jurić Zagorka

Od koliko se znamenaka sastoji broj 808? - Dvije.

Tko je rekao: "Ne srljajte kao guske u maglu?" - Franjo Tuđman.

Nogometni klub Velež dolazi iz kojeg grada...? - Celje!

Kako glasi hrvatski prijevod od BON VOYAGE...? - Dobar provod!

Koje je nebesko tijelo najbliže Zemlji...? - Mars!

Kako još nazivamo slonovaču...? - Bijelo!

Kako se razmnožava ameba? - Jajima


- 14:41 - Komentari (4) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 03.09.2007., (ponedjeljak)


Postoje note čarobne...

Ima nekih pjesama koje me promjene svaki put kad ih čujem...i uvijek na bolje.
Ako sam sretna, još sam sretnija, neke me dižu na prste, neke me dižu sa zemlje.
Mnoge mi puno znače...ali postoje one posebne, one samo moje, kad ih čujem stanu svi poslovi a atmosfera postane čarobna.

Miholjsko leto....
hodam ulicom u ritmu valcera, plešem po livadi mada ga ne znam plesati.
I da, upravo jučer sam izmaštala savršenog muškarca...onog koji me iznenadi Miholjskim letom, onog koji će prvi svadbeni ples otplesati samnom...na ovu pjesmu.

Get this widget | Share | Track details



Živa Legenda - Sretan sam...

nema objašnjenja, jednostavne riječi i još jednostavnija muzika,
ali od prvog trena prvog slušanja rodila se ljubav.
I nisam kontrolirana kada to čujem u živo, čitali ste već...
Ništa me ne može toliko duboko baciti da me ova pjesma ne vrati u zvijezde.

Get this widget | Share | Track details



Europe - The Final Countdown...
Ove se pjesme sjećam od kad sam bila mala, podsijeća me na Rastoke kakve su nekad bile.
Krenu razne slike, lijepe, odlične, pojave se neke nove uspomene.
Nijedan house ne može napraviti to što ova može...učiniti da svaki atom pleše.

Get this widget | Share | Track details





- 19:34 - Komentari (9) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

nadnevak 02.09.2007., (nedjelja)


Zaplešite...

Get this widget | Share | Track details





- 21:28 - Komentari (5) - Isprintaj - # - Komentari On/Off

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



*Fly Me To The Moon*



*Dušo moja*

Dušo moja i kada krenem
tako bih rado da se vratim
Ti ne znaš da je pola mene,
ostalo s tobom da te prati.

Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.

Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.

Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.

Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.

Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mome dlanu
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.
Zvonimir Golob


*Između dva krika*

Čovjek sam, i ništa ne znam.
Možda bih ti više mogao reći
Da sam svjetlo što se gnijezdi
U očima tvojim
Jer da sam i jelen, i jasen u planini
Zbog tebe bih sišao među ljude
Zbog tebe bih poželio imati ovo tijelo
Koje sve manje nosim na teret
Dobro je što nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je što sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni već prerasta
U jedno sveopće viđenje s tobom
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom ću nebo prepoloviti
Kad se budem otkidao od očiju tvojih
Enes Kišević


*Sve te vodilo k meni*

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka
sve te vodilo k meni
već od prvih koraka.
mada ništa nisi rekla,
ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao.
Sve te vodilo k meni
sve što rode samoće
mala primorska mjesta
isti pisci i ploče.
kad te baci kao ladu
noćni val do moga praga
nije bilo teško znati
da mi moraš biti draga
da mi moraš biti draga.
Sve te vodilo k meni
tvoje oči i usta
tvoje ljubavi mrtve
moja loša iskustva.
mi smo bili na početku
istim vinom opijeni
i kad si išla krivim putem
sve te vodilo k meni
sve te vodilo k meni.
Arsen Dedić


*Zagrli Me*

Ne trebaš mi ništa reći,
svoju prošlost, svoje ime...
Ako će ti biti lakše,
zagrli me, zagrli me...

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime,
grijaće te moje tijelo,
zagrli me, zagrli me...

Zagrli me oko vrata
oluja se diže,
ne može ti vjetar ništa,
ako priđes bliže,
ako priđes bliže...

Ukrao bih sreću za nas,
kupio bih, nemam čime,
jedino si moje blago,
zagrli me, zagrli me...

Ne trebaju tebi draga
ove pjesme, ove rime,
najviše je sto se može,
zagrli me, zagrli me...
Arsen Dedić


*Prisutan kao svjetlost bez glasa*

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.
Enes Kišević


*Da si blizu*

Da si blizu, naslonila bih čelo
na tvoj štap i nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.
Da si blizu. Da si barem tako nestalno blizu
kao kišni oblak nad izgubljenom kućom u dolini.
Kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.
O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim pokrovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.
Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu, klonuli od bdijenja.
Ali, noć je i svijet je daleko
a ja ne znam mir tvoj. Ptice moje
s tvojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.
Vesna Parun


*Zavjet*

Ako mi srce na prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,

i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,

i ako ulje nalijevan u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozamljujem čelo,

neka mi jutro na prag ne stizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim ko jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun


*Bez oproštaja*

Ne, ja se nisam oprostio s njom
kad nestade na svoju stranu.
Sam slušah svojih nada lom
U jednom zabačenom restoranu.

Kako je bilo? Nije teško reći!
U žamoru oglasila se trublja,
I vlak je krenuo obično i lijeno,
Sa svime što još ljubljah.

Da l` mišljaše da u tom gradu
Ostavlja dušu njome bonu?
Da l` iskahu me njene oči
Pogledom čeznje po peronu?

Daleko negdje juri sada vlak,
Al što to moje srce kuca jače?
Nije l` to možda nada, tajni znak,
Da neko u daljini plače?

Ah kakav plač! Uobraženje, san!
Ta njene čežnje davno sve su
Već ugašene. Ti si malko pjan,
A stvari jesu - kakve jesu.

Možda zape koji svijetli tren
Na svome letu u njezinoj duši;
A i taj spomen past će kao list
Minulog ljeta, što se suši.
Dobriša Cesarić


*Kolajna V*

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Tin Ujević


*Mala Kavana*

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?
Dobriša Cesarić


*Poludjela Ptica*

Kakvi to glasi cuju se u mraku,
Nad nocnim poljem, visoko u zraku?
Ko li to pjeva? Ah, nista, sitnica:
Jedna u letu poludjela ptica.

Nadlijece sebe i oblake trome,
S vjetrom se igra i pjeva o tome.
Svu svoju vjeru u krilima noseci,
Kuda to leti, sto bi htela doseci?

Nije li vrijeme da gnijezdo vije?
Kad bude hladno, da se u njem grije.
Ko li te posla pjevati u tminu
Sleti u nizu, u bolju sudbinu.

Ne mari za to poludjela ptica.
Pjeva o vjetru, sto je svu golica.
A kad je umor jednom bude shrvo,
Nece za odmor nac nijedno drvo.
Dobriša Cesarić


*Čekaj me*

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov


*Stablo*

Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.

Rekao si:
budi plaha.

I neusudih se
zatrepariti liscem.

Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.

Onda si usutio.
A stablo je jos tu.

I ne usudi se
zatreperiti liscem.
Vesna Parun