Bio sam na kraju snaga
sjedio sam za kuhinjskim stolom,
i razmišljao sam
kako bih mogao nestati sa pozornice
a da se ne pokažem kukavicom.
U takvom stanju potpune iznemoglosti
i sasvim bespomoćan
darovao sam Bogu svoju nevolju.
Glavom među rukama glasno sam molio.
Još uvijek su mi u živom sjećanju riječi ove ponoćne ure:
«Gospodine, vjerujem da se borim za pravednu stvar
No sad se plašim,
Ne mogu dalje!
Došao sam do točke,
gdje sam više ne mogu.»
U tom trenutku
doživio sam božju prisutnost
kao nikad do sada
bilo mi je kao da čujem glas
koji me hrabrio:
«Budi uz pravdu,
budi uz istinu,
i Bog će uvijek biti na tvojoj strani.»
Istog trena moji strahovi su nestali
moja nesigurnost se rastopila.
Bio sam spreman svima u oči gledati.
Strah je kucao na vrata
vjera ih otvorila,
nitko nije ušao.
Martin Luther King