i bila je višnja i pumpa i drot
i dvorište, djeca ukrug
al razbaca život i višnju i plot
i dvorište sruši u cug
raselio život ko ekspresni vlak
i djetinjstvo naše i nas
ne mirišu dunje, ne penje se slak
od svega je ostao pas
ne daj se, floki, uspravi uši
jer ti si još jedini taj
a kad te zazebe u krznenoj duši
pred stubište stani i laj
ne daj se, floki, ostani psina
onjuši te skele i kran
jer čovjeku treba pseća toplina
a psu treba djetinji dlan
i bila je višnja i pumpa i drot
i kuća
i kuća do nas
al razbaca život i višnju i plot
bez kućice ostao pas
a skitnički put je težak i dug
a skitnica neželjen gost
tu dobro bi došao ma kakav drug
a uz njeg i pokoja kost
ne daj se, floki, uspravi uši...
I tko se uopće usudi reći da mi od najmanjih nogu nismo učeni biti jaki?