Marketing
Update na update
Jedna dobra i jedna loša vijest.
Prvo dobra.
Evo me opet.
Bila kod doktora, doktor zakon, pričao mi je o strogoj dijeti i prehrani, a sve sam već znala...osim jedne stvari.
Mlijeko...ne smijem pit/jest mlijeko.
I sad kad vrtim film u glavi, i nije mi bilo nekaj preveč dobro od keksolina i grizolina.
Sad moram odraditi neke pretrage dodatne, krv i to sve, pa se 26. pojaviti na pregledu kod njega.
Prepisao mi je strogu dijetu koje se već držim, s tim da mi je rekao da mogu jesti i sve povrće. Povrće nije masno kaže doktor, pa će mi prehrana ipak biti malkoc raznovrsnija.
A i strogo mirovanje veli on. E to će mi teže past, ali potrudit ću se.
Hvala na brizi! Hvala puno! Budete to iza 26. opet ponovili.
E sad loša.
Od 16h i 20min, s nama više nije jedna divna osoba, jedna nevjerojatna žena, majka moje Kume.
Maja je bila nevjerojatan pokretač života ljudi s kojima je živjela.
Hiperaktivka i žena s srcem veličine lavora kako reče jedna njezina prijateljica.
Poznavala je mnogo ljudi, i mnogi su poznavali nju, a ni ja se ne mogu sjetiti nekoga ko nju nije volio.
Ako ništa, uvijek je imala spreman osmijeh, vic iz rukava ili u torbi skrivene bombone.
Živjela je u nekom meni nepoznatom svijetu, kultura, koncerti, fini ručkovi i posebni eventi, i ponekad bih pomislila da se uzdiže iznad običnog čovjeka. A onda bi Maja sjela na plažu s nama, pila vino i ushićeno pričala o zaljubljenosti u pokojnog muža ili povrat ljubavi iz dječjih dana. Ili bi pak ležerno skuhala najbolji rižoto od škampa.
Voljela je putovanja, voljela je kretanje, kilometre i kilometre je odvezla u svojem kombiju, u kojem se uvijek našlo mjesta za svakoga od nas.
Zadnjih mjesec i pol Maja je ležala na Rebru, bolovala od čudne autoimune bolesti, upale mišića.
Kad sam bila gore svakodnevno sam je posjećivala, pomalo je klonula ali je i dalje imala snage poticati druge, što "cimerice", što svoje najdraže koji su očajavali zbog njezine bolesti.
A najteže od svega bila je činjenica da je sve manje bila samostalna, mislim da ju je to boljelo više od bilo koje boli koju je osjećala.
Nekako mi se činilo da je je njezina bolest trajala mjesecima, ali kada prebrojim dane, otišla je u trenu, brzo, bolno i beznadno.
Znam da nije otišla zauvijek, jer duh kakav je ostavila Maja Papandopulo Mijač, nikad ne može u potpunosti napustiti naše živote.
Svatko ko uđe u naš život, pokloni nam nešto čarobno, Maja je meni poklonila dokaz da svatko u sebi ima nevjerojatnu snagu za pokrenuti planine.
Falit će...ali sebično bi bilo htjeti da se vrati u život koji je nije mazio...
Znam da je sada na ljepšem mjestu, bez boli, patnje, baš onako kako je zaslužila.
Vjerujem da će je Bog uzeti u svoju vojsku anđela, ne znam postoji li bolje nego znati da imaš Maju za anđela čuvara...
Post je objavljen 10.09.2007. u 23:47 sati.