Prolaznici
|
Kakav je osjećaj kada prođes pored osobe koju si nekada znao, koja je nekada bila nešto u tvom životu? Kakav je osjećaj kada se praviš da nekoga ne vidiš, da ne vidiš u nekome tu osobu koju si jednom volio? Kakav je osjećaj? Željela bih znati... Jer nakon tog tvog okretanja glave na tramvajskoj stanici, ja cijeli dan imam osjećaj da sam ja bila ta koja je okrenula glavu. Jesam li? Jesam li te ja trebala prepoznati? Jesam li se ja trebala iznenaditi što te vidim ovdje, u svome gradu? Jesam li ja prošla pored tebe kao da te ne poznam? Želim znati kakav je osjećaj, jer sam ja ta koja danas cijeli dan razmišlja zašto nisam još jednom provjerila jesi li to zbilja ti? Jer mene je danas pratila grižnja savjesti... Baš kao da sam ja prošla, kao da sam ja okrenula glavu, kao da sam se ja našla u tuđem gradu, na stanici, i kao da sam ja ignorirala jedinu osobu koju tamo poznajem...koja je jedina poznavala mene... A možda je bila samo fatamorgana... Moja je duša prilično optimistična, tako da nemože niti pojmiti da se to zbilja dogodilo... Što si pomislio da bih s tobom na kavu? Ne, samo bih ti uputila jedan smiješak dobrodošlice, kako bi moj Grad ostavio lijepo sijećanje, kad već ja nisam... Sada mi je žao što nisam bila ta što je okrenula glavu...jer i da jesam osjećaj bi bio jednak ovome koji sada osjećam...prazan... |
