takve stvari i mene zaokupljaju... a ovaj komentar... a što da ti kazem? jednom kad sam ljude pitala zašto su ljudi bezobrazni bez pokrića, jednostavno su tu da nekog povrijede - rekli su mi: to su nesretne osobe, pune frustracije koje moraju nekog drugog poniziti kako bi se bolje osjećali... a znaš što ja na to kazem: It must sooooooo lonely to be you.
17.11.2005. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bolje da ne znaš.. kakav je taj osjećaj kad se netko pravi da te ne poznaje.. Sad vidim i čitam onaj gore prvi komentar, ma ima svakakvih ljudi.. Lijep ti je blog i ne mogu se oteti dojmu da smo svi mi prolaznici, kako si naslovila onu pjesmu. Prolaznici smo u ovom životu i trebamo nastojati ostavljati lijepe tragove, po kojima će nas se sjećati :-)) pozdrav ti
17.11.2005. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malo me rastužio post.Točnije podsjetio me na na neka moja okretanja glave, i sad mi je žao.I svaki pu kad tako kao i ti okrenem glavu, bude mi žao.Ali to je jednostavno najlakši put.
17.11.2005. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joooj...post me pdsjetio baš na neki dan kad sam se pravila da ne poznam jednog dečka kojeg sam jako voljela...pravio se i on da me ne pozna,ali znam da me vidio...vidjela sam i ja njega iako se nisam okrenila...u tom mi se trenutku činilo da imam oči na leđima...
17.11.2005. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bas sam to kao i ti ja jucer napravila, mozda nebih to napravila da sam bila siguna da je to on... ne da ga nisam prepoznala nego, njega sresti ovdje u zagrebu, ovdje u hrvatskoj je prilicno nemoguce:-) ali bez isprika...trebala sam se okrenuti...ali nisam, nije mi danas zao...ali to obicno ne radim, mozda smo oboje zeljeli pobjeci jedno od drugog :-)
17.11.2005. (23:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Mala_Chi*
Hvala:-) Sad cu se jos vise trudit u iznosenju svojih sranja. Stvorio si cudoviste:-)
17.11.2005. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
D.S.O.
takve stvari i mene zaokupljaju... a ovaj komentar... a što da ti kazem? jednom kad sam ljude pitala zašto su ljudi bezobrazni bez pokrića, jednostavno su tu da nekog povrijede - rekli su mi: to su nesretne osobe, pune frustracije koje moraju nekog drugog poniziti kako bi se bolje osjećali... a znaš što ja na to kazem: It must sooooooo lonely to be you.
17.11.2005. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve je to dim
bolje da ne znaš.. kakav je taj osjećaj kad se netko pravi da te ne poznaje.. Sad vidim i čitam onaj gore prvi komentar, ma ima svakakvih ljudi.. Lijep ti je blog i ne mogu se oteti dojmu da smo svi mi prolaznici, kako si naslovila onu pjesmu. Prolaznici smo u ovom životu i trebamo nastojati ostavljati lijepe tragove, po kojima će nas se sjećati :-)) pozdrav ti
17.11.2005. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...
Malo me rastužio post.Točnije podsjetio me na na neka moja okretanja glave, i sad mi je žao.I svaki pu kad tako kao i ti okrenem glavu, bude mi žao.Ali to je jednostavno najlakši put.
17.11.2005. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kirshna
joooj...post me pdsjetio baš na neki dan kad sam se pravila da ne poznam jednog dečka kojeg sam jako voljela...pravio se i on da me ne pozna,ali znam da me vidio...vidjela sam i ja njega iako se nisam okrenila...u tom mi se trenutku činilo da imam oči na leđima...
17.11.2005. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Mala_Chi*
bas sam to kao i ti ja jucer napravila, mozda nebih to napravila da sam bila siguna da je to on... ne da ga nisam prepoznala nego, njega sresti ovdje u zagrebu, ovdje u hrvatskoj je prilicno nemoguce:-) ali bez isprika...trebala sam se okrenuti...ali nisam, nije mi danas zao...ali to obicno ne radim, mozda smo oboje zeljeli pobjeci jedno od drugog :-)
17.11.2005. (23:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...