Pjesme o mojoj ljubavi...
09.06.2008., ponedjeljak
... UTJEHA ...
|
Niz lice spušta mi se prezir Suze su to koje zaljevaju nemir Ti ih gledaš kako sjaje Pretvaraju se u kišu koja ne prestaje... Ruke mi spuštene, blijede i nemoćne Željele bi da te zagrle A ti si sve dalje i dalje, nestaješ... Moj više nisi, tuđi postaješ Srce se moje kida za tobom Mogao si reći barem ZBOGOM... Nemoćno je i pomalo se kaje A kiša pada i pada, nestaje Sretan si pomislih što si me ostavio Moja skromnost nije ti bila dovoljna Tužan ti pogled prije rastanka Naslućuje da si možda pogriješio... Ali idi, ionako sada gotovo je Što je bilo jedno postalo je dvoje Gubim te iz vida, a srce se i dalje kida U daljini još ti čujem teške korake Oči ti sjaje kao krijesnice Pošteno, PLAČIMO OBOJE... |
