Niz lice spušta mi se prezir
Suze su to koje zaljevaju nemir
Ti ih gledaš kako sjaje
Pretvaraju se u kišu koja ne prestaje...
Ruke mi spuštene, blijede i nemoćne
Željele bi da te zagrle
A ti si sve dalje i dalje, nestaješ...
Moj više nisi, tuđi postaješ
Srce se moje kida za tobom
Mogao si reći barem ZBOGOM...
Nemoćno je i pomalo se kaje
A kiša pada i pada, nestaje
Sretan si pomislih što si me ostavio
Moja skromnost nije ti bila dovoljna
Tužan ti pogled prije rastanka
Naslućuje da si možda pogriješio...
Ali idi, ionako sada gotovo je
Što je bilo jedno postalo je dvoje
Gubim te iz vida, a srce se i dalje kida
U daljini još ti čujem teške korake
Oči ti sjaje kao krijesnice
Pošteno, PLAČIMO OBOJE...
Post je objavljen 09.06.2008. u 19:12 sati.