Pjesme o mojoj ljubavi...

31.10.2008., petak

... JOŠ JEDAN KORAK ...

Još jedan korak unazad, više nemam kuda
došla sam do granice kad je previše
zbog tebe sam sve trpjela i bila luda
a ništa nisam dobila nikada, nikada...

Još jedan korak unazad
i ako krenem dalje
bliže sam do oćaja
odlazim, zaslužila sam bolje
s tobom ne idem nikuda.

Sad kad vidim da si ti moja nesreća,
sad kad vidim da si moja gorka istina
morat ću da nađem lijek jaći od vremena
da te prebolim zauvijek, da zaboravim...

Još jedan korak nizbrdo
i svaki je sve dublje
na ivici sam ponora
pusti me da saćuvam
bar ovo malo ponosa,
pusti me.

24.10.2008., petak

... BOLJE DA NE ZNAM ...

Još jedna priča dođe do kraja
malo smo dali, a mnogo htjeli
nitko ne živi od staroga sjaja
previše ima toga što nas djeli.

Bolje da ne znam ništa o tebi
bar neko vrijeme svi neka šute
ja stare rane dirala ne bih
dalje ću sama, pa kako mi bude.

Još jedna ljubav ode u nebo,
još jedna zvijezda u more pade,
znam da je davno rekao netko
ČUVANO SRCE NAJLAKŠE SE KRADE...

17.10.2008., petak

... LJUBAVNA ...

I gdje si sada dragi moj...
Ove noći... Kada si mi tako potreban...
Usne te moje zovu...
Ruke te moje traže... ali... Nema te...
Tijelo moje treba tvoju sigurnost...
Srce moje pati za tobom...
A oči trepere od pokušaja da
ne puste suzu...
I gdje si sada dragi moj...
Ovog trena kad te želim...
Kada gledam tvoju sliku u mislima...
Kada shvaćam da sam sama kriva...
Da sam te otjerala...
I gdje si sada dragi moj...
Kada oči izdržati više ne mogu...
Kada se suze slijevaju po licu...
Kao ova tmurna kiša na prozoru...
Kada srce puca u dva djela,
a duša se lomi kao staklena čaša...
Gdje si... Gdje?
Znam dragi moj
Da i ti patiš...
Skrivaš se u svoje misli...
Povlačiš se iz ovog svijeta...
Baš kao i ja...
Ali... Dragi moj...
Shvačaš li da smo jedno bez drugoga
Samo slijepi putnici...
Samo dvije izgubljene duše...
Koje žive u dva odvojena svijeta,
U trenucima dok bi trebali graditi...
Jedan svijet... svijet LJUBAVI...
Vjeruješ li dragi moj...
Našim izgubljenim očima...
Našoj zajedničkoj tuzi,
koju svatko od nas prolazi sam...
Vjeruješ li da bismo trebali,
udružiti snage... spojiti srca...
Krenuti opet zajedno...
U naš zajednički život?
Vjeruješ li dragi moj...
Da ovaj zid sudbine koji nas dijeli
Možemo zajedno srušiti?
Jer iako se čini da je od čelika...
Želiš li kao i ja vjerovati,
Da je od paučine koju možemo
pokidati...???


06.10.2008., ponedjeljak

... LJUBAV PO SEBI JE GRIJEH ..

Što se to sa mnom sada zbiva
moj nestaje svijet
zašto sam Bogu kriva
još sam mlada kao cvijet.

Dali je grijeh što sam voljela strasno
uz suze i smijeh
il´ što sam shvatila kasno
da ljubav po sebi je grijeh.

A sada, sada
ja ne znam gdje sam sada
ja znam, ja idem
jer ljubav me je ranila i
nanijela mi zlo.

Ja imam prava
na život, na ljubav, na suze,
na sreću i svoju samoću.

Ti znaš da ja razumijem sve
prava na bol i na radost,
na tugu i želje, na neću i hoću
molim te, brzo vrati se.

Idem nek oči mi vide
da postoji java gdje vlada dobrota
ja hoću da znam kad se nekome dam
da je to do kraja života.

Dali je grijeh što sam voljela strasno
uz suze i smijeh
il´ što sam shvatila kasno
da ljubav po sebi je grijeh.


03.10.2008., petak

... OKOVI ...


Rođena pod nebom sivim
ne znam što me kazni Bog
moram nešto da učinim
od života svog.

S kim da bježim od samoće
gdje da nađem srcu lijek
da umirem ljubav neću
kad ne traje zauvijek.

Nosim tugu ko` okove
zar se ovo život zove
malo sreće to je sve
zar tražim previše.

Željela sam srce vijerno
da mi pruži topli dom
poslije tebe sve srušeno
u životu mom.

S kim da bježim od samoće
gdje da nađem srcu lijek
da umirem ljubav neću
kad ne traje zauvijek.

Pratile me hladne noći
nosio me vjetar jak
ti mi nikad moj živote
nisi bio lak.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.