Pjesme o mojoj ljubavi...
31.10.2008., petak
... JOŠ JEDAN KORAK ...
Još jedan korak unazad, više nemam kuda došla sam do granice kad je previše zbog tebe sam sve trpjela i bila luda a ništa nisam dobila nikada, nikada... Još jedan korak unazad i ako krenem dalje bliže sam do oćaja odlazim, zaslužila sam bolje s tobom ne idem nikuda. Sad kad vidim da si ti moja nesreća, sad kad vidim da si moja gorka istina morat ću da nađem lijek jaći od vremena da te prebolim zauvijek, da zaboravim... Još jedan korak nizbrdo i svaki je sve dublje na ivici sam ponora pusti me da saćuvam bar ovo malo ponosa, pusti me. |
24.10.2008., petak
... BOLJE DA NE ZNAM ...
Još jedna priča dođe do kraja malo smo dali, a mnogo htjeli nitko ne živi od staroga sjaja previše ima toga što nas djeli. Bolje da ne znam ništa o tebi bar neko vrijeme svi neka šute ja stare rane dirala ne bih dalje ću sama, pa kako mi bude. Još jedna ljubav ode u nebo, još jedna zvijezda u more pade, znam da je davno rekao netko ČUVANO SRCE NAJLAKŠE SE KRADE... |
17.10.2008., petak
... LJUBAVNA ...
I gdje si sada dragi moj... Ove noći... Kada si mi tako potreban... Usne te moje zovu... Ruke te moje traže... ali... Nema te... Tijelo moje treba tvoju sigurnost... Srce moje pati za tobom... A oči trepere od pokušaja da ne puste suzu... I gdje si sada dragi moj... Ovog trena kad te želim... Kada gledam tvoju sliku u mislima... Kada shvaćam da sam sama kriva... Da sam te otjerala... I gdje si sada dragi moj... Kada oči izdržati više ne mogu... Kada se suze slijevaju po licu... Kao ova tmurna kiša na prozoru... Kada srce puca u dva djela, a duša se lomi kao staklena čaša... Gdje si... Gdje? Znam dragi moj Da i ti patiš... Skrivaš se u svoje misli... Povlačiš se iz ovog svijeta... Baš kao i ja... Ali... Dragi moj... Shvačaš li da smo jedno bez drugoga Samo slijepi putnici... Samo dvije izgubljene duše... Koje žive u dva odvojena svijeta, U trenucima dok bi trebali graditi... Jedan svijet... svijet LJUBAVI... Vjeruješ li dragi moj... Našim izgubljenim očima... Našoj zajedničkoj tuzi, koju svatko od nas prolazi sam... Vjeruješ li da bismo trebali, udružiti snage... spojiti srca... Krenuti opet zajedno... U naš zajednički život? Vjeruješ li dragi moj... Da ovaj zid sudbine koji nas dijeli Možemo zajedno srušiti? Jer iako se čini da je od čelika... Želiš li kao i ja vjerovati, Da je od paučine koju možemo pokidati...??? |
06.10.2008., ponedjeljak
... LJUBAV PO SEBI JE GRIJEH ..
Što se to sa mnom sada zbiva moj nestaje svijet zašto sam Bogu kriva još sam mlada kao cvijet. Dali je grijeh što sam voljela strasno uz suze i smijeh il´ što sam shvatila kasno da ljubav po sebi je grijeh. A sada, sada ja ne znam gdje sam sada ja znam, ja idem jer ljubav me je ranila i nanijela mi zlo. Ja imam prava na život, na ljubav, na suze, na sreću i svoju samoću. Ti znaš da ja razumijem sve prava na bol i na radost, na tugu i želje, na neću i hoću molim te, brzo vrati se. Idem nek oči mi vide da postoji java gdje vlada dobrota ja hoću da znam kad se nekome dam da je to do kraja života. Dali je grijeh što sam voljela strasno uz suze i smijeh il´ što sam shvatila kasno da ljubav po sebi je grijeh. |
03.10.2008., petak
... OKOVI ...
Rođena pod nebom sivim ne znam što me kazni Bog moram nešto da učinim od života svog. S kim da bježim od samoće gdje da nađem srcu lijek da umirem ljubav neću kad ne traje zauvijek. Nosim tugu ko` okove zar se ovo život zove malo sreće to je sve zar tražim previše. Željela sam srce vijerno da mi pruži topli dom poslije tebe sve srušeno u životu mom. S kim da bježim od samoće gdje da nađem srcu lijek da umirem ljubav neću kad ne traje zauvijek. Pratile me hladne noći nosio me vjetar jak ti mi nikad moj živote nisi bio lak. |