Pjesme o mojoj ljubavi...

28.09.2008., nedjelja

... SANJALA SAM RUŽAN SAN ...

Sanjala sam ružan san
cijelu prošlu noć
kako ruke pružaš mi
i zoveš u pomoć.

Kako mi te odvode
neki ljudi zli
i kako je svuda mrak
i put se ne vidi,
ne vidi...

Tada sam se zarekla
za tobom ću ja
u magli gustoj kao dim
bit ti zvijezda vodilja.

Sve dok smo zajedno
bit će lakše sve
i nitko nikada neće moći
da mi te oduzme.

I ako mi te uzme rat
ako nas mržnja ikad rastavi
ne boj se, samo mi kraj sebe
mjesto u grobu napravi.

I ako mi te uzme Bog
ako nas nebo ikad rastavi
ne boj se, samo mi kraj sebe
mjesto na nebu napravi.

Sanjala sam ružan san
cijelu prošlu noć
kako ruke pružaš mi
i zoveš u pomoć...


24.09.2008., srijeda

... NEBO ZNA ...

Nebo zna, koliko ja patim danima
nebo zna, koliko ja patim noćima
a tebe to, odavno već, ne zanima.

Vratit ću ti sve, lažne dodire
izgubljene sne, noći nemirne.

Vratit ću ti sva, pisma lažljiva
i poslije svega sam, sama ostala.

I da znaš, da sam ja
zbog tebe plakala
i svaka moja suza znam, nije te ranila
i da znaš, da sam ja
iskreno voljela
i možda samo nebo zna,
što sam te izgubila.

Nebo zna...

Vratit ću ti sve...

I da znaš...

I kada dođe sudnji dan
svatko od nas ostaje sam
pred oći ti zađe život cijeli
svi oni, koje si najviše voljeo.

Ako si me lažno voljeo ti
neće ti nebo oprostiti.

Pred Bogom, evo mirna stojim
ja se vjeruj, ni malo ne bojim,
jer ja sam tebe iskreno voljela i
još te nisam preboljela...

Nebo zna...

19.09.2008., petak

... KO NEKAD U OSAM ...

Ko nekad u osam
i sad želim da ti čujem glas
da zazvoni zvono
da se nebo otvori za nas.

Ko nekad u osam
želim da kod mene dođeš ti
da baš kao nekad
pođemo u svijet ljubavi.

Opet bih te otela
od ljudi i vremena
noći s tobom provela
ne bih ti odoljela
eto to bih voljela.

Ko nekad u osam
želim da snovi zamjene dan
korak da ti čujem
pa da sunce uđe u moj stan.

Ko nekad u osam
želim opet da mi priđeš ti
da još jednom samo
osjetim taj dah ljubavi...

17.09.2008., srijeda

... MISLIŠ LI PONEKAD ...

Nema tog sunca da pobjedim mrak
ni jedne suze da bol mi ublaži
još ubija me svako novo jutro bez tebe.

Zar baš ni jedan da rodi se za mene
da bar pola ga volim kao tebe
negdje daleko ti slaviš ljubav
a ja poraze slavim bez tebe.

Misliš li na mene nekad kako mi je
dobro sam kad ne mislim na nas
dok se ljubiš s njom, dal pomisliš
da jednu pravu ljubav ubijaš.

Misliš li ponekad koliko te volim
svake noći mi dolaziš u san
više nemam te, al sjećanje mi daje
da te imam svaki dan.

Nekad smo bili nas dvoje kao jedno
samo na slici sad još smo zajedno
i da se opet rodim ja bih tebe voljela
i sa tobom ostala...

12.09.2008., petak

... NE PLAČEM JA ...

Ma ne plačem ja, to je od vjetra
možda zbog dima il jakog svjetla
nije to suza, to je kap kiše
idi već jednom, ne gledaj me više.

Da sam plakala kad god sam gubila
već bih suzama sve zvijezde ugasila.
Ma ne plačem ja, to ti se čini
bit će mi bolje, ništa ne brini
ne voliš mene, oboje znamo
hajde, sad idi, ne žali me samo.

Ma ne plačem ja, vjetar mi smeta
to što me nečeš nije kraj svjeta
ne dam da suza pred tobom krene
molim te, idi, ne brini za mene.

09.09.2008., utorak

... IZDALI SMO NAŠU LJUBAV ...

Kad svedem sve račune
poslje naše ljubavi
voljeo se nitko nije
kao ja i ti...

Previše su toga htjele
naše mlade godine
putevi se naši djele
uzalud je sve...

Izdali smo našu ljubav
oboje smo krivi
odlazimo kao stranci
a jedno smo bili...

Izdali smo našu ljubav
pustili da prođe
lutat ćemo kao sjenke
stazama samoće...

Kada vidim kako traju
neki loši parovi
mi smo pukli, a za njima
idu svatovi...

Dali je to pravda Bože
ili je samo sudbina
ne mogu iz ove kože
to me ubija...

05.09.2008., petak

... BILA SAM NAIVNA ...

Kako bi to lijepo bilo
da smo opet djeca mala
trčali bi poljem bosi
s mašnicom u mojoj kosi.

Prva ljubav, prve suze
spomenari koji traju
dani što su bili s tobom
sve mi više nedostaju.

Bila sam naivna
luckasto djevojče mlado
griješila sam prema tebi
moja prva, prva nado.

Ostala sam željna
milovanja tvog
ti si najljepša stranica
iz života mog.

Gledam kako blijedi mjesec
iznad grada nekud luta
gdje si sada, voliš li me
pitam sebe bezbroj puta.

Sve je bilo tako lijepo
dani što mi život znaće
kad se sjetim ja zadrhtim
mora srce da zaplaće.

Trebalo bi da sam sretna
al me život ne veseli
osijećam da neka druga
moju sreću s tobom dijeli.

Da ćeš ipak jednom doći
još se tješim nekom nadom
smijat ću se, al u duši
plakat ću za tobom kradom.

02.09.2008., utorak

... DOĐI ...

Shvatila sam sve u trenu kad si otišao
da je lakše biti onaj koji ostavlja
stavila sam slike naše pored kreveta
i na jastuk jednu ružu da te podsjeća.

Da te čeka kad se vratiš
da me sanjaš, da me pamtiš
da te prođe što te mući
samo, dragi dođi kući...
Sve te čeka kad se vratiš
sve što sanjaš, sve što pamtiš.

Popila sam crnu kavu hladnu, jutarnju
bacila još jedan pogled k ogledalu,
gledalo me lice stranca pa sam stavila
i na njega zadnju sliku što sam imala...

Sve te čeka kad se vratiš
sve što sanjaš, sve što pamtiš
sve da prođe što te mući
samo, dragi dođi kući...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.