Pjesme o mojoj ljubavi...

24.04.2008., četvrtak

...ŽELIM TE...

Želim da se ponovo budim pored tebe,da me obuzme
onaj val topline kad si kraj mene...
Želim da me stisneš onako jako i poljubiš vatreno...
Želim se smijati tvojim šalama i plakati zajedno s tobom...
Ne mogu zaboraviti tvoj zagrljaj i stisak snažnih ruku...
Još uvijek me sve podsjeća na tebe,tvoj slatki osmijeh,
tvoje nezaboravne oči,tvoja crna kosa i ne odoljiv parfem...
Sve su to samo lijepa sjećanja i nada da će se nekada ponoviti...
Sama sam i nemam gdje,želim te,a nema te,vrati se VOLIM TE...

20.04.2008., nedjelja

SOL NA USNAMA...

Treba mi sunca da otopi bol,
treba mi kiša da ispere sol...
Sol s lica koje te voljelo,
sol s usana kojima si se obećao...
Sol s tijela koje se utopilo u
vlastitim suzama koje si ti donio...

19.04.2008., subota

......

Ponekad poželim da je sve kao prije,
da sam uvijek sretna i nasmijana,a ne
tužna i razočarana...
Da gledam kako žuriš kad mi prilaziš
i neprestano me usrećuješ...
Toga sada više nema,sve je prošlost,
tu ste samo ti i ona,sretni i zaljubljeni,a ja...
Mene više nema,ostala su samo sjećanja,
a meni ostaje ono što je bilo ponekad...

17.04.2008., četvrtak

VEČERAS...

Večeras ću rano ugasiti svjetlo.
Zatvorit ću oči i osječat tebe...
Ležat ću tako dugo,dugo do jutra
i tada shvatiti da sam opet varala sebe...

OD KAD TE NEMA...

Od kad te nema,sve mi je isto
samo što sunce slabije grije.
Noći su hladne,bolesne,tihe
ni zvijezda nema kao prije...

Dani se vuku,sumorno,sporo
kao teško ranjena zvjer.
Ja tražim put što do tebe vodi
i uvijek griješim i gubim smjer...

11.04.2008., petak

Riječi bez smisla...

Ne znam više što da kažem,jer svaka moja riječ po malo blijedi
i nema smisla da se borim za ono što je več neka druga uzela...
Krivo mi je kada te vidim kako si dobar i pažljiv prema meni,a znam
da ispod te maske kriješ pravo lice,lice IZDAJICE...

Ne mogu da vjerujem da sam tako nisko pala,vjerovala sam ti i sebe ti dala...
A,ti si bio taj koji je sve to zaboravio u jednom trenu,u jednom pogledu
njenih očiju...
Dosta mi je da od mene radiš budalu i da svi misle kako sam glupa i naivna
što ti sve to dopuštam...

Svega mi je dosta i ne zanima me ništa...samo ću uvijek pamtiti riječi jednog dečka koji mi je rekao:
"Hey mala,ne budi slijepa,budi sretna i vesela kad si tako lijepa,
a on neka tada gleda tu tvoju ljepotu i nek shvati kakav je
K R E T E N u životu........."

...ovu sam pjesmu napisala za jednog dečka
koji nema srca...
...nadam se da će ju možda jednom pročitati,i pokušati razmisliti gdje je pogriješio...

Dođi iz daleka

Kad čujem glas tvoj,i kad mi suze napune oči,vjeruj mi dragi dalje ne ću moći...
Svega mi je dosta i ne mogu ovako,već mislim, da umirem polako...
Bilo nam je lijepo,daljina nam je kazna i zato ti dragi više nisam važna...
Ne vjerujem kad čujem da me nisi vrijedan,da si ostao ovdje bio bi mi samo jedan...
Sama ne mogu,a s tobom mi je isto,sve na ovom svijetu nije tako čisto...
Daljina je rastavila mene i tebe,zato ti je bolje da se vratiš na vrijeme...
Tebi sam vjerna bila i nikada te ne bih prevarila,jer ti si onaj kojeg moje srce čeka,da mi dođeš negdje iz daleka...

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.