Otkucaj Ritmičnosti

I kad je napokon pogledao na sat, shvativši da kasni, rekao joj je da mora ići, i naravno otišao. Bez mnogo riječi.

U glavi mu se nakon nekog vremena počela vrtjeti jedna od onih poznatih pjevnih melodija koje nikako da izbije iz glave, ali prvi put, zaustavio je ritam i zamišljeni notni papir polio tminom. Stao je, zadobio neki slijepi pogled- pogled u prazno, i stao razmišljati kako li se Ona u tom trenutku osjećala, prvi put da to nije gledao kroz svoje postojanje, već pokušao shvatiti njezino. Takav način razmišljanja brzo je zamro, ali nešto je od toga ostalo. Počeo je, makar opet filtrirajući kroz svoje interese i svoje postojanje, razmišljati o svojem utjecaju na druge, i o svojem postojanju.

Nije to onako dubokoumno razmišljanje o postojanju, nego sitnice. Recimo, On je često mislio da su njegovi problemi u odnosima s ljudima vezani uz njegove interese, koji su često različiti od tuđih, ali sada je probao shvatiti da li su interesi ti koji ga prijeće u komunikaciji, ili je to on sam. Interes za jedan primordijalni umjetnički oblik iznimno ga je vezao za taj oblik i taj način komunikacije, komunikacije sa samim sobom. Često bi rekao za sebe da je on neka vrsta umjetnika, ali nije mislio da on to i jest, već je mislio da bi vježbom to tek mogao postati. I ta stvar, taj ideal vježbe, puno mu je bio važniji od bilo kakvog Chavezovog utjecaja na Venezuelu, prodaje nafte ili prijateljskih odnosa s ljudima. I onda je ipak shvatio, ili pokušao shvatiti da on ipak nije kriv, da je to njegov interes, ali interes pokreće osoba, a osoba je on sam.

Tako je on pokušao doći do zaključka kako nije on kriv da mu sve veze kratko traju, jer zaista to je njegov interes koji ga priječi da nađe vremena za ljude koje bi trebao voljeti. Ali ispada da kada on shvaća svoju vježbu i slične stvari važnijim od drugih stvari, on zapravo sebe vidi na višem položaju nego sve drugo, jer kao što je i sam zaključio "to potječe iz same osobe". Tako je probao ne biti toliko egocentričan razmišljajući o tome kako da se popravi. On doduše, nije vidio da opet razmišlja o sebi, i na kraju opet, tj konstantno sve kroz sebe vidi.
Išao je zapisati kako zapravo ti neke interesi nisu bitni, nego da je bitna razlika između percipiranja sebe i drugih. Doduše, On je to napisao, jer kako to obično biva, da bi netko pročitao, drugim rječima, ne da traži mišljenje, nego da ga pokaže drugima. A ako svoje mišljenje pokazuje, tj dokazuje drugima kako je zapravo On superioran (ne shvačajući svoju inferiornost u aspektu percipiranja), on je opet egocentričan. Ne?

A opet, iz Njenog pogleda, Njegova silueta je u onom početnom, ili završnom trenutku odlazila od nje, i sva ova njegova razmišljanja bila su ništa u usporedbi sa vektorom brzine kojim se on od nje udaljavao..... promatrajući prosječan ljudski hod, 4 km/h....

PS-Nadam se da ste u ova 2 mjeseca shvatili koliko mi je FatoYo dobar prijatelj....