utorak, 20.06.2006.
Nogomet i blaženi SP
|
Amerikanci su ipak odlučili napraviti dugoočekivani zid s Mexicom. Uglavnom, kako gospodin Bush tvrdi, to neće biti mjesto odvajanja, nego mjesto spajanja kultura. Zid se beć počeo graditi i po prilici je širok kao i dobro nam poznati Kineski. Neki arhitektonski natječaj potvrdio je da će vjerojatno biti građen od nekakve tvrde plastike (neprobojne, of kors) tako da mali Meksikanci mogu vidjeti obećanu zemlju, ali da joj ipak nemaju mogućnost pristupa. U međuvremenu, obranu dragocjenih Američkih granica vode sami građani koji legalno mogu ubiti Meksikanca koji prijeđe granicu (ako im se ne da prijaviti ga, naravno...) i tako si osigurati danonoćnu zabavu (bar ekipa iz južnog Texasa ne gleda toliko telvizije). Gledao sam izvješće o tome na CNN-u prije mjesec dana i jedna white trash žena (koja isto sudjeluje u čuvanju granica) rekla je da je ponosna da radi nešto za dobrobit svijeta (ne amerike, nego svijeta). Na kraju krajeva, zid i nasilno ubijanje Meksikanaca nisu ništa prema spoznaji da Amerikanci (pametan narod , ne?) u narednim godinama ne budu imali toliko Meksičkih sluškinja i jeftine radne snage, ali glavno da imaju zid... (sad zamislite stajati pred Bosanskom granicom s MiniGunom i pucati u ljude koji prelaze. Ali mis mo Hrvati, pa nas zaboli)
 Samo da pojasnim, ona vatra na kipu slobode značila je WELCOME |
nedjelja, 18.06.2006.
NEBO
|
Sjedne se za klavir i počne svirati jednu vlastitu skladbu, pomalo disonantnu, imena "kako miriše nebo?"
On ne bi znao, kao što ni ja ni većina ljudi ne bi znala. Plavo je. To je sigurno. Kako god percipiramo boje, ono je plavo. On to ne zna. ON je slijep. Čuo je za nebo, čuo je o Njemu, ali nije ga osjetio. |
petak, 16.06.2006.
Voće i vitamini B5 itd...
|
Drveće nosi čudan plod,
krv sa lišća kaplje na pod. Mrtva tijela njišu se na južnom vjetru, lijevo i desno, po svome metru. Miris magnolije sladak i svjež, Spaljeno meso i uobičajen metež Ljudi oko ploda mirno stoje i misli tuđe prodaju kao svoje "Evo ploda za vodu da lije, za vjetar da mije, za Sunce da grije, da trune." Pjesme utihnu, a poruku donose, Prekrižene grane na sebi nose. Da bi se vratili na drvo, od kud su i došli, Kao plod su nastali, kao prolaz prošli Iskrivljene usne, iskrivljen hod, to drvo stvarno ima čudan plod  |
subota, 10.06.2006.
Castle House
|
C! pa D, pa D#, pa opet D... ali u Gmolu smo! Malo shuffle ritma.... Blaženstvo... Pa, ipak u tom trenutku skrećem na neki manje kompliciran spoj ritma i melodije... C7, Am, Dm, pa G7..... to su bile harme.... Malo na ragtime... ali opet, ona melodija, nije imala ni veze s ragtimeom ni jazzom, nego romanticizam... BIJELE TIPKE! samo taj D#, ja bih ipak radije rekao da je to bio Eb, no dobro, taj D# narušavao je dosadnu simetriju....! "Ali samo je klavir bio. Ma ništa drugo. Pa neznam...." nastavio je pričati
|
