blago meni
29.12.2009., utorak
Tko se boji Crkve još... Jedini koji za sebe može reći “Ja sam svjetlo svijeta." (Iv 8,12) ...........Tko je naš Kralj i koga mi slijedimo? U zadnjem popisu stanovništa iz 2001. godine 87,83% stanovnika Lijepe naše izjasnilo se katolicima! Međutim, život i navike našeg stanovništva ozbiljno opovrgavaju taj postotak. I sada, nakon ovih izbora, potpuno je jasno da tu nešto ne štima ili bolje rečeno, da tu ništa ne štima! Ili uopće ne poznajemo svoju vjeru i njezin nauk ili vjeru ignoriramo i odbacujemo ili smo najveći licemjeri na svijetu! Izjašnjavamo se katolicima, a živimo i želimo život po sasvim drugim načelima. Ako smo katolici, to onda valjda podrazumijeva da podržavamo načela i zahtjeve svoje katoličke vjere i da po njenim propisima živimo. Kako je onda moguće da u toj katoličkoj većini najviše glasova dobije predsjednički kandidat koji se izjašnjava kao agnostik ( tek toliko da baš ne kaže da je ateist), koji se javno zalaže za abortus i eutanaziju; koji bi, poput aktualnog predsjednika, maknuo križeve iz javnih ustanova, koji zagovara homoseksualne brakove itd.? Kako je to moguće u zemlji s većinskim katoličkim stanovništvom??? Priznajmo da smo licemjeri; jedno govorimo, drugo radimo a treće mislimo.... Kad je Crkva govorila o izborima i davala načelne upute da vjernici po svojoj savjesti trebaju birati one kandidate, čiji je program blizak ili najbliži crkvenom učenju, digla se velika graja, jer su se neki uplašili, da će sada vjernici poslušati te upute i da neće glasati za one koji bi (po diktatu iz Bruxellesa) trebali pobijediti. No, cijela halabuka bila je potpuno nepotrebna: "vjernici" već dugo vremena niti slušaju svoje vjerske učitelje niti poznaju svoju vjeru! To se vidi "na terenu": abortusa ima sve više, isto tako i rastava brakova; velika većina mladih iz naših katoličkih obitelji prakticira predbračni seks, živi nevjenčano i ne prihvaća djecu, a već i kumice na placu s osmijehom na licu podržavaju istospolne brakove...("A nek se vole...") Nikoga ne osuđujem i nikoga ne prozivam osim one, koji svijesno žive potpuno nekatolički, a istovremeno se usuđuju nazivati katolicima. Koliko u Hrvatskoj zapravo ima katolika? Možda 10 ili najviše 15%? |
24.12.2009., četvrtak
Slavimo Božić - ali s Isusom! Sanjala sam, Josipe., neobičan san. Ne razumijem ga, ali mi se čini da ima veze s rođendanom našega Sina. U mome snu ljudi se pripremaju nekoliko tjedana za rođendan našeg Sina. Ukrašavaju kuće, kupuju novu odjeću i mnoge lijepe darove. Zaista je čudno, ali ti darovi nisu bili za našega Sina!! Zamotali bi darove u fini, šareni papir i stavili bi ih ispod drveta. Da, drvo, Josipe, usred njihovih kuća. I to ukrašeno drvo sa svjetlucavim nakitom. Na vrh drveta stave figuru, nešto kao anđeo. Svi nasmiješeni i veseli darivali su jedni druge, ali ne i našega Sina. Čini mi se da ga ne poznaju. Čak mu ni ime nijednom nisu spomenuli. Osjećala sam da bi im Isus samo smetao kad bi navratio. Kako je to tužno da nisi dobrodošao i da te ne žele na proslavi vlastitog rođendana! Sretna sam da je to samo san. Bilo bi tužno, Josipe, kad bi to bila stvarnost! Dragi prijatelji, neka Marijin san ostane samo san! Sigurno vam je ta priča već poznata, ali neke stvari dobro je ponoviti. Poruka priče aktualna je za sva vremena, a posebno za ovo naše : Slavimo Božić, ali s Isusom! On je Slavljenik! On je tu glavni jer slavimo Njegov rođendan! Čuvajmo svoju tradiciju i ne zaboravimo: Za Božić darove donosi mali Isus (Christkindl), a Djeda Božićnjaka pošaljimo natrag u Ameriku i neka tamo i dalje reklamira Coca colu, koja ga je i izmislila! I ne dozvolimo da se "Sretan Božić" promijeni u "Ugodne blagdane" kao što se to ovih dana polako ali uporno gura na RTL-u. Da se Isus i tisuću puta rodi u Betlehemu, uzaludno je… ako se ne rodi i u našim srcima! Svim posjetiteljima ovih stranica želim  SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ ! ! ! |
19.12.2009., subota
Tko nam krade Advent?Sutra će se u mojoj župi održati Božićni koncert. I u susjednoj župi božićne pjesme pjevat će razni crkveni zborovi. U mnogim župama takvi koncerti su već održani. Ljudi su se već napjevali i Tihe noći i Radujte se i Oj pastiri i tako redom. Upravo slušam TV prijenos koncerta iz zagrebačke Arene i Tonija Cetinskog, kako zajedno sa zborom i publikom zanosno pjeva Narodi nam Kralj nebeski. A sutra je tek 4. nedjelja Došašća! Međutim, to nisu iznimke nego već ustaljeni običaj da se božićni koncerti održavaju već od samog početka Adventa. Kao da je Advent i Božić jedno te isto! I to me ne bi toliko ljutilo da se to ne događa i u crkvama, dakle uz dopuštenje i odobrenje župnika! Ne čude me toliko preuranjeni božićni koncerti izvan crkvenih prostora jer oni koji ih organiziraju ne znaju ni što je Božić ni što je Advent. Tako je manifestacija "Advent u srcu Zagreba" od novinara najavljena kao "Dva mjeseca kuhanog vina i kobasica na glavnom trgu"! Razumijem da se prodavačima žuri jer do Božića žele prodati svoju robu, pa tako zloupotrebljavaju i Advent i Božić. Zašto nam se žuri i zašto Božić slavimo prije Božića? Ako već treba biti koncert neka bude adventski. Ima toliko divnih adventskih pjesama koje su premalo poznate i nama vjernicima; ima zgodnih igrokaza, recitacija.... koje bi mogle i vjernicima i nevjernicima prikazati svu ljepotu Adventa. Zar ne bismo trebalo adventsko vrijeme "odraditi" do kraja i maksimalno ga iskoristiti za obogaćivanje u duhovnom smislu? Prije par godina i u zagrebačkoj katedrali su se u adventsko vrijeme održavali božićni koncerti, sve dok mons. Batelja, tadašnji rektor katedrale nije rekao: Dosta! Prije Božića nema više u katedrali božićnih koncerata. Mogu biti samo adventski koncerti. Isto tako je i Božić u Ciboni prebačen sa 23.12. na 26.12. Samo se naše župe i župnici (ne svi) oglušuju na ta upozorenja. Dokad? Dok mi budemo šutke prelazili preko toga. |
09.12.2009., srijeda
Evo Boga našega...On sam hita da nas spasi! "Nek se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka kliče stepa, neka ljiljan procvjeta. Nek bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliče i nek se raduje. ... Ukrijepite ruke klonule učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega... on sam hita da nas spasi!" ( Iz 35,1-6:) Adventsko vrijeme prepuno je ovakvih divnih tekstova proroka Izaije kojeg zbog velike duhovne i proročke povezanosti s Novim Zavjetom ponekad nazivaju i "starozavjetnim evanđelistom". Premda je Advent ozbiljno i pomalo pokorničko vrijeme, to nije tužno vrijeme. Dapače, liturgijski tekstovi vrve od radosti i ushićenja. Imamo razloga za sreću i radost! Sam Bog dolazi da nas spasi! Ne samo da dolazi nego se žuri i hita! Toliko mu je stalo do nas. Mi odugovlačimo i kasnimo, ali Bog ne: On dolazi brzo (Otk 22,20) i neće kasniti (Iz 13,22). Slično piše i sv. Pavao: "Još samo malo i onaj koji dolazi doći će, i neće zakasniti!" (Heb 10,37) Pred nama je 3. nedjelja Došašća zvana Gaudete! tj. Radujte se! I ova treća svijeća, koja se tog dana pali, svojom ružičastom bojom kao da govori: Razvedrite se i budite radosni! Gospodin je blizu! Tako sam i ja ovo Došašće odlučila provesti malo drugačije nego prijašnjih godina. Naglasak stavljam na radost i zahvaljivanje, a obraćenje gledam kao okretanje od same sebe i usmjeravanje pogleda u visine, gdje je Ljepota, Dobrota, Ljubav i Radost sama... prema riječima one pjesme "Ne gledaj svoje grijehe, gledaj u Mene ..." Grijat ću se na tom Suncu - to će biti dobra terapija.... To postepeno paljenje svijeća simbolički nam označava naše približavanje i hod prema Božiću. Iz potpune tame idemo prema sve većem svjetlu, dok nas ne obasja Isus - Svjetlo svijeta. Molimo, zahvaljujmo, slavimo, činimo dobra djela i budimo radosni! Ne dozvolimo da nas brojni poslovi u kući, čišćenje, pranje, pečenje kolača, ukrašavanje bora itd. toliko umore, da se zaboravimo radovati i zahvaljivati! "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: Radujte se! Gospodin je blizu!" (Fil 4,4-5) |
