Nasumične misli
Idem, korak po korak
Pozdrav svima!
Stvarno sam napravila dugu pauzu u pisanju, više od godinu dana.
Što se to dogodilo da nisam toliko dugo blogala niti napisala ni riječi? Ništa, život mi je išao prilično rutinski, zapravo je bilo dosadno razdoblje.
Ponekad mi se činilo kako nemam ništa za reći, ponekad da nikoga neće zanimati to što govorim. Oduvijek sam bila nedosljedna u objavljivanju bloga, nikada se nisam obvezala na to da pišem jednom ili dva puta tjedno. Prilično je lako ispasti iz bilo čega kada to ne radiš redovito.
U zadnje vrijeme sam se počela se baviti navikama, kako malo po malo možemo postići puno dobrih stvari time što smo dosljedni i radimo na sebi.
Ima dobrih videa i članaka na tu temu i preporučujem ih svima.
Ima li boljeg trenutka za rad na sebi od ove izolacije? Ima, pravo vrijeme za to je bilo kada. Samo trebamo malo proučiti sebe i baciti se na posao. Naviku steknemo dosta brzo, potrebno je svaki dan posvetiti se nečemu.
S obzirom na to da sam proučavala svoje navike, skužila sam što radim a što ne radim, što trebam a što ne trebam raditi. Razlog zašto želim raditi na sebi je jednostavan. Želim biti što bolja verzija sebe, svaki dan bolja nego jučer. Želim i biti dosljednija i imati nešto svoje što radim redovito.
Prije par mjeseci sam odlučila redovito vježbati. Počela sam raditi yogu prije 20 godina sa željom da smršavim.
Moram priznati, ide mi prilično dobro, ponekad preskočim dan ili dva ali u pravilu vježbam svaki dan. Trebalo mi je na početku motivacije ali eto mi korona, dosada i izolacija kao motivacija. Brzo sam ušla u štos.
Druga navika koju sam imala je čitanje, odlučila sam svaki dan si uvesti pročitati bar stranicu knjige. Najčešće čitam prije spavanja, kada sam gotova s danom, čitanje me opušta i odmara moj prebukirani mozak. Blažene bile knjige, spašavate me.Uz mene ste svaki put kada želim pobjeći. Trenutno čitam "Igra anđela" od Carlosa Ruiza Zafona.
Stoga, eto nas i na temi bloganja. Oduvijek sam voljela pisati i izražavati se. Ponekad mi je teško reći što mislim, pisanjem se mogu izraziti, potužiti, veseliti, sumnjati i smijati.
Mislim da sam željela da drugi pročitaju što imam za reći. Zašto bih objavljivala svoje misli, ponekad duboke i intimne, ako nisam željela da me drugi čuju?
S obzirom na to da sam blog kompletno zapustila, odlučila sam kako bih se trebala vratiti pisanju bloga. Zašto ne bih posvetila vrijeme pisanju i izražavanju? Zašto ne bih pokušala redovito blogati, napokon se obvezati na pisanje dva puta tjedno?
Dati ću sve od sebe, zato što želim uvesti i ovu naviku.
Pokušati ću i drastično smanjiti jedenje slatkog, možda čak i izbaciti. Na ovom području, molite se za mene.
Koju naviku vi želite dodati ili oduzeti?
