Nasumične misli
Klonovi nas okružuju
Klonovi su posvuda, bježite i sakrijte se!
Zapravo je riječ o vrlo zanimljivom prijateljsko/modnom fenomenu koji me fascinira i plaši u isto vrijeme.
Vraga me plaši, poželim pobjeći vrišteći. I proučavati ih sa sigurne udaljenosti. Grizu.
Kloniranje među frendicama, pravim ili lažnim je vrlo česta pojava.
Čim primijetim takve slučajeve, ne mogu si pomoći i upustim se u igru "pronađi razliku". Nema ih puno.
Klonove ćete lako prepoznati. Najčešće je riječ o dvije copy/paste djevojke.
Na prvi pogled su slične, odjeća im je naravno iz iste trgovine (vidi se iz aviona), frizure su im identične ili se razlikuju u nijansi pramenova.
Pitanje se nameće samo od sebe: što je tako loše u tome da ličiš na sebe?
Iskreno me zanima kako dolazi do toga.
Pretpostavljam da tu djeluju sociologija; antropologija; psihologija i rasprodaje.
Ili klasik: "o moj bože koka, kak su ti dobri pramići, moram h ja imati!"
Zamislimo dva vrlo jednostavna scenarija.
U prvom scenariju taj fenomen je proizvod slučajnosti i dijeljenja mozga zbog provedenog vremena skupa
U drugom scenariju se dogovaraju oko odjeće (kupuju zajedno); biraju zajedno frizure i modne dodatke.
Naravno, nema šanse da jedna ima nešto, a druga ne. 
No dobro, očito neki ljudi ne znaju ili ne mogu razmišljati svojom glavom.
