Nasumične misli
Put do "Tolkien bara"
Našla sam se s fendicom jučer na trgu i otišle smo drito na špicu na sladoled.
Nakon uobičajenog i klasičnog "kaj ima kod tebe, ništa, a kod tebe? isto ništa" krenula je zafrkancija i smijeh.
Na špici smo iz zabave gledale kako su prolaznici odjeveni.Tražile smo naravno najgore odjevne kombinacije.
Bilo ih je previše za nabrojatii. Ipak je to špica, a na špici ima svega.
Zguštirale smo sladoled i krenule šetati gradom. Odlučile smo otići do "Tolkien bara".
Problem je bio u tome što baš i nismo znale gdje je.
Na trgu smo pogledale zabavan i pomalo bizaran performans dva čudna tipa.
Krenule smo Radićevom ulicom jer smo pretpostavljale da ćemo tako najlakše naći bar. Da, baš.
Došle smo do kraja ulice, frendica je "par puta" rekla: ako nije iza onog ugla, vraćamo se.
Nismo se vraćale nego smo odlučile šetati gornjim gradom. Nagovorila sam frendicu da idemo vidjeti je li počelo "ljeto na Strossu". Moj orjentir je bila kula Lotrščak, kojoj naravno nismo bile ni blizu.
Do Markovog trga, crkve SV. Katarine i kule smo išle što smo kompliciranije mogle. Malo šetnje ne škodi. Nama se nije žurilo i putem smo se dobro napričale.
Htjele smo prošetati gornjim gradom i pomalo jezivim ulicama. Trenutno čitam "Gričku vješticu" i pod utjecajem sam knjige.
Nakon ne znam koliko skretanja smo prošle Markov trg, došle do crkve Sv. Katarine,a vidjela se i kula Lotrščak.
U blizini crkve je ljetno kino gdje su prikazivali jezivo loš film, izdržale smo valjda 10 minuta tamo. Prestrašno.
Brbljajući smo se spustile stepenicama kod kule i krenule prema trgu.
Trebam li spomenuti da nismo našle "Tolkien bar"?
