Kako dalje? Kako se suoćiti s gubitkom?
ponedjeljak , 13.08.2012.Danas ujutro sam se oko 5 sati probudila s obzirom da sam išla spavat u 1 sat navečer. Probudio me plač moje bake i tiho tješenje mog starog. Slušala sam pažljivo razgovor. "Nema ga više, Neno...nema ga više."...sasvim dovoljno podataka. Djed je umro. Moj jedini djed je umro. Prvi je umro prije 3 godine na starin rođendan. Njega sam vidjela samo jedanput u Beogradu. Tatin tata je umro na svoj sretan broj 13. Pravila sam se da spavam kada bi tata ušao u sobu. Čula sam kako je zvao hitnu, pogrebno poduzeće i mrtvozornika. Zatim sam sa prozora vidjela svijetlo koje me podjestilo rotacijsko kao na hitni. Digla sam se iz kreveta i onako ćorava bez naočala sma zaključila da sam totalno fulala. Ono što sam ja vidjela bio je veliki bijeli kombi, a ono "rotacijsko svijetlo" bio je žmigavac. Divno. Kada je stari ušao u sobu i zavalio se na krevet rekla sam mu da sam sve čula. Bilo mu je žao što se to sve izdešavalo dok sam ja bila tu. Onda su došli strc i srtina, a za njima od didinog pokojnog brata žena i sin. Bilo je mućno u sobi za pop***** . Ja sam uglavnom vrijeme provodila u sobi. Normalno sam doručkovala. Javila sam mami. Ona i stari su se dogovorili da neću ići na sprovod. Hvala Bogu, niti sam ikada bila, niti mi se da stajat sat vremena. To bi za mene bilo mučenje. Ručak su bile spaghette. Na fejsu su me pitali u vezi mog statusa. Nekima sam i sama rekla kad su me pitali šta radim? kako sam? i takve spike. Trebala sam prije ručka ići u jednu trgovinu gdje su majce po 50kn i vidjet za biciklu kod majstora jer je starom pukla ona nogica na bicikli.
Popodne idemo na more. Jej!
Glee - What doesn't kill you (Kelly Clarkson)
komentiraj (0) * ispiši * #
God knows us, and still loves us...
petak , 10.08.2012.Eh da. NIje da sam nekakva velika vjernica, ali ovaj natpis vas malo ipak potakne na razmišljanje. Možete biti i Musliman, Židov, Budist, što god, ali svi vjerujete u nešto. Čak i mi, ateisti, vjerujemo u nešto samo svatko ima svoj izbor u ono što će vjerovati. Svaki čovjek ima pravo na svoju vjeru.
Ovaj natpis je bio na crkvi u Westgateu, Engleska. Svaki dan bih ga vidjela i uvijek bih ga iznova pročitala. Značenje plakata:Toliko smo odvratni da bi smo trebali nestat, ali nam se uvijek iznova pruža druga prilika. Uništavamo zemlju, ljude, floru i faunu, možda ćemo čak i druge svijetove kada ih otkrijemo početi uništavati. Toliko smo ogorčeni u želji za boljim životom jer smo mi ništa nasuprot zvijezdama, a ipak iako imamo to saznanje mi želimo biti poput zvijezda.
No, tko sam ja da sudim ljudima i da pričam o svijetu? Idu mi na živce oni pametnjakovići koji okolo pričaju "Tako i triba ljudima kada uništavaju zemlju!" ,a kao da oni nisu ljudi nego neka viša bića ovoga svijeta. Najviše mi je žao onih najsiromašnijih koji uvijek nadrapaju zbog tornada, tsunamija, vulkana kao da su oni krivi.
Odo ja sad, pokušat popravit ljude.
komentiraj (0) * ispiši * #
Nikad nemoj dozvolit da ovisiš o drugima!
srijeda , 08.08.2012.Malo ćemo se sad koncertrirat na mog djeda. On ima 84 godine. Više od 5 godina nije izašao iz kuće jer se bojao. Bojao se pasti. Bojao se ozlijeda. On je, kao i svaki današnji stari čovjek, bio u ratu. Bio je u logoru (njemačkom). Pretrpio je svakakva mučenja. Svaki dan bi po stare dane išao na balote, a danas da već tjedan dana nije se maka' iz kreveta. Već dvije godine se trudim ne gledati ga jer sve što vidim kod njega je...to je...zapostavljanje samog sebe. Ako je već meni teško, onda je sigurno nemoguće zamisliti kako je mojoj baki koja je uvijek bila uz njega. Ali i ona je prestala izlaziti van, na more, jedva ode i kod frizera ili pedikera, a sve to samo zbog dide. Tu je i pomoćnica. Ona živi u Drnišu i zbog dide najviše vremena provodi kod nas. Čudan je ovaj svijet, zar ne? Iako nismo rod ona je naša obitelj.
Nekad bi se dida mogao i sam dići i hodat sam po stanu, ali to danas više nije slučaj. U zadnjih godinu dana čak se i počeo bajati ići sam po stanu kako ne bi pao. Glavni problem je što on hoda sa štakama i kada padne ne može se dignuti. Najvjerojatnije se iz tog razloga zatvorio u ovih stotinjak kvadrata. Otkad sam stigla nisam ga ni pozdravila jer mi svaki put zaboli kad ga vidim. Zašto se jednostavno ne može pustit? Zašto se prije nije mogao boriti za sebe? Zašto dida? Zašto si i baku morao u sve ovo uvaliti? Zašto?
Imam neki blagi osjećaji da mu je počelo odbrojavanje. Jednostavno kao da znam da će jedan od ovih dana zaspat i neće se probudit. Ovdje se na radi o pesimizmu ili optimizmu nego radi se o osjećaju koji ma koliko god ja to htjela, ne mogu okrenut oći od njega, ne mogu začepit uši a da ne čujem tu strašnu pomisao. Sve je to dio života znam, ali zar je baš morao ovako završit? Zar ću tako pamtit svoga djeda? Po zatvorenosti, strahu i nepokretnosti? Nisam ja zata kriva jer nemam drugu uspomenu na njega. On je kriv, svima nama, cijeloj obitelji. Svim Matošićima. On je pokazao svijetu kakvi smo mi, što mi uopće nismo. Može se reći da nas je osramotio. Pokazao je da se u životu ne treba borit, ali treba se boriti. Treba! Ako se ne borimo, čemu onda smisao življenja i općenitog života? On je zapravo dozvolio da ovisi o drugima što je najgore što si možeš dozvolit.
Iz ovog možemo izvući jednostavnu, ali važnu poruku. Bori se za svoj opstanak. Živi život do krajnih granica. Zadnje trenutke provodi onako kako želiš da te drugi zapamte. Potrudi se da oni koji dolaze ne naprave istu pogrešku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Iskustvo - današnji autsajderi
Jeste li ikad doživjeli iskustvo autsajdera? Ili se pomislili da ste autsajder? Možda jeste autsajder samo nemate takvo mišljenje o sebi. Ipak, mislim da bi smo trebali pojasniti pojam "autsajdera". Autsajder potječe od engleske riječi outsider koja nosi značenje nečlan i odnosi se na ljude koji nisu prihvaćeni u određenom društvu. Autsajderi također mogu biti ljudi koji nisu socijalni ili ljudi čiji pogled na svijet nije shvaćen. Autsajdere možete lako primjetiti - imaju samo dva, tri prijatelja, mnogima su nepoznati, ne izlaze mnogo, najbolji frend im je kompjuter, ljeti ne idu na more, kući stoje preko vikenda i praznika, ne bave se nikakvim aktivnostima i nije ih toliko briga za ostatak svijeta.
Nekada su autsajderi bili ljudi koji su proturiječili Bogu i Njegovim nalozima. Znanstvenici, pisci, izumitelji, filozofi, ali ispostavilo se da su genijalci. U tu skupinu su spadali i punkeri. Danas je situacija drugačija. Danas su potenicijalni autsajderi odlični učenici, čitači knjiga, oni koji ne puše ili koje se ne opijaju, koji imaju najviše dvije prijave u policiji itd. itd. Molim neka me se na shvati krivo, ja nemam ništa protiv takvih ljudi samo objašnjavam kakva je današnja situacija.
Mislim, ok, u redu je biti povremeno malo sam, ali da cijele praznike provode u kući i da nemaju frendove je već drugi problem. Mislim da autsajderima treba pomoći ma koliko se oni činili čudima i uvrnutima.
Ali opet, kao što stara uzrečica kaže:"Da samo svi isti, svijet bi bio dosadan."
komentiraj (0) * ispiši * #
Engleska 2012.
ponedjeljak , 06.08.2012.Nedjelja, 15.7.2012.
Ujutro, oko 5:45 me probudila moja budilica sa pjesmom Pointer Sistersa I'm so excited. Prvo sam išla ispratit svoju najomiljeniju i najdražu mi sestričnu Ružicu jer je išla katamaranom u Zadar u 7. Nakon duuuugoooog oproštaja, napokon smo krenule, mama i ja, dalje. Trebali smo pokupit moju teachericu u 8:30. Kako nije imala mjesta kod mene je stavila šaht cigareta u kufer. Bilo mi je jaaaakooo neugodno kad smo prelazili granicu sa Slovenijom. Već sam zamišljala novinske naslove. Uglavnom, krenuli smo u 9 za Trst gdje smo došli oko 12 sati. Na aerodromu je sve prošlo ok. U 14 sati nam je krenuo avion. Let je trajao 2 sata i po Londonskom vremenu smo tamo stigli oko 15 sati. Praktički, dan nam je trajao 25 sata. U avionu je bilo zabavno pisat za Imigracijsku razloge zašto si tu, dokle ćeš bit itd. Busom smo se od Stantsfenda do Westgatea vozili skoro 3 sata. Zaspala sam ko' cokina. Stigli smo tamo oko 7:30. Naša obitelj je prema nama bila jako draga samo što su se najstarija i najmlađa sestra svađale cijelo vrijeme. Večera je bila ok. Spaghetti. U 9 sati smo se našli sa svima i polako smo krenuli u razgled grada.
Ponedjeljak, 16.7.2012.
Ujutro sam osjetila što je to englesko vrijeme. Bilo je hladno toliko da sam po sobi hodala sa dekicom. Vrijeme je taj dan bilo katastrofa. Kiša je padala i bilo je hladno. Ujutro smo se našli kod škole i pošli smo pisat test da odrede u kojoj ćemo grupi biti. Riješila sam 83% testa. Lucky i ja smo bile u istoj grupi. Naš učitelj se zvao Alexis. U razred su s nama išli Rusi, Španjolci, Francuzi, Nijemci, Luksemburđani, jedan iz Saudijske Arabije, Švicarci, Ukrajinci. Popodne smo razgledali Westgate. Navečer smo imali disko. Kompa, Hajka i ja smo se raspištoljile na podiju!
Utorak, 17.7.2012.
Taj dan je bio ok. Kuća nam je pretvorila u bojno polje svađe. Popodne smo išli na mini-golf. U mojoj ekipi ja sam bila druga. Navečer smo imali nekakav kviz o UK. Bilo je ok.
Srijeda, 18.7.2012.
Popodne smo imali Eggstavaganzu. Uglavnom to je bilo natjecanje gdje si morao napravit nekakav stroj koji ćeš bacit sa visine od 10 metara i jaje neće puknut u njemu. naše je nažalost puklo. Kako smo uzeli kamenje iz ravnateljeva vrta on je to kamenje htio natrag iako je bilo prekriveno jajem. Tipično britanski. Navečer ponovno disko.
Četvrtak, 19.7.2012.
Imali smo skraćenu nastavu zbog Olimpijske baklje. Jako je bilo uzbudljivo. Nakon euforije, otišli smo na poludnevni izlet u Ramesgate. Jako je lijepi grad. Tamo sam Ružici kupila narukvicu od 1D. Ne slušam ih niti sam hater. Sebi sam kupila 3 pletene crno-bijele. Otišli smo u McDonald's. Disko je bio pretvoren u karaoke. Pjevala sam Goyte Somebody that I used to know sa Hajkom, Becky, Brošem i Bolom.
Petak, 20.7.2012.
Taj dan su nam otišli Španjolci. Najbolje sam se skompala s rusima. Navečer su kod nas došli Hajka, Lucky, Frfljo na Nutella party.
Subota, 21.7.2012.
Cijeli smo dan išli u Cambridge. Bilo je savršeno. Svi oni savršeni koledži, bicikle, trgovine... Savršeni grad. Najdraža mi je trgovina postala knjižara Heffers u kojoj sam kupila dvije knjige Young Sherlock Holmes - Death Coloud i Sherlock Holmes - The Hound of the Baskervilles. Knjižara je veća od Gradske knjižnice Pula. Kupila sam majcu Cambridge University i snježnu kuglicu Cambridgea. Imali smo čak 5 sati slobodno.
Nedjelja, 22.7.2012.
Clijelodnevni izlet u London. Savršen grad! Big Ben, London Eye, Temza, Downing Street, Oxford Street, Buchingenska palača, Trafalgar Square... Ipak, jedan dan nije dovoljan. Još mi je samo falilo da odem u Baker Street. Kupila sam majcu I <3 London, hoodie Oxford University, 2 razglednice, Ray Ban naočale bez dioptrije, 2 kemijske.
Ponedjeljak, 23.7.2012.
Taj tjedan su došli Ukrajinci i Japanci. Otišli su Rusi, Španjolci i Francuzi. Iskreno, Japanci ni A ni B od engleskog. Od tog dana je krenula stalna popodnevna aktivnost - Beach activities. Igrali smo odbojku s Harryem, Barryem, Finnom i Tomom. Taj dan je disko bio veeeeeeeeliiiiiiiiiikaaaaaa taaaaaaaapiiiiiiiiijaaaaaaaa!!!!!!!!!!!
Utorak, 24.7.2012.
Navečer su nas odveli na plažu gdje smo crtali u pijesku. Kompa, Broš, Bola i ja smo crtale morskog konjića.
Srijeda, 25.7.2012.
Kompa, Bola i ja smo taj dan navečer učile kako svirat na bubnjevima. Bilo je zanimljivo.
Četvrtak, 26.7.2012.
Imali smo poludnevni izlet u Canterbury. Bilo nam je super! Katedrala je savršena samo što se ulaz plaća 10 funti (100 kuna). Posjetili smo Poundland. Isplati se tamo kupovat. Većinu vremena smo Točka, Lucky, Frfljo, Hajka i ja proveli u Starbucksu i zezali smo se. Hajka i ja smo se tetovirale. Ja sam si tetovirala konja na ramenu. Navečer su došli stariji iz Broadstairsa. Došli su u disko, naš posljednji.
Petak, 27.7.2012.
Naš posljednji dan i početak Olimpijskih igara. Nisam gledala otvaranje jer smo išle kod Luckya i Hajke. Došao je i Frfljo. Svi smo plakali zbog odlaska i zbog ljudi koje smo upoznali.
Subota, 28.7.2012.
Dan odlaska. Doživjela sam toplotni šok kada sam izašla iz aviona u kojem sam naručila panin sa šunkom i sirom. Savršeni su im! Probat ću se pretplatit.
Eto, završila sam pisanje. Odoh sada polako u krpe. Lak noć svima.
komentiraj (0) * ispiši * #
