Kako dalje? Kako se suoćiti s gubitkom?

Danas ujutro sam se oko 5 sati probudila s obzirom da sam išla spavat u 1 sat navečer. Probudio me plač moje bake i tiho tješenje mog starog. Slušala sam pažljivo razgovor. "Nema ga više, Neno...nema ga više."...sasvim dovoljno podataka. Djed je umro. Moj jedini djed je umro. Prvi je umro prije 3 godine na starin rođendan. Njega sam vidjela samo jedanput u Beogradu. Tatin tata je umro na svoj sretan broj 13. Pravila sam se da spavam kada bi tata ušao u sobu. Čula sam kako je zvao hitnu, pogrebno poduzeće i mrtvozornika. Zatim sam sa prozora vidjela svijetlo koje me podjestilo rotacijsko kao na hitni. Digla sam se iz kreveta i onako ćorava bez naočala sma zaključila da sam totalno fulala. Ono što sam ja vidjela bio je veliki bijeli kombi, a ono "rotacijsko svijetlo" bio je žmigavac. Divno. Kada je stari ušao u sobu i zavalio se na krevet rekla sam mu da sam sve čula. Bilo mu je žao što se to sve izdešavalo dok sam ja bila tu. Onda su došli strc i srtina, a za njima od didinog pokojnog brata žena i sin. Bilo je mućno u sobi za pop***** . Ja sam uglavnom vrijeme provodila u sobi. Normalno sam doručkovala. Javila sam mami. Ona i stari su se dogovorili da neću ići na sprovod. Hvala Bogu, niti sam ikada bila, niti mi se da stajat sat vremena. To bi za mene bilo mučenje. Ručak su bile spaghette. Na fejsu su me pitali u vezi mog statusa. Nekima sam i sama rekla kad su me pitali šta radim? kako sam? i takve spike. Trebala sam prije ručka ići u jednu trgovinu gdje su majce po 50kn i vidjet za biciklu kod majstora jer je starom pukla ona nogica na bicikli.

Popodne idemo na more. Jej!

Glee - What doesn't kill you (Kelly Clarkson)