Kako do jeftinijih udžbenika i lakših školskih torbi

Školski udžbenici su skupi, školske torbe su prenatrpane.
Može li bolje? Naravno!

Nedavno sam čuo kako to rade u Kanadi.

Oni u školu ne nose cijele udžbenike, već listove lekcija koji im trebaju za taj dan u školi umetnu u jedne korice.
Ne znam točno kako se to zove ali to bi bilo nešto kao registratori u koje se umeću svi potrebni listovi lekcija za taj dan.

Ovako imamo i jeftinije udžbenike, jer ne treba voditi računa o kvalitetnom uvezu pa je samo tiskanje jeftinije.

Također su i školske torbe uvelike jeftinije jer umjesto pustih knjiga, čitanki, bilježnica i radnih bilježnica treba uzeti samo listove posložene u korice i bilježnice.

Ako uz to se pobrinemo da knjige vrijede više godina, knjige su još jeftinije.

Nadalje, umjesto da se radi s nakladnicima trebalo bi raditi s autorima. I to tako da se odaberu najbolji udžbenici, autorima se plate prava za tiskanje njihovih knjiga i onda se zatraži od profesora da se odluče za udžbenike.
Kada se sazna koliko kojih udžbenika treba ide se u tiskanje.
Izdavači se ne bi bogatili na školskim udžbenicima, ne bi se potplaćivali profesori i ravnatelji da se odabiru udžbenici pojedinih izdavača. Biralo bi se prema kvaliteti samog udžbenika, a ne prema tome od koga je tko dobio laptop ili televizor ili nešto slično tome.

Ovako bi sve to bilo i puno jeftinije i puno kvalitetnije.