Infrastruktura

Oštrić je na svome blogu napisao da je za unštenje sustava obrane od poplava kriva prvatizacija vodoprivrenih poduzeća u vlasništvu lokalne i regionalne samouprave pa su oni koji su se domogli tih poduzeća koristili mehanizaciju za druge poslove, a ne za održavanje nasipa.

Infrastruktura je važana stvar u stabilnosti i razvoju neke zemlje, ceste, nasipi, komunikacije i dr. omogućavaju da država normalono funkcionira, da imamo dobru povezanost i da se osiguraju uvjeti za napredak zemlje, ljudi i poduzeća.

Prirodna bogatstva, mirovinski i zdravstveni sustav, infrastruktura ne smiju biti u privatnom vlasništvu. Interes privatnika je njegov profit, a ne opće dobro.
On traži načine kako da što više zaradi i ide tamo gdje mu je veća zarada.

Ove osnovne stvari moraju biti pod državnom upravom i ne raditi u cilju da se ostvari što veći profit već u ineresu javnog dobra.
Kad se osnovna infrastruktura i prirodna bogatstva privatiziraju tada se sve veći dio gospodarstva, ali i kućnih proračuna iscrpljuju da bi se zadovoljine osnovne potrebe.
Struja, telefon, cestarine, promet, zdravstvo, pošta, školovanje postaju sve skuplji i sve nedostupniji širokom krugu ljudi.
Oni koji posjeduju infrastrukturu imaju siguran izvor bogaćenja. Mobitele ljudi kad stisne neće kupovati, štedi se na drugim stvarima, nekretnine se ne prodaju, ali vodu moramo piti svaki dan, liječiti se moramo. Tu nema bijega.

Kod nas mnoge stvari ne valjaju, ali to ne znači da je rješenje u rasprodaji, već u drugačijem načinu upravljanja, u pronalazenju boljihi jeftinijih rješenja.
U shvaćanju da novac i profit nisu jedini motivatori da se nešto napravi i uvede red.

Kad se nešto privatizira tada građani teško mogu utjecati na rad privatiziranih firmi, tražiti od njih transparentnost.
Vlasnik se poziva na svoja vlasnička prava i poslove tajne i pravo nad upravljanje nad svojom imovinom. Ono što se kod nas događa je da građani nemaju kontrolu nad javnim dobrima već njima po svojoj volji upravljaju političari. Rješenje nije u privatizaciji svega već u većoj participaciji građana u upravljanju zemljom.

Uostalom, u Hrvatskoj bi narod trebao biti vrhovna vlast. Mi biramo ljude koji bi u naše ime trebali upravljati našom zemljom, našim bogatstvima.
Problem je što političari i druge vladajuće elite zlorabe svoj utjecaj, i onda ide priča da država loše gospodari i onda političari kažu da je najbolje da se ide u privatizaciju jer oni kao ne znaju dobro gospodariti zemljom.
Ali ako ne znaju svoj posao onda nek daju ostavke i vlast vrate narodu pa će narod naći one koji će raditi bolje od njih, a ne sve ide u privatiziranje.
Nemju političari mandat da rasprodaju zemlju, već da njom upravljaju u naše ime i i našem interesu.blogu