Mozak

Stalno slušamo priče tko je kriv za što, tko je lijen, tko troši novce na gluposti.
Govori se, društvo nam je ovakvo, društvo nam je onakvo, ovi su lijeni, oni su glupi i nesposobni.

Društvo čine ljudi, ljudi i njihovo ponašanje stvaraju sliku pojedinog društva.
Tko upravlja ljudima? Što ljude pokreće?

Mozak, naravno!

Ipak, neki toliko brbljaju o novcu i tržištu da mi se čini da su mozak zamijenili za registar kasu ili nekakav računovodstveni softver pa stalno govore o tome koliko je u što uloženo, koliko tko vrijedi i općenoto sve odnose u društvu objašnjavaju novcem i imovinom. Sve je novčani tok ,bilanca, ulaganja, novac ulazi novac odlazi....

Drugi su ljude poistovjetili s automatima, pritisneš botun i onda stroj napravi ono što hoćeš, tako i ovi donesu pravila i misle da će ljudi raditi po nihovim pravilima, sviđalo se to ljudima ili ne.

Postoji kod nas i dosta onih koji kombiniraju ova dva pristupa, oni misle da je čovjek nešto poput automata za kavu, ubaciš kovanicu pritisneš botun u dobiješ kavu, a ako slučajno ne dobiješ onda je automat/čovjek pokvaren, beskoristan.

Zbog ovakvih stvari mislim da je vrlo važno da shvatimo da ljudi imaju mozak.
Dakle ljudi imaju mozak. U mozgu se odvijaju neku procesi, mozak ima način na koji funkcionira.

Možda bi ljudi bolje znali kako upravljati društvom kad bi znali kako funkcionira ono što upravlja ljudima.

Postoje načini na koji mozak radi, skuplja i obrađuje podatke, na koji usvaja nova znanja,tu veliku važnost imaju i asocijacije,usporedbe...
On nam govori da postoje neke stvari za kojima svi ljudi teže, npr. potreba da budeš sit, siguran, potreba za prihvaćanjem i ljubavlju itd.

Jedna od važnijih stvari je ta da ljudi traže smisao u onome što rade i da su kreativna bića. Kad vide da je nešto besmisleno gubi se želja da se time bavi.

Npr. ako posao koji radiš ne osigurava tvoje potrebe, ako ti neće omogućiti da stekneš svoj krov nad glavom, ako onemogućava da stekneš ugled u društvu, ako nemaš dovoljno sredstava da prehraniš svoju obitelj, ako u usporedbi s drugim ljudima tvoj društveni ugled pada, vrlo je vjerojatno da ne želiš raditi taj posao.

Zato kad se kaže da ljudi u Hrvatskoj ne žele raditi određene poslove to ne znači da su oni lijeni već da ne vide smisla u obavljanu tih poslova.
Nije sve novac, ne rade ljudi samo zbog novca.
Stranac koji dođe u neku državu raditi neke poslove koji domaći ljudi ne žele raditi, radi te slabo plaćene poslove ne zato jer mu je gušt npr. kopati kanale, već zato jer u tom radu vidi smisao, vidi bolji život za njega i njegovu obiitelj u njegovoj domovimi, vidi kuću i djecu koja nisu gladna, vidi bolju budućnost za svoju djecu.
Čovjek koji kopa kanale, a ne vidi te stvari vjerojatno ne vidi smisla u kopanju kanala, doseljeniku raste ugled u očima njegovih sunarodnjaka dok domaćem čovjeku pada ugled, i samopouzdanje.

Ljudi žele raditi u državnim firmama ne zato jer su to odlični i kreativni poslovi već zato jer u nesigurnom vremenima pružaju sigurnost njemu i njegovoj obitelji.

U zemlji u kojoj bolji život i ugled ne osiguravaju znanje i rad već veze i poznanstva, ljudi neće ulagati u rad i znanje već u veze i poznanstva. U zemlji gdje krpice i novi mobiteli daju društveni ugled ljudi će ulagati u krpice i mobitele jer žele biti prihvaćeni u društvu, nitko ne voli izolaciju.