...dimnjačara kći!

ponedjeljak, 23.08.2010.

...moglo bi ti se ostvariti, kaže poslovica.

Ako se priča o mom slučaju, malo je drugačije.
A ne, ne, ne...nije ovo blog u kojem kukam kako nemam sreće i kako sam jadna i bijedna i kako je svima bolje nego meni, baš suprotno, ovo je blog zbog kojeg nakon svakog napisanog slova kucam u drvo - tri puta. Ovo je blog priznanja.

Sve što poželim, ostvari mi se.
Baš sam se danas, ubijajući koprive kod kobiletinica mojih, sjetila kako sam prije dva, tri mjeseca gledala Farmu i krvarila od zavisti. Ja bi to! Ok, nisam baš TO poželjela.
Nije mi bilo do cimerstva sa kvazipoznatima. Zavidjela sam im na životinjama i brizi o njima.
Da pojasnim.
Nekad davno (veli Balašević da su uspomene dobre dok je prošli četvrtak ali kada brojiš - prije deset, petnaest godina a ispadne dvadeset - a taman toliko nekako ispada - bude da platimo pa da idemo) išla sam na hipodrom. Bila sam oduševljena konjima. Puno manje jahanjem a puno više četkanjem konja, čišćenjem boksova i slično. Gledam ih sad (bolja uspomena, prije samo par tjedana) na farmi i zavidim im...ja bi se brinula za neke konje i krave...
I eto, dva mjeseca nakon završetka farme - ja imam svoje konjiće da se brinem za njih.
Nije to jedini primjer. Samo najfriškiji.
No sve se svodi na to da ono što dovoljno jako poželim to i dobijem.

Da, čitala sam Tajnu, možda ima veze sa tim....a možda je samo stvar u tome da sam ja jedna sretna koka - nije slučajno da sam dimnjačareva kći.

Za one koji žele znati više:
pjevalo mi se slično....nekoć...(uz malo promjenjen tekst)

23.08.2010. u 12:23 • 6 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31