Imena

srijeda, 24.03.2010.

Fasciniraju me imena.
Kako sam dobar dio svog radnog staža natukla na blagajni, vrijeme sam si kratila čitajući imena ljudi na karticama. Čega sam se svega načitala ne bi mi vjerovali...od Divne Torbice do Duške Ćuške. Ali, budimo realni, kako su obje dame u godinama da se pretpostaviti da su se udale i uzele muževo prezime. Ako je tako, same su si krive zbog predivne harmonije imena i prezimena. No, šta je sa imenima koje dobijemo kad se rodimo?
Evo moj tata, inače poprilično normalan tip imao je genijalnu ideju da bi se ja trebala zvati Sanjica. Naime, on je sanjao baš takvu kćerku kakva sam bila kad sam se rodila (kasnije se grdno razočarao) i zato ime Sanja, a kako sam, kako bebe to inače budu, bila mala bilo je sasvim logično da se trebam zvati Sanjica. Sanjica, mala Sanja.
Teta koja je radila u matičnom uredu ga je nagovorila da me ipak nazove Sanjom i ja joj se ovim putem zahvaljujem.
Valjda je žena znala da neću dugo ostati malena. Štoviše.
Jednako tako genijalnu ideju su imali i roditelji mojih poznanica. Prvoj su kćerci, raznježeni roditelji, dali ime Lasta. Kada im se druga kćerka rodila izabrali su ime Tratičica. Zašto?
Jedna lasta ne čini proljeće ali lasta i tratinčica čine.
Svi komentari suvišni.
Još gori su roditelji kojima se ne da pretjerano zajebavat oko imena. Ti mahom djevojčici daju ime Ivana. A ako im se zadesi sin taj je garant Tomislav. Ne znam kako ti imaš iskustvo, poštovana čitateljice (mislim da me ni jedan muškarac ne čita) ali ja znam ni manje ni više nego šest (brojem; 6) parova braće i sestara sa tom kombinacijom imena. Antiprotivna kakva jesam ja bi onda njima u inat djecu nazvala Tomislava i Ivan. Pa nek' si misle!
Ali ajde, bar idu na sigurno.
Nikako mi ne ide u glavu ni ta famozna moda kad su imena u pitanju. Nije mi jasno da stvarno postoji roditelj koji nema ništa protiv da i on da sinu ime Luka a kćerci Dora. Mislim da su se sad malo smirili sa tim imenima ali do prije godinu dvije izadješ na dječje igralište i zadereš se Dora a 4 od 5 curica okrene glavu prema tebi. Da mi je Dora u to vrijeme (ili ikad, uostalom) bilo najljepše ime odlučila bi se za seknd best opciju.
Ok, kriva sam. I ja sam maštala o nekim imenima koja su idiotska, bar za ovo naše podneblje. Htjela sam da mi se kćerka zove Alka Robin. Čita se kao Ana-marija. Dobro je da nikad nisam ostvarila reprodukciju.
Neki maštoviti roditelji jesu. Pa su pretjerali.
Voliš li cvijeće, neka bude Ruža, Ljiljana, Ljubica, Iris pa čak i Jasenka ali da li zbilja treba dati djetetu ime Hortenzija?
Voliš li domovinu neka bude Patrik ili Hrvoje ali nije li Moslavina malo tu mač?
Neki imaju sreće pa iako su roditelji tražili inspiraciju na, u najmanju ruku, neuobičajenim mjestima, dobiju ime koje je sasvim ok iako ne svakidašnje. Tako znam za jednu Sani koja je ime dobila igrom slučaja; njeni su roditelji u to vrijeme koristili šampon tog imena i svidjelo im se. Imala je sreće.
I njena sestra, koja se prva tri dana zvala ni manje ni više nego Kleopatra, je imala sreće. Njena je sreća bila njena baka. Pametna i dobra žena koja je mogla zamisliti život djevojčice koja se zove Kleopatra.

Otprilike ovako:
kako bi izgledao njen život

24.03.2010. u 19:42 • 5 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31