| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
I ne trebam kišobran često sa sobom. Ne trebam štiti bilo što gore, naprijed glava malo kose nosi. |
|
Danas nam je prva noć zajedno. Prespavat ću kod nje, moje nago tijelo na njezinom. Ponijet ću džepno ogledalo sa sobom. Pusa mojim vjernim blogerima! |
|
Zašto toliko jako želimo neke stvari u životu? Cak i kad ih zapravo nema, kada zapravo ne postoje temelji da su one ostvarive? Zašto toliko želimo stvari u životu koje ne možemo imati ili koje imamo a iz dana u dan se uvjeravamo da one zapravo ne funkcioniraju na onaj način na koji bi mi to htjeli, željeli, nadali se? Nadali se da jednom budu počele napokon funkcionirati tako kako ih mi zamišljamo...? Zašto to ja uopće pišem sada? NEMAM KURČEV POJAM! Možda zato jer sam izgubio prijatelja noćas, možda zato jer sam ubio super osobu u sebi ali za neki veći cilj. Jer to je ono što nas tjera dalje u životu zapravo. Veći ciljevi. Visi ciljevi. Ali o tome ćemo malo kasnije. Prvo se pozabaviti već spomenutom tematikom. Pretjerana zelja? Takav bumerang koji ti se vraća u facu i imaš osjećaj da udara s obje svoje strane simultano. Takav hladan tuš koji ostavlja onaj crveni mark na tebi nakon što uspiješ izdržati jedva 15 sec pod njegovim mlazom. Takav gorak okus u ustima koji osjećaš nakon što pokušaš pojesti grejpfrut uvjeravajući se kako je to zapravo prekrasno i ukusno tropsko voće. SUCKS LIKE AN ASS OF A GOAT WITH YOUR DICK IN IT. (been there, done that) A zapravo, zašto to radimo? Jer pokušavamo opravdati svoj nekakav osjećaj koji smo stvorili u glavi, jer pokušavamo uzdići tu osobu koju smo nekako prirasli sami sebi srcu, jer pokušavamo spriječiti padanje neba na našu glavu brze nego što možemo izgovoriti "Udruga Predstavnika Generacijskih Idijota". Jer zapravo racionaliziramo svoje odluke u nadi da će nas one odvesti do pretjerano željenih stvari. Zapravo zakopavamo sebe sve dublje i dublje u onu jamu u koju smo prvotno zakopali onu kozu koju smo slučajno silovali i taj trenutak spremili duboko u područje nezapamćenog (zaboravljenog) u svom mozgu. A SVI SMO JEBALI KOZU BAREM JEDNOM U ZIVOTU (ili bile jebane kao koze) i to uopće nije ugodan osjećaj mimo jedine činjenice da smo izliječili jednu frustraciju i povrh toga dobili dvije nove... Mrzim taj dio toga svega, previše puta sam uzdizao druge ljude u nebesa da bi to uzdizanje palo brze nego što sam ih dizao u nebesa. Previše vremena je to razočaranje boljelo obrnuto proporcionalno nego što je ugodan bio osjećaj koji sam imao uz tu osobu dok sam si stvorio sliku o njoj. A svaki puta end result je bio isti. NULA. NIŠTA. NADA. NUL. ZERO. CERO. NOLLA. NOLL. Svaka stvorena slika je bila lažna. Svaka želja je bila neosnovana. Svaka potencijalno ostvariva zelja neostvarena. Svaka situacija slična ili čak i ista. Svaki pokušaj racionaliziranja uspješan i jadan. Sve dok te ne smrvi onaj osjećaj neispunjenosti tom cijelom situacijom. Sve dok te ne ubije onaj osjećaj ponavljanja i prepoznavanja događaja koji se ponavljaju over and over and over and over again. AND OVER AGAIN. I zašto sam ubio super osobu u sebi noćas? Zašto sam izgubio prijatelja? Jer je to sve dio velikog plana, jer je to sve dio nekog većeg cilja, višeg cilja. Pogledajmo se u ogledalo i priznajmo si neke stvari. SVI mi želimo isto. LJUBAV. PAŽNJU. DOŽIVLJAVANJE. One trenutke u kojima nam se koža ježi na njegove/njezine usnice na našem vratu, one trenutke u kojima nam se osmjeh ne skida s lica. One trenutke u kojima zaboravljamo kako se zovemo, gubimo osjećaj vremena, dočekujemo izlazak sunca u zagrljaju osobe za koju znamo da smo se s njom trebali naći, spojiti, zbližiti a zapravo je to sve jedan vrlo loš tajming ili nedoživljeni san. Ja već polagano mirišem na nju, ona miriši po meni, drži mi ruke vrlo snažno, prsti isprepleteni i ne pušta ih, prislanja mi svoje lice na prsa jer je to trenutak u kojem znaš da zapravo pripadaš toj osobi i da je to taj trenutak gdje ti je neverbalno priopćila da taj trenutak želi da se ponavlja iz minute u minutu, sata u sat, danima bez prestanka. I zašto sam ja ubio super osobu u sebi noćas? Jer je to sve dio puno višeg cilja. Jer je to sve skupa jedna velika misija. A ona se zove LJUBAV, PAŽNJA, DOŽIVLJAVANJE! I ona se možda sad ne događa, barem ne meni, ali znam da će se jednom dogoditi. Jer sam ovim ubijanjem super osobe prema tebi zapravo rodio super osobu prema nekom drugom/drugoj. Jer sam ovim ubijanjem super osobe prema tebi zapravo ostao super osoba prema samom sebi. Barem onoliko koliko mi je dovoljno da se gledanjem u ogledalo još uvijek znam prepoznati, barem svoje temeljne principe. A to je bezuvjetna i neograničena ljubav prema osobi koju možda još nisam upoznao (a opet možda ni ne ću), iskrena pažnja i doživljavanje i prije svega iskrenost. Iskrenost je nešto što nas odmiče od prosječnog (neiskrenog) čovjek. Iskrenost, što je nešto što nas povezuje ili rastavlja. Iskrenost je nešto što nas čini uzvišenima, zapravo. Mogućnost da pogledamo sebi u lice i priznamo si neke momente. A i nekom drugom. Naravno, ako imamo savjest. Ali tu opciju ostavljam svakome ponaosob da preispita, kao što ostavljam svakome ponaosob da donosi zaključke o meni (svakome od nas) apriori ili da nas poželi upoznati i nakon toga zaključi kako je svaka od nas zapravo super osoba na svoj super i poseban način. OSJECAM LI SE LJIGAVO pisanjem ovih redaka...??? MOJ ODGOVOR BI BIO: NI NAJMANJE! A znaš li zašto, moj najdraži blože? Zato jer sam upravo ovo jutro rodio novu super osobu u sebi. I svaki onaj prekrasan trenutak koji sam proveo uživajući u salati od krastavaca s češnjakom (vrhnje opcionalno) sam zapravo požalio drugi dan. Jer sam pogazio svoje temeljne principe ne konzumiranja salate. A ona glasi: NE JEDI SALATU KOJA TI SE PODRIGAVA NAKON KONZUMIRANJA! Zato se opcija konzumiranja, recimo, zelene salate čini primamljivija. Manje stresna. Manje nemoralna. Manje neiskrena prema samom sebi. Nije toliko ukusna i spektakularna kao salata od krastavaca ali definitivno nema onog gorko/kiselog podrigivanja nakon. Definitivno ta opcija nudi laganiji osjećaj u želucu, nema onog previranja. Nema onog nemira. Nema one neizvjesnosti predviđanja jačine podriga. Žgaravica ne peče. Nisi žedan nakon toga. Nemaš los aftertaste u ustima. JER JEDINO BITNO JE OSTAT U SVAKOM TRENUTKU ISKREN PREMA SAMOM SEBI!!! p.s. Sretan rođendan jednoj jako posebnoj salati od krastavaca koju poznam a možda, opet, ju nisam još ni upoznao... Vaš Luzwei! |
|
Postovani! Brojac stavljen u svrhu Udbašenja, s obzirom da me zanimalo koliko razlicitih ljudi dolazi posjecivati ovu hrpu izbljuvotina... Primjecen je broj veci od deset pa sluzbeno, uz veliku dozu iznenadjenja, otvaram raspravu s prijedlozima za zeljenu sljedecu temu ili opis dogadjaja koje bi zeljeli vidjeti mojim ocima... Uz srdacan pozdrav! Lu2 |
|
Cvijece, puna vaza. Vjerojatno ce htjeti, pogledat cu ju u facu. Cime da sakrijem čelicu? |
|
Skruseno ispovijedam svoje grijehe... Treba znati biti bolja osoba... Jos uvijek ucim taj zanat... Priznajem da sam bio u krivu... Jedan dan previse... MY BAD... :( Isprika svima onima koji su mozda promjenili misljenje o meni nakon citanja, onog po meni duhovitog ali, preosobnog stiva. Sigurno nije smjelo biti postano ovdje, trebalo je biti izbrisano iz foldera vec davno prije... Prije, kad je i dozivljaj prema nekom bio nestao (ili se smanjio) ali neki dogadjaji mogu izvuci iz covjeka najprimitivnije osjecaje koji mu se nakon prespavane noci cine prejadni i preprizemni... Treba znati biti bolja osoba od T(ebe)5, od bilo koga tko nas je kadar povrijediti u svrhu racionaliziranja svog zivota i svojih osjecaja... Jer precesto racionaliziramo svoje osjecaje da nas se moze smatrati kompetentnima suditi o tudjim osjecajima a kamoli da se mozemo nositi uopce sa istim tim, a i svojim osjecajima... SIGURNO SE NECE PONOVITI OPET...! PUSEK JEDNOJ RUŽICI! |
|
Zavrsen krstenjem bančina auta na putu iz vinograda... Svima koji su krivi za ovaj pothvat (Borna jer mi dao vozit doma, Rade jer je Čelica, Virag jer je novi clan drustva, moj otac jer je ponekad pain in the ass, cijeli KK Mladost, KK Podravac, NK Granicar, RK Granicar, yada yada yada...) ALL THE BEST! |
|
Za Čelicu... Ništ zameriti... |
|
Spremam se za večeras, bit će mnogo akcije. A kad i nema? Uvijek ima! Tako mi glave čelave! |
|
ZASLUŽUJU SVAKI JEBENI PALATAL I CAPS LOCK... EITS PRVA PRILIKA IDEM TO GLEDAT...!!! SUZE NA OČI NAVIRU DOK SE SAMO PRISJETIM DRUM LINEA KOJI IMA NA OVOJ STVARI!!! PUSEK! |
|
Jedan BIG MAC, jedan BIG XTRA i jedan BIG XTRA CHICKEN plus dvije porcije velikih pommes fritesa, zaliveno colom light... neznam cemu nakon ovoga nije mogla ici regular cola ali nema veze... I spavas ko bubek mali... PUSEK PATKICI! |
|
Moram priznati da ideja da se krace prema metropoli u pola dva u noci se cini vrlo idijotska na prvi pogled koliko se i cini predobra u samom trenutku izvrsenja. ČELICA i ja, on vozi bančin auto. Ja se trudim biti vrlo zanimljiv i zabavljati vozača punih sat i po. Kasnimo u jedini McDrive za otprilike TRI minute i bivamo uskraceni za uslugu. LOL. Najbolji dio toga svega je moja prenaglasena zelja za njegovanjem tijela. To sto sam ja htio staviti barem tri Mcxtr Chicken senwicha a zapravo sam mogao u to vrijeme citati doma barem Bracu Karamazove ako vec nisam mogao citati Novi zavjet. Jos bolji dio je taj da VAS, koji to citate, ovo sranje od bloga, bi trebalo jos vise zabrinjavati koliko ste jadni citajuci blog tipa za kojeg mislite da je poveca budala ovog sela, iskompleksiran tip, egocentricni manijak i neshvaceni idijot... MOZETE MI SE SVI REDOM NAPUSITI KURCA... :) naravno nakon svake od tuka ponaosob (iznimka T5, ona je prefina cura za to)... SRETAN BOZIC! |
|
Upravo sam sjeo na trg o kojem sam stoljećima maštao, nazivali su me Bogom sreće i blagostanja a ja sam ih samo činio nesretnima kako bi mene štovali, kako bi mene dozivali da im donesem ono što nemaju u životu, činio sam ih jalnima kako bi stremili prema meni, željeli postati što sličnijima MENI. Htio sam im pokazati kako su na krivom putu cijelo vrijeme. Htio sam da boje svoje zidove soba bojom moje sreće, htio sam da žele samo mene u životu. Da me osluškuju. Da me prepoznaju. Da me ovlašćuju za prizivanje svoje sreće. Da me prizivaju za blagoslavljanje svoje djece. Koliko god se trudio ne mogu se prisjetiti kad sam JA zadnji puta bio sretan. Kad sam zadnji puta iskreno ljubio svoju sreću. Kad sam zadnji puta spontano doživio ona beznačajna preznojavanja jer nisam imao kuda s očima dok sam gledao tuđe veselje i sjet. Sjetio sam se zapravo kad je to bilo. Sjedio sam na uglu treće i dvanaeste. Geldao sam ju kako prolazi. Nije bila Božanstvo. Ali umalo da i jest. Bila je neprepoznatljivo lijepa, prepoznatljivo neobična, božanstveno posebna. Nosila je svilu oko struka, cvijeće u kosi, maslačci i tratinčice oko njezina čela odavali su joj nevinost u samom korijenu te riječi. Bila je božanstveno strasna u pokretu, prepoznao sam ju iz daleka. Prepoznao sam ju iz sjećanja prošlih života. Ne znam tko mi je dao taj dar prisjećanja prošlih života ali mrzim ga zbog toga. Mrzim iz dna duše jer me natjerao da se sjećam sve svoje nelagode gledanja tuđih života i tjeranja da se osjećaju jadno samo kako bi ja mogao klicati neustrašivo "JA NAJSRETNIJI". Mrzim i svog oca koji me naučio tome svemu. Mrzim svoju nerođenu braću i sestre jer su me natjerali da proživljavam ove "prekrasne" trenutke sam. Sam s tobom. Sam sa sobom. Sam. I dok ću htjeti oprostiti sam sebi za sve postupke koji su me istinski usrećili u životu prisjetit ću se uzrečice koju mi je izgubljen i slijep pastir izrekao prije nego sam ga natjerao da progleda, ozdravio ga od bloesti koju je nazivao mir i spokojstvo, to nelogično stanje uma. Rekao mi je prije nego je zamrzio svijet koji ga okružuje: "I dok me ranjavaju nelogični potezi svijeta koji me okružuje, ja biram svoje spokojstvo da dosegnem uzvišenu radost, da oprostim Tebi koji nas sve nosiš u sebi. Opraštam Ti i zavist koju nosiš zbog moje sreće. Jer duhovno ne mjerim prepoznavanjem okoline već snagom svoga oprosta." AMEN! |
|
Neznam ni kolko kasnim. Vjerojatno pola sata. Slagao sam "Sušecicu", da sakrijem čelicu! |
|
Guram kamenje snagom volje. Zadrzava mi se znoj na kosi, iza ga osjecam. Napred praznina, ulazi mi u oci. Zasto? Hm. |
|
Namjestam kosu, otraga, sami problemi s njom. ALI naprijed, nemam takvih problema. Sjaj i ponos! |
|
Nemogu disat od posla, zatrpan papirima, preko glave, čelave! |
|
Sad imam cijelu petorku... :) Ova je mozak ekipe, igra na mjestu playa... Hm. Sto bi znacilo, Tuka 5 na playu, Tuka 1 na centru, Tuka 3 bek shuter jer je kao vrlo sposobna prilagodit se svakoj podlozi, Tuka 4 krilo i Tuka 2 krilni centar zbgo svoje impresivne misicne mase! Sretan Uskrs! |
|
Lu: mislim... ne moramo razg o tome u biti i ne zelim dok vrtim sad film od jucer I FEEL STOOPID jaaaaaaaako i sad dok gledam i citam sto je pisala jucer i sto je govorila u razgovoru ne cine mi se istima onako kako mi je to zvucalo jucer ah Dreamy sad znas koliko sam sjeban in my love life sanja.g: Dakle, jučer si bio neuračunljiv. Lu: thatz the story of my life UVIJEK sam ocigledno neuracunljiv i opet smo se razg i ono sat i po proslo fiijuu i opet je bilo polu mazenje i bilo je slicno svemu onome famoznom razgovoru gle, neznam Sanjo sanja.g: Jeste o tipu? Lu: nismo sanja.g: Uopće? Lu: ja sam rekao da me ne zanima nista vezano uz njega sanja.g: Zašto ne? kukavico Lu: kukavico? a sto imam razgovarati o njemu rekla mi je sto trebam znati vezano uz njega i to je to ostalo me stvarno ne zanima ja znam tko sam i kakav sam rekla je da ona zapravo s njim ne hoda da nisu cura i decko ali da je mislila da je to nesto vise ali da joj je "famozni" razgovor ponukao da pocne razmisljati drugacije o meni i da pocne drugacije razmisljati o njemu a ona je njemu to rekla, taj razgovor i on je puko na nju, i na mene silio ju neka se odluci, ispitivao tko sam ja, kako se zovem, bla bla a ja ni neznam kak se zove tip i ne zanima me mislim, koja mi svrha niti sam uopce ljubomoran na njega al ono NI NAJMANJE nemam nista od toga, samo cu se jebat u glavu jos vise A TO MI NE TREBA U OVOM TRENU jer se jebem i previse i onda se pitam danas ujutro zasto sam uopce plakao? radi nje ili radi sebe? el opet oplakujem sebe i to sve sto mi se dogadja over and over and over and over again i pun sam ljutnje, pun sam srdžbe, pun sam bijesa pun nemogu disati od toga i nosim gadjenje u sebi i jucer u krevetu razmisljam da se povucem da se jednostavno maknem od nje zna gdje me moze pronaci zna moj broj ne moram joj nista govoriti vezano uz sebe i nas "odnos" neznam a opet dok gledam ona je netko oko koga se treba i isplati truditi jebena kontradikcija in my head pun mi kurac propalih osjecaja i praznine koja me izjeda svaki puta nakon i uvjeravanja ako napisem dvije nove pjesme i ako procitam tri nove knjige da ce biti bolje iznutra i da ako "poradim" na sebi da cu biti bolja osoba ma kurac koja je smisao biti bolja osoba ako to nemas s nikime intimno dijeliti kaj moram biti djubre? ha? vjerojatno je to cilj u ovom sjebanom svijetu vjerojatno je cilj jebati sebe i druge u mozak, druge mozda malo vise, da dodjes do svoga cilja vjerojatno i ovo sto pisem tebi ne postoji, zapravo se ne dogadja mozda se nista od ovoga zapravo ne dogadja sanja.g: Gle daj se ošamari i to jako jer sad fakat već trkeljaš odi na godišnji ili nešto jer si lud Lu: mozda ja u ovo vrijeme sjedim na wcu, navlacim kozicu na uspomene bivse cure a zapravo se uvjeravam da je na buducu da, lud sam Lu: nemogu ici na godisnji barem ne jos sanja.g: razboli se Lu: ne zelim sanja.g: laži, jebote Lu: ocu vjezbati u tegovani svaki dan onda necu moci vjezbati u tegovani ne NE nema veze proci ce sanja.g: jedino ako padneš u komu. Lu: NEMA VEZE proci ce uvijek prodje ako je proslo za X proci ce i za nju eh da zaboravih ponudila mi je prijateljstvo u jednoj od poruka :) mislim... OK mislim, shez not my friend ur my friend u can't compare that i won't compare that i would insult u zakljucak, imaginarna prijateljice? sanja.g: X ti je ponudila prijateljstvo ili Y? Lu: Y sanja.g: LOL reci joj nek si to gurne di god hoće Lu: LOL neko je razjeban zbog Milana :) i ja sam sanja.g: Ne, ja sam sretna :) Lu: nemogu ih smislit jebo im krv 'susovu case closed! DEAL? sanja.g: ok |
|
NIKAD TI NEĆU PRIZNATI Kazalište, zidovi od stiropora Rupe načinjene od previše glumljenja Bolnica, zrak prepun mrtvih lica Podovi koji nose sjećanja ožiljaka Sudnica, klupe obojene zvukom hica Stanje svijesti gdje sam izdajica Zatvor, rešetke nepropusne i tjeralica Kad si me zadnji puta ozdravila? Ludnica, okove stavljaš, baš sam naivčina Kadar sam priznati sva svoja tri lica Pozornica, prepoznaješ prvo ali ne ostala dva Na istoku naivno očekujem zalaz sunca Proplanak, sanjamo se otvorenim očima Prekidaš mi dotok krvi kucanjem srca Nebo, nikad ti ne smije biti granica Sada shvaćaš da sam pred tobom bez lica. |
|
RASTANAK NA KIŠI (2) Nastale misli, dvje nove Jedna prepuna mržnje Druga tjera na kajanje Prva prepuna uvreda Druga je nadanje Kada ih pročitaš Ne želim osude Kada ih pročitaš Žalim samo utjehe Obuzdaj porive Zatvori prozore Deri se kroz okove Zapamti snove Kada ih zapamtiš Ne želim recitiranje Kada ih zapamtiš Želim zaborav i laganje Prva me zabavlja Drugom ti se približujem Jedna potpuno vulgarna Drugom se na čekanje obvezujem |
|
RASTANAK NA KIŠI (1) Makni me iz ove sredine Pejzaž i sjećanje Potrudi se umjesto mene Bol i zaboravljanje Pomogni mi da si pomognem Sredina puna osude Pomogni mi da napokon otiđem Karijera prepuna dvojbe Sve što imam je nadanje Fotografija mržnje Sve što imam u torbu mi stane Ljutnja i kajanje Kada ću se opraštati od tebe Kapljice kiše Dok ću te gledati u oči Rosa i laganje Vjeruješ u naše nježnosti i dodire Ne izgovaraj uzdahe Dok ćeš me gledati s nadom Progutaj osjećaje |
|
Vozimo se na motoru Moj novi Ducati I ti Kosa se vijori Ali ne i naprijed Čelica sja |
|
Jutro je! Budim se! Sunce sja... Ali i nesto drugo! Moja Čelica :) STRAŠNO... :D |
