How i would love to gnawGnaw on your bones so white prije sam čula how i would like to know you stoga svaki put nekoliko puta dnevno kada promolim van i vidim zanimljiv ob-lik čovjeka sjetim se tog fantomskog stiha, jer ima toliko ljudi koje bih željela poznavati i čuti im misli, poput platonskog one night standa. npr u hodu paralelno s daljinom nazirem lice koje liči na poznanicu koju nemam potrebu ignorirati jer ne dijelimo svakodnevicu pa iskrivljeno buljim što mi biva uzvraćeno direktnijim buljenjem stoga se nasmiješim, zbog sunca uperenog u oči ne mogu razumjeti sliku, ništa se ne događa pa produljim i dalje pišući lažni sms, ali znam da bi mi se ta osoba sviđala makar se hranila pilećim perjem i nedozrelim noktima malih beba, a nikad za oblačna i ružna vremena ne gledam u druge jer ne želim da me se tada smrknutu vidi i samo se fokusiram na pore i mitesere i suvišne dlake i madeže koji obećavaju karcinom jednog dana blizu kraja, sve bliže |
27.11.2008., četvrtak
20.11.2008., četvrtak
nacrtaj mi pastira
|
mali jež mi se seli iz lubanje u mokraćni mjehur. ha! napisala sam mokraćni mjehur. još puno toga se usudim napisati: slezena, anus. mislim da sad umjesto mozga imam slijepo crijevo. zapravo mi se mokraćni mjehur seli u glavu. ovaj tjedan se alkoholiziram u mesnatom svijetu u toplini mog stanja i trebala sam se suzdržat da ne napišem sranja. ako ćemo jednog dana svi biti divni logični roboti, moći ćemo pronalazit metalne vijuge po stanu, što se meni događa pa proučavam česticu na dlanu pitajući se otkud je ispala jer sve podjednako ne funkcionira. sad mi se čini da glazba ne može postati bolja od ovog. gane me i pjevam i ježim se We felt so differently then So similar over the years The way we laugh the way we experience pain So many memories But there's nothing left to gain from remembering Faces and worlds that no one else will ever know You are my sister And I love you May all of your dreams come true I want this for you e i nakon toga kad antony počne pjevat they're gonna come true (gonna come true), i see them come..., klimaks :) novi naslovi jer sam ja više tip za slogan nego li priču: crv očne jabučice mentalni klistir (full of shit) grč, trbuh. |
16.11.2008., nedjelja
kad si pijan, glasno se stropoštaj o pod
|
puna glava lijeposti, daleko od svetosti |
12.11.2008., srijeda
simptom
.jpg)
cijeli dan hodam i nitko me nije otjerao sa sjedala u busu ni tramvaju, kao jučer antipatičan sredovječan čovjek sa štapom (stariji kažu hvala i još tepaju. umirovljenici su zapravo super u usporedbi s drugima), jer sam bolesna i pod temperaturom i ošamućenim pogledom zvjeram okolo što mi je poput bezalkoholnog pijanstva u najčišćem obliku iako zamišljam viruse kako mi nagrizaju moždanu ovojnicu. jučer sam guglala dijelove tijela i nagledala se raznih deformiranih beba i onda danas glasno zapomogala nad naslovom " bebu koristili kao boksačku vreću". inače nisam dobra osoba koja vjeruje u spasenje svijeta i svoje duše no najviše me pogađa patnje djece i životinja, tako da ne mogu ni misliti o tome jer odmah mogu plakati. kao kad mi je neki čovjek pričao kako su posvojili dijete, meni se zasuzile oči. djetinjstvo je takva patnja i radost da mi je žao da ga više neću proživjeti. htjela sam reći da su mi danas svi ljudi sva lica (iako od nekih pamtim samo par nogu ili neku bubuljicu ili dlake) kao kamenje u oči. sve one pomno aranžirane frizure starijih gospođa i pogledi usječeni ispred sebe kako bi se održala ravnoteža stvaraju mi dojam da sam u muzeju nevoštanih figura a nisam tako kul da bih bila u matriksu. vidim mlade i lijepe i lepršave ali i to me ispunja tjeskobom jer bla, baš ništa, noga ispred noge, lijeva desna. sviđa mi se hladniji zrak, poput žestokog pića.kupila knjigu :) sutra ću možda imati frak :) vidjet ljubljanu opet :) sad pijem da usnem jer se budim u 4 :) ovo je tako bezveze da počinje imati smisla. |
10.11.2008., ponedjeljak
u svađi su smiješne oči
još malo pa čitate pralutka, metuzalema koji se danas trackao gelom od algi, miomirisnim poput trulog šarana. mulj. mora da djeluje jer tako grozno! sljedeće što će preporučit su vlastite fekalije, za njih bar znamo odakle su izašle. izgledala sam toliko mlado i svježe da mi blentava dm kuja prvo nije dala bodove, a na moje umilno i pristojno mogu dobiti bodove, dala jedan, pa ajmo opet (pomirljivo): trebam dobiti dva boda. onda je išla provjeravati račun jer je varanje na bodovima ono što topi ledene kape i likvidira dužne i nedužne. aha, 117 kuna ste potrošili. pa je dala dva, iscijedila pardon na što sam se trijumfalno nasmiješila i otišla s dva mučno zarađena boda. ubij ih ljubaznošću! još je bio red iza mene i vjerojatno je onda bolje pazila. jednom sam prodavačicu također trebala podsjećati da mi da bod, pa mi je dala dva. zar je tako teško biti dobar, kad zajebeš, pa si malo uglancaš savjest? ima toliko bitaka.ja i radnici na alkoholnom odjelu. jedan će drugom podjebavački: tu ti nije kruh, e znaš. za to vrijeme ja pomno proučavam žestice i ako tko pita, to je zbog magle i toga što se sve rasplinjava što više gledaš s prozora stana, a kad se spustiš, jednako oštro, trik. ovo je svijet, pozdravi strica. bu došla muojkica? sve to čujem kad slušam na željezničkom kolodvoru. putovanja su dobra jer daju nadu. onda kad dođeš, jedva čekaš otići i opet si ti samo netko na nekom mjestu i da se to isto vrijeme troši, nema značenja koje nije fikcija. blentava kuja je snažna osuda, ali biti to je mnogo bolje od hipersenzbilnog pasivca kojem je najgore u životu to što ne postoji selektivna amnezija. napit se i povraćat si u krilo! |
06.11.2008., četvrtak
jagodice na sljepoočnicama
|
jedan od onih nepomičnih, ustajalih dana u kojima sam žedna ali ne mogu se natjerati da popijem čašu vode jer ta nelagoda me održava budnom i konkretna je stvar za osjećati, kao i grickanje prstiju čitanje o psima na wikipediji, koncerti na jutjubu, destilirani svijet. nadalje - boca neke jeftinije žestice biljnog porijekla što nije zdravo po tijelo ali po dušu je ili boja za kosu bez amonijaka ali stoji na najgornjoj polici i ne mogu je doseći i strah me da će mi bit presvijetla za gavran obrve? rado bih da mi glava eksplodira jer se osjećam ukočeno i nevidljivo kao kad dođem na gmail: lutak is invisible, nekako je najsigurnija pozicija. |
