cijeli dan hodam i nitko me nije otjerao sa sjedala u busu ni tramvaju, kao jučer antipatičan sredovječan čovjek sa štapom (stariji kažu hvala i još tepaju. umirovljenici su zapravo super u usporedbi s drugima), jer sam bolesna i pod temperaturom i ošamućenim pogledom zvjeram okolo što mi je poput bezalkoholnog pijanstva u najčišćem obliku iako zamišljam viruse kako mi nagrizaju moždanu ovojnicu. jučer sam guglala dijelove tijela i nagledala se raznih deformiranih beba i onda danas glasno zapomogala nad naslovom " bebu koristili kao boksačku vreću". inače nisam dobra osoba koja vjeruje u spasenje svijeta i svoje duše no najviše me pogađa patnje djece i životinja, tako da ne mogu ni misliti o tome jer odmah mogu plakati. kao kad mi je neki čovjek pričao kako su posvojili dijete, meni se zasuzile oči. djetinjstvo je takva patnja i radost da mi je žao da ga više neću proživjeti. htjela sam reći da su mi danas svi ljudi sva lica (iako od nekih pamtim samo par nogu ili neku bubuljicu ili dlake) kao kamenje u oči. sve one pomno aranžirane frizure starijih gospođa i pogledi usječeni ispred sebe kako bi se održala ravnoteža stvaraju mi dojam da sam u muzeju nevoštanih figura a nisam tako kul da bih bila u matriksu. vidim mlade i lijepe i lepršave ali i to me ispunja tjeskobom jer bla, baš ništa, noga ispred noge, lijeva desna. sviđa mi se hladniji zrak, poput žestokog pića.
kupila knjigu :) sutra ću možda imati frak :) vidjet ljubljanu opet :) sad pijem da usnem jer se budim u 4 :) ovo je tako bezveze da počinje imati smisla.
Post je objavljen 12.11.2008. u 21:40 sati.