još malo pa čitate pralutka, metuzalema koji se danas trackao gelom od algi, miomirisnim poput trulog šarana. mulj. mora da djeluje jer tako grozno! sljedeće što će preporučit su vlastite fekalije, za njih bar znamo odakle su izašle. izgledala sam toliko mlado i svježe da mi blentava dm kuja prvo nije dala bodove, a na moje umilno i pristojno mogu dobiti bodove, dala jedan, pa ajmo opet (pomirljivo): trebam dobiti dva boda. onda je išla provjeravati račun jer je varanje na bodovima ono što topi ledene kape i likvidira dužne i nedužne. aha, 117 kuna ste potrošili. pa je dala dva, iscijedila pardon na što sam se trijumfalno nasmiješila i otišla s dva mučno zarađena boda. ubij ih ljubaznošću! još je bio red iza mene i vjerojatno je onda bolje pazila. jednom sam prodavačicu također trebala podsjećati da mi da bod, pa mi je dala dva. zar je tako teško biti dobar, kad zajebeš, pa si malo uglancaš savjest? ima toliko bitaka.
ja i radnici na alkoholnom odjelu. jedan će drugom podjebavački: tu ti nije kruh, e znaš. za to vrijeme ja pomno proučavam žestice i ako tko pita, to je zbog magle i toga što se sve rasplinjava što više gledaš s prozora stana, a kad se spustiš, jednako oštro, trik. ovo je svijet, pozdravi strica. bu došla muojkica? sve to čujem kad slušam na željezničkom kolodvoru. putovanja su dobra jer daju nadu. onda kad dođeš, jedva čekaš otići i opet si ti samo netko na nekom mjestu i da se to isto vrijeme troši, nema značenja koje nije fikcija.
blentava kuja je snažna osuda, ali biti to je mnogo bolje od hipersenzbilnog pasivca kojem je najgore u životu to što ne postoji selektivna amnezija.
napit se i povraćat si u krilo!
Post je objavljen 10.11.2008. u 14:42 sati.