jedan od onih nepomičnih, ustajalih dana u kojima sam žedna ali ne mogu se natjerati da popijem čašu vode jer ta nelagoda me održava budnom i konkretna je stvar za osjećati, kao i grickanje prstiju
čitanje o psima na wikipediji, koncerti na jutjubu, destilirani svijet.
nadalje - boca neke jeftinije žestice biljnog porijekla što nije zdravo po tijelo ali po dušu je ili boja za kosu bez amonijaka ali stoji na najgornjoj polici i ne mogu je doseći i strah me da će mi bit presvijetla za gavran obrve? rado bih da mi glava eksplodira jer se osjećam ukočeno i nevidljivo kao kad dođem na gmail: lutak is invisible, nekako je najsigurnija pozicija.
Post je objavljen 06.11.2008. u 16:55 sati.