Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

utorak, 26.08.2008.

Dijete u nama, budi se i kreće, a pitanje je hoćemo li mu svaki dan otvoriti kavez?

Znate li vi što je to dijete?
To je ono kad se smijete tek toliko,
iz čistog osjećaja.
To je ono kad grlite da bi pokazali da vam je stalo
i proširili malo nebeske ljubavi.
To je ono kad mislite da možete sve odjednom,
a zatim shvatite da vam ponestaje vremena, no
ipak vjerujete.
To je ono kad letite,
a nemate krila.
To je ono kad živite,
a nemate uvjete.
To je ono kad volite, a ne tražite
biti voljeni.
To je ono kad opraštate,a oprost je
težak.
To je ono kad želite nešto i ne odustajete dok to ne dobijete.
Kad trčite da iskažete sreću.
Kad mislite da vam je cijeli svijet u rukama
i da vas ništa ne može izbaciti iz takta,
čak i kad vas izbaci.
To je ono kad svi plaču, a vi se smijete od srca.
Kad vas netko uvrijedi, a vi ga zagrlite.
Kad hodate po gradu i vičete bez srama.
Kad poljubite nekog bez da se bojite da vam on neće uzvratiti.
Kad ste sretni jer ste se probudili.
Kad se prilikom svađe smijete najsnažnijim osmijehom.
Kad va snije strah ničeg i svima dajete do znanja da ste spremni.
Kad vjerujete u trenutak.
Kad volite snove.
Kad znate da je svako prijateljstvo vrijedno.
Kad svakome gledate u dušu i znate da
se skriva nešto dobro na kraju te duboke vode.
Kad znate da ste to vi i da vi to možete.
Kad vjerujete u sebe.
Kad znate što želite.
Kad vas ništa ne sprječava.
I znate što još,
kad ne zaboravite da imate srce
i sanjate bez razloga i znate da
ste vrijedni svega, iako možda niste
i kad dajete sebi do znanja da ćete se svaki dan
ustati sa osmijehom i reći sebi:
Ja sam dijete koje se budi, diše, voli, sanja
i svjesno je svega što život daje i nikad ne stavlja sebe
na zadnje mjesto, ali drži druge korak ispred, tek toliko
da bi uvijek bilo dovoljno dobra u mom životu i da bi
se svako jutro mogao dići i napraviti novi srcokret
i novi osmijeh koji će me voditi dalje u životu.
Ja sam dijete koje živi život i znade da je svatko vrijedan svakoga
i da sve što bismo mogli učiniti mijenja svijet
dio po dio.
Jer naposljetku svi smo mi dio svijeta koji se kreće
i nestaje u trenutku, a priliku svatko dobije.
Ujutro kad se probudi, popije vodu i osjeti
da je živ te krene na svoj cilj sa misli
koja ga svako jutro budi i daje mu snagu da ide dalje
i da mijenja dio svog svemira te dopušta
ulazak svakome koji je svjestan života izvan granica svijeta
i snova izvan granica ljepote.
Takovi znaju živjeti, takovi su djeca.
Svi mi ostali možemo samo naučiti od njih
plesati korake stasitog, životnog srcoplesa.



Dragi moji, pronađite dijete u sebi i prostrite mu put zvijezdama kako bi ono vas učinilo boljim i spremnijim za nadolazeće dogodovštine. Ovo je mali podsjetnik od mene. Ljubim vas izgubljenim dječjim srcem.

Barbara.

- 19:46 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.