Please find me someone.

https://blog.dnevnik.hr/loveisthepartofmylife

utorak, 29.04.2008.

San o djetinjstvu

Ovo je davno bilo zapisano u memoare mojih snova i želja...


Osjecam se potpuno bez osjecaja, nema nikoga da me utjesi.Gdje su li
nestali svi oni prijatelji? Oni koji su rekli da ce uvijek biti uz mene sto god ja zatrebam, a sada kad mi trebaju ih nema. Gdje je onaj stari osmijeh koji me oduvijek odrzavao na zivotu? Sve je nestalo, nema vise nicega. Cijeli svoj zivot trudim se biti sretna , pomoci drugima, a radi toga samo ja patim.Svake veceri kada odem u krevet, razmisljam o svemu, o svom zivotu, osjecajima, dogadjajima i shvatim da jednostavno nema smisla koliko god se trudila da ga dobim. Povrijedio me zivot koji mozda nije toliko tezak, ipak ima i gorih, puno gorih, ali sto mi to vrijedi kad ja to nisam iskusala? Jednostavno tim osobama kojima je toliko lose zelim srecu, zelim sve najbolje, a sebi, sebi zelim malo ljubavi, malo srece i malo osmijeha. Bit ce tesko, znam, ali trudit cu se, trudit cu se za vas, vas prijatelje koji me sada ne tjesite, vas prijatelje koji cete me kad tad ostaviti, ali uvijek ce mi ostati jedna slatka uspomena od svakoga od vas, a to ja vas predivan osmijeh koji ste mi stalno poklanjali. Ja mogu nestati, sada, mogu sutra, mogu za 60godina, ali nikada necu vidjeti taj osmijeh, te sjajne oci i tu zarku ljubav, koja me na neki nacin grijala. Bilo je svega, uvijek ce biti, samo se nadam da necu pasti, posustati i zelim sebi srecu da uspijem da se probijem daleko, daleko jer u ovom trenutku spremna sam pasti u najdublje ponore. Ako me pitate za razlog, ni sama ga ne znam. Ljudi cesto izmisljaju razloga jer se krive zbog tudje nesrece. Mozda imam razloga da placem svake veceri i slusam depresivne pjesme, ali sto mi sve to znaci kad sad dok sam ovako mlada ne zivim za sebe. Oduvijek sam zivjela za druge, za njihovu srecu i osmijeh, i sto sam dobila? Samo svoju tugu. U cijelom mom zivotu dva su najsretnija trenutka, jedan kad sam osjetila tebe, a drugi dok sam bila mala beba. Djeca su predivna bica, placu samo kad im nesto fali, nikad ne tuguju zbog „glupih“ stvari kao sto je npr. ljubav, prijateljstvo. Njima treba samo malo paznje, malo majcine ljubavi i pokoji osmijeh. Uopce nisu zahtjevni i rade sto zele. Djeca imaju posebne moci, kad ostali placu, ona se mogu smijati, kad se ostali smiju, ona se mogu plakati, kad sve podje lose oni cuvaju osmijeh, kad god trebaju nesto samo povicu, vole istrazivati i sta je najbolje vrlo su iskreni i vole svim svojim srcem te nikada nas nece iznevjeriti. Svi smo mi jednom bili djeca, mala djeca, iskrena i vesela. Gdje su sada ta djeca? Ona koja zive za osmijeh i ljubav, ona koje vole svim srcem, na koja se ne mozes naljutiti. Fali mi ono dijete u meni, malo nestasno i uvijek veselo. Uvijek su mi govorili da sam posebna, sad vidim da jesam. Posebna sam po tome jer se trudim, jer zivim i jer u svakom trenutku svog zivota mislim na pozitivno. Istina, ima losih trenutaka, i iako su oni cesti, prebrodjeni su. Svi imamo svoje uspone i padove, a rijetko tko zna pretvoriti svaki pad u ogroman uspon, to znaju samo djeca. Ah, kako brzo godine lete, svi bi zeljeli ostariti, a kad ostarimo zalimo za onim sto smo htjeli uciniti. Pa zasto jednostavno odmah ne pocnemo uzivati u zivotu, u djetinjstvu pogotovo. Ne budite glupi kao ja, pa da na jednu snijeznu noc, pod okriljem svog popluna, placete za neprezaljenim i pozelite se makar na trenutak vratiti u svoje djetinjstvo gdje ste bili najsretniji. Ah gdje li je nestalo dijete u meni. Moze li ga netko vratiti ako ga kojim slucajem pronadje?.. Moze li bilo tko probuditi dijete u meni? I zauvijek odagnati svaku tugu, svaku bol, a na lice vratiti predivan osmijeh pun ljubavi, u oci zvijezde, u dusu ljubav, a na ledja krila. I onda cu poletjeti, i necu vise biti andjeo suza, nego cu zauvijek letjeti u svom djetnjstvu koje je tako proletjelo pokraj mene. I uzivat cu, a sve ono sto je bilo ostat ce iza mene, necu se vracati. Ne smijem, sada samo moram izdrzati, a onda se polako gubim u suzama svojih neprezaljenih snova.

- 17:28 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.