LOTOS
30.08.2005., utorak
svima veliki pozdrav iz sarajeva !
|
odmor je genijalan, svima velike puse... |
08.08.2005., ponedjeljak
sarajevo
|
dragi posjetioci mog blogica...usla sam kratko na blogic samo da vas pozdravim... ujedno zelim svima da se zahvalim za vase komentare...hvala vam sto me niste zaboravili, dok budem dobila za to vrijeme vraticu vam komentare i nadam se da se necete ljutiti... hvala za razumjevanje i svima velika pusa iz sarajeva.... |
04.08.2005., četvrtak
odmor
|
Dragi moji posjetioci bloga, zelim vam svima dobrodoslicu ! Imam par sitnica samo da vas ukratko obavjestim da cu biti odsutna, tj. na odmoru... Danas letim iz zracne luke zh-zg pa onda zg-sa, radujem se... tako da natankam malo energije konacno, zalihe su pri kraju :) Pokusacu izmedju da posjetim blog iz internet-cluba, sada znam da cete mi nedostajati, sviju vas pozdravljam i nadam se da se necemo izgubiti iz vida... Nadam se da cete me obradovati i ostaviti mi puno komentara, hvala vam i bit ce mi drago, Bok! Sanje... Zamisli ti i ja sami.... Na planini, u jednoj od onih planinski drvenih kucica... Okolo svuda snijeg, pahulje veju... Noc... Sjedimo na kaucu, pogledi nam se stapaju preko casa dok pijemo crno vino... Nista ne govorim, iz pogleda vidim da me zelis... Prilazis mi, gase se svijetla... LJubis me tako lagano i slatko a osjecam kako cjela goris... Ustajemo, spustas me na pod, na mekani tepih pored kamina... Nestaje odjeca, ostaju samo nasa srca koja kucaju kao jedno, zajedno, sapucem ti da sam tvoja skroz... U sobi je tisina, cuje se samo pucketanje vatre koja grije i obasjava nasu vrelu kozu iz kamina, i nasi sve glasniji uzdasi... Stezes me sve jace uz sebe, osjecam te svim culima...a najdraze su mi tvoje macije oci koje tako ljepo i zadovoljno sijaju u tom mraku... Predajem ti se sve nestaje... negdje... Ostajemo zagrljene tako do zore, budi me prvi zrak sunca koji se probija kroz male prozore... I prvo sto ujutro ugledam su tvoje macije oci, iste one koje su me te veceri pogledom skidale i rekle mi koliko ti trebam... I sada u njima vidim isti onaj sjaj...I tako znam da to sve nije bilo uzalud, da je vrijedilo, da ovo samo nije bio san... I dalje osjecam tvoj pogled svuda na sebi... |
03.08.2005., srijeda
Tijelo zene
|
Tijelo zene, bijeli brezuljci, bedra bijela. Ti si spodobna svijetu u svom cinu nudjenja. Moje tijelo divljeg ratara u tebi kopa. Te izbacuje sina iz dubine zemlje. Bijah osamljen kao tunel. Od mene bjezahu ptice i noc je u mene nadirala svojom mocnom najezdom. Da bi se nadzivio, kovao sam te kao oruzje. Kao strijelu u svom luku, kao kamen u pracki. Ali dolazi trenutak osvete i ja te ljubim. Tijelo od koze, mahovine, mlijeka cvrsta i lakoma. Ah, pehari grudi ! Ah, te oci odsutnosti. Ah, ruze prepona ! Ah, glas tvoj spor i tuzan! Tijelo zene moje, ostacu u tvojoj ljpkosti. Zedji moja, pomamo beskrajna, moj pute neodlucni ! Tamna korita, u kojima zedj vjecita traje, i umor traje, i patnja beskonacna... Pablo Neruda |
02.08.2005., utorak
Nedostajes mi...
|
Cesto navratim sjenom u dio srca u kojem postojis u kojem mi cuvas sve snove u kojem dises kao sto disem ja... Daljine su ucinile mnogo toga mnogo stvari sto nisu trebale u izobilju svih radosti dana bez tebe ja sam uvjek sama... Prodjes mi prstima kroz kosu poput jutarnje rane rose u zoru osjecaj lijep a dusa nasmijana zar postoji nesto ljepse od nasih dana? Ne vjerujem u to, jer ti si... nesto poput zvjezde nocu sjajne nesto poput neba plavog i vedrog nesto poput djecijeg osmjeha malog. Ti koja u sebi nosis mene svaki dio tjela venu i krvavu zilu... Ti u kojoj zivi moja sretna sjena biti ces zauvijek sva moja "bol svijeta". Pridji blize i dodirni me duhom tim njezno prisloni osjecaje uz mene udji duboko u krosnju blagu i ostani tu... hrani se i poljubi svoju djevojcicu malu. |
01.08.2005., ponedjeljak
Devojka lutalica
|
Ko si ti, devojko divlja sto sama lutas po cestama i boris se sa vihorom jakim pod crvenim sutonskim suncem? Da li si zbog toga takva sto imas dogovor sa vetrom? On ti je letac ! I ti neces ga nac jer je pao! Vihor pritiskuje ljubavno tanku ti suknju na kolena. Vetar ti nezno ocrtava mladi struk, koji luta! Zasto napinjes grudi pred vihorom? On ce te poneti, ne budi uporna tako! Vihor- pa to sam ja! Johannes V. Jensen Daljine Gomilaju se sprudovi jedni vrh drugih kao sto misli neba narastaju dok se podize glava u vidike vlaznih decembarskih dana, izbrusenih lenjivim pokretima galebova...i nasih osjecanja. Pitao sam se sta si htela da kazes, stojeci pod sprasnicom senki pred okeanom, napusten za ovu zimu, cutljiv ko plavokosa barka. Gle, kako se oblaci svijaju, kako reaguju na tvoj polozaj, gde ti se ruke sklapaju na grudima ko ocni kapak sto odoobrava da se rasklopi "vecernja svjetlost" slepi kubanci prebacuju biserje preko mola, dok bat koraka vezuje nase oci za rumene talase... a nasa ljubav je u toj skoreloj boci...sto pokazuje na sever... Jim Carrol |
