Ko si ti, devojko divlja
sto sama lutas po cestama
i boris se sa vihorom jakim
pod crvenim sutonskim suncem?
Da li si zbog toga takva
sto imas dogovor sa vetrom?
On ti je letac !
I ti neces ga nac jer je pao!
Vihor pritiskuje ljubavno
tanku ti suknju na kolena.
Vetar ti nezno ocrtava
mladi struk, koji luta!
Zasto napinjes grudi
pred vihorom? On ce te poneti,
ne budi uporna tako!
Vihor- pa to sam ja!
Johannes V. Jensen
Daljine
Gomilaju se sprudovi
jedni vrh drugih
kao sto misli neba narastaju dok se podize glava
u vidike vlaznih decembarskih dana, izbrusenih
lenjivim pokretima galebova...i nasih osjecanja.
Pitao sam se sta si htela da kazes,
stojeci pod sprasnicom senki pred okeanom,
napusten za ovu zimu, cutljiv ko plavokosa barka.
Gle, kako se oblaci svijaju, kako reaguju
na tvoj polozaj, gde ti se ruke sklapaju na grudima
ko ocni kapak sto odoobrava da se rasklopi "vecernja svjetlost"
slepi kubanci prebacuju biserje preko mola,
dok bat koraka vezuje nase oci za rumene talase...
a nasa ljubav je u toj skoreloj boci...sto pokazuje na sever...
Jim Carrol
Post je objavljen 01.08.2005. u 13:07 sati.