Cesto navratim sjenom
u dio srca u kojem postojis
u kojem mi cuvas sve snove
u kojem dises kao sto disem ja...
Daljine su ucinile mnogo toga
mnogo stvari sto nisu trebale
u izobilju svih radosti dana
bez tebe ja sam uvjek sama...
Prodjes mi prstima kroz kosu
poput jutarnje rane rose u zoru
osjecaj lijep a dusa nasmijana
zar postoji nesto ljepse od nasih dana?
Ne vjerujem u to, jer ti si...
nesto poput zvjezde nocu sjajne
nesto poput neba plavog i vedrog
nesto poput djecijeg osmjeha malog.
Ti koja u sebi nosis mene svaki dio tjela
venu i krvavu zilu...
Ti u kojoj zivi moja sretna sjena
biti ces zauvijek sva moja "bol svijeta".
Pridji blize i dodirni me duhom tim
njezno prisloni osjecaje uz mene
udji duboko u krosnju blagu i ostani tu...
hrani se i poljubi svoju djevojcicu malu.
Post je objavljen 02.08.2005. u 23:00 sati.