Nećak je ozlijedio nogu i izostaje iz škole. Kako sad ima pregršt vremena svaki dan igramo Monopoly. Ispočetka sam ja dobivala, ali sad se je limač već izvještio pa me je tako sinoć potukao do nogu i to totalno mojom krivnjom. Igra je izvrsna za njega jer držeći banku mora stalno vježbati matematiku, a to nije nimalo jednostavno jer ima tek 8 i u školi sada uči zbrajanje do 100, a u Monopoly treba ponekad i zbrojiti do 2000. Zanimljivo je kako je brzo svladao koncept sitne i krupne love i iako je ispočetka volio imati puno jedinica, sada se veseli stoticama. Petsto mu je prevelik broj za shvaćanje, ali mislim da će mu i to brzo sinuti. Igra je zanimljiva, u biti malo sporija dok se skuplja imovina, ali poslije završnica zna biti itekako uzbudljiva. I danas me čeka za monopoly, a ja se pitam uz novi radni tempo jer sad radim dva posla kako ću sve stići. Svejedno veselim se što sam otpočela i s drugim poslom jer to će značiti malo više kunica.

Ja sam Monopoly kupila u Velikoj Britaniji pa tako imamo nazive londonskih ulica i trgova. Ja mu malo opisujem kako je to, a jučer je i moja šogorica prvi puta surfala po netu. Uz malu pomoć dobro joj je išlo, ali bez prevelikih rezultata jer je tražila nove stanove u izgradnji u Zaprešiću. Naime kraj nas se počela raditi nova zgrada i brat ozbiljno razmišljat kupiti stan od 40-tak kvadrata kako bi ga jednog dana imao za svoje sinove. Za početak ga misli iznajmljivati, ali kako se je počelo od te buduće zgrade, najedamput su shvatili da se u Zaprešiću puno gradi pa su se odlučili još raspitati. Imaju neke dionice, a kako su nekretnine ipak sigurniji novci misle ozbiljno s tom kupovinom.

Iskreno i ja bih si kupila mali stančić, ali zasad nisam u prilici iako se nadama da bi se vrlo skoro situacija mogla promijeniti i to na način da si i ja kupim barem svojih tridesetak kvadrata. Iako sam stambeno situirana, voljela bih imati baš svoju nekretninu od koje bi danas sutra mogla živjeti kao dodatak mirovini. Imam majicu Sponzoruša, ali ne vjerujem da ću se bogato ili čak uopće udati pa se moram sama pobrinuti za svoju starost. Ne vjerujem u police životnog osiguranja, a za trgovinu dionicama ili opcijama imam nedovoljno znanja iako sam baš ovdje na Blogu puno naučila o tome.

Planovi. želje ili čak snovi. Tako blizu, a tako ponekad daleko....

Ne mogu razumijeti ljude koji ne poštuju dogovor. Imam jednu stranku koja je na vi s vremenom. Ili kasni najmanje pola sata ili dođe prerano sat vremena. Tako smo se danas mimoišli, no nije bilo problema jer je odrađeno bilo na stolu pa je šogorica samo uručila papire.

Dan je neobično topao za ovo doba godine. Polako sušim kosu i blogam tj. kao pravi blizanac radim dva posla istovremeno. Upravo padaju i neki dogovori. Danas sam odlučila nazvati prijateljicu. Da vidim malo kako je i što ima novog.

S druge strane nije mi jasna još jedna osoba. No o tome drugi puta, ako ikada.

Ovaj je post napisan kao prilog site Politika......

Kampanja je još navodno daleko, ali meni se čini da je u punom zamahu. Premijer bi morao dati podnesak za Veronu, ali famoznih računa nigdje. Bandić "harači" gradom Zagrebom iako mu se mora priznati da je obnova Ljubljanske s njenim proširenjem izvrsna stvar. Vesna se Pusić malo primirila, a SDP vodi u anketama. Pliva je prodana i nitko ne može reći da tu politika nije imala svoje prste.

Kažu da je politika umjetnost nemogućeg, a meni je zapravo najčudnije kako su uspjeli rasprodati sve što je u Hrvatskoj vrijedilo. Sad će navodno i Talijani moći kupovati kuće na obali koliko žele i još malo pa ćemo biti svjedoci da se na našoj obali govore svi jezici osim hrvatskog. Pitanje je i koji propisi će vrijediti.

Stalno pričaju o reformi pravosuđa, a konkretno jedan jedini predmet koji imam na sudu se nije godinu dana pomakao s mrtve točke. U politici su davno prežvakani kadrovi i zapravo i nema novih lica. Ova generacija ni ne odlazi prirodnim odumiranjem i sastav se Sabora godinama mijenja samo u nijansama.

Umirovljenici žele Božićnicu, porezi se sve bolje naplaćuju, besplatnog liječenja i nema više i sve više smo država iz rane faze kapitalizma.

Zato su nam puni shopping centri, a trgovci su prisiljeni raditi nedjeljom. Počeli su raditi nedjeljom i u susjednoj deželi s kojom smo ionako u relativno lošim odnosima. Pitanje granice nije riješeno, a Račan je potpisao davno nešto što nije smio nikako potpisati. No nije mu pala ni dlaka s glave.

Koliko god da političari se vrte u krug gospodarstvo čini mi se napreduje. Puno se gradi, a građevinarstvo je pokretač mnogih drugih industrija. Samo je šteta što sve novce od turizma potrošimo na uvoz umjesto da počnemo nešto proizvoditi, ali konkuretno i sami.

Mlijeko je dvije kune. Nikad tako malo. I pitanje što nakon svega. Kad će autocesta Zagreb-Sisak. I zapravo puno je tu pitanja, a odgovori.....Žene se zlostavljaju bez kažnjavanja, a kad se jedna obrani poput Ane Magaš u Zadru odrape joj drkonsku kaznu.

Opet sam se vratila na pravosuđe. Čini mi se našeg najvećeg problema.

S vremena na vrijeme i ona se pokvare. Danas ne mogu raditi jer se pokvario server. I tako čekam da odradim šihtu i da polako uđem u vikend. SLijedeći tjedan počinjem raditi punom parom tj. puno radno vrijeme čemu se jako veselim. Koliko rada naime toliko i para i to bi mi sve trebalo da se izvučem iz financijske krize. U biti nisam u nekoj krizi, ali nemam neku svoticu sa strane koja bi mi omogućila mirniji san. Uskoro će i to biti. Vjerujem u to čvrsto.

Danas sam bila na servisu s autom. Malo sam ga se pribojavala jer mi je brat nedavno bio s Fabiom na servisu i koštalo ga je preko 3000 kuna. Obzirom da imam sličnu kilometražu mislila sam da će ta cifra i mene slijediti i nisam bila presretna zbog toga. Nasreću nije bilo tako. Moj je koštao 1225 kuna i još jednom se potvrdilo da je C3 ipak puno jeftiniji od Fabie. Tu smo negdje po potrošnji, ali Citroen ima stvarno pristupačne cijene održavanja.

Uskoro idem na tehnički. A tamo me slijeduje ipak sličnija cifra. Kako mi je nedavno pao kamen na vjetrobransko staklo bojim se da ću ga morati izmijeniti, a to je najmanje još tisućica. Možda se ipak provučem, ali u principu auto je neispravan, a obvezno osiguranje to ne pokriva. Tako mi barem kažu.

Popodne, kako sam imala slobodan dan sam brala kestene. U šumi je bilo lijepo, a poslije smo svratili na piće u Samobor. Bilo je lijepo.

Radim od ranog jutra, s time da ovo nije bila moja idealna noć. Čekam hoće li se pojaviti koji kupac i svesrdno se nadam da hoće jer bi mi tako brže prošlo vrijeme. Dan je tmuran i najave da ovo neće biti lijepi vikend će se izgleda obistiniti. Jučer sam ponovo izašla i iako je konverzacija zapinjala nije bilo loše. Nije to bio moj prijatelj Riječanin s kojim sam pred jedno deset dana pričala do kasno bez ikakvih zastajkivanja.

Radovi u kući su pri kraju. Pločice su lijepo postavljene i stepenište izgleda lijepo. Danas se još stavljaju fuge i sa sutrašnjim danom bi trebalo sve biti gotovo.

Nisam bila na Blog partiju iako sam bila pozvana. Ponovo sam bila pregladna i preumorna, a kako sam znala da ću danas raditi nisam baš imala snage družiti se s ekipom. No slijedeći ću puta sigurno biti prisutna

U zadnje vrijeme nisam najzadovoljnija svojim pisanjem. Kao da mi nedostaje tema, a nisam ni previše zadovoljna svojim rečenicama. U ovom postu ću se ipak potruditi napisati nešto suvislo i čitljivo.

Dan je lijep. I osobno sam pozvana na blog party, ali odjutra imam neke druge planove. Sve si ipak nešto mislim da odem među blogere, da se malo podružim i popričam i da komplimentiram nekim novim blogerima koji su me u zadnje vrijeme oduševili svojim pisanje. Među njime je i Vadičep kojeg sam i osobno upoznala, koji možda i nema dugi blogerski staži, ali mu je svaki tekst odličan.

O dionicama ću samo toliko da s obzirom da je sada Pliva prodana, mislim d aće porasti potražnja za ostalim dionicama naših tvrtki, a tim i njihova cijena jer oni koji su trgovali Plivom su vjeruje i dalje raspoloženi tj. žele imati dionice koje bi im jednog dana možda mogle donijeti zaradu kao što im je donijela Pliva. S druge strane naša me je vlada pomalo razočaralo najavom prodaje dionica Ine jer čini mi se kako sada konačno prodajemo sve do kraja. nedugo me je kosunula i vijest o masovnom otpuštanju HT ovi radnika, od kojih mnogi se itekako bez obzira na velike otpremnine moraju zabrinuti za budućnost.

Bilo je i lijepih vijesti. Upravo danas čitam kako je Regina kaparila stan i jako mi je drago radi toga i nje najviše. Ja s druge strane još uvijek čekam vijesti sa Suda, ali oni mi savjetuju da pišem požurnice. Šokirala me je i neki dan vijest na Monitoru o relativnoj skupoći naših odvjetnika u odnosu na njemačke i jasno mi je zašto se svi sporovi toliko otežu. Uvijek su u pitanju šoldi.

Uskoro počinjem s još jednim poslom što me veseli jer će to značiti da sam prebrodila krizno razdoblje iako je možda prerano za veselje. Miško me dobro služi, a za koji dan idem na servis s njime i vjerujem da će se lijepo ponašati i u budućnosti.

Jučer sam imala jedan vrlo interesantan susret, ali sve mi je to pomalo na staklenim nogama. Misim i taj čovjek i taj susret.

I to od mene....zadanas toliko

Pobijedili smo Engleze u odličnoj utakmici, a najviše su me oduševili navijači. One kockice na jednoj od tribina su pružile prekrasnu sliku i za razliku od nekdašnje države ova ima identitet.

Iako su kockice posvuda, meni je osobno to vrlo drago. Malo pomalo izgradili smo prepoznatljiv identitet iako nam država ima tek 15 godina. A u nogometu smo postali pa skoro velesila.
Iskreno nisam imala živaca za cijelu utakmicu, bolje se može reći da sam je gledala samo kad su padali golovi.

Jutro je poslije. Novine su pune pobjede. Na radiju se vrte analize, čak je blog naslovnica u znaku nogometa. Ja sam danas nekako posebno dobre volje. Vjerujem da će ovo biti lijepi dan.

Na putu do posla susrela sam par automobila s hrvatskim zastavama na prozorima, krovovima. Svi danas, tj. vjerojatno barem muški dio populacije žive za nogomet. Famozna utakmica je donijela mnoga predviđanja u kojemu su mnogi toliko nerealni da ni ne pomišljaju da bismo u stvari i mogli izgubiti od Engleza. Vrijednost igrača engleske momčadi u odnosu na one naše je višestruko veća no ipak nogomet igraju jedanaest protiv jedanaest igrača i sve je moguće. Osobno bih željela da naša momčad ostvari dobar rezultat i da bude opće veselje, no moram se pitati tko je danas radio.

Ambienta je u tijeku. Svuda su reklame, ali ja nisam vidjela neku posebnu gužvu prema Velesajmu. To je popularan sajam i do pred koju godinu sam ga i sama redovito obilazila. No kako sam završila s uređenjem svog doma, baš i nemam više neke potrebe otići na takvo mjesto.

S druge strane konačno smo dočekali majstore. Brat uređuje stubište i tek nakon obraćanje četvrtom keramičaru radovi su danas počeli. Nas sedam sada treba preživjeti u sedamdeset kvadrata jer na kat kuće nije moguće ići. Vjerujem da će radovi trajati tek par dana i da će sve ubrzo biti u redu. Majstori su bili neki neobični. Ni pivu nisu htjeli popiti tj. zadovoljili su se kavom i coca-colom. Nadam se da će takvo antiakoholičarsko raspoloženje rezultirati lijepim stepeništem.

Navodno ih u Hrvatskoj ima svega par tisuća, no moje je mišljenje da ih je daleko više. Primjerice jutros ulazim u svoj omiljeni kafić i Kinezi za stolom s našim ljudima. Pregovaralo se o poslu, ali je itekako bilo neobično čuti kineski u svom susjedstvu. Već duže vrijeme dvije kineske obitelji žive tridesetak metara od nas, a Zaprešić ima sve više kineskih dućana. Pa i aranžmani za Sisvete koji su preplavili tržnice ovih dana, dolaze uglavnom iz Kine. Neki dan u Brisanom prostoru je bilo riječi za koliko to točno novaca oni rade u Kini i kad sam čula da je riječ o tri kune po satu postalo mi je sasvim jasno zašto im se i Hrvatska čini obećana zemlja.

S druge strane da sam učila kineski poput jedne moje poznanice sada bih imala posla kao u priči jer Kinezi otvaraju tvrtke i za to im trebaju knjigovođe.

Koliko sam čula razgovor oni ne odustaju od ponuđenog, a na našima je bilo hoće li ili ne prihvatiti takve uvjete. Kako je mjesto tj. taj kafić jako mali sve je u cijelom bircu bilo podređeno tom razgovoru. Nisam se osjećala ugodno jer to je kvartovski kafić u koji dolaze na kavu samo susjedi, no očito to više nije tako.

Došli su nam Kinezi. Pitanje je tko je slijedeći na redu. Jer koliko god se mi žalili da nam je standard nizak, za neke druge ljude, drugih nacija Hrvatska je zapravo obećana zemlja.

Iako i unatoč tome što nas potresaju afere Žužul, Zagorec, Petrač i slično....Čini mi se da jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti će Hrvatska sasvim drugačije izgledati.

Dan prolazi za danom, a danas sam posebno vesela. Em sam donijela jednu vrlo važnu odluku, a k tome susrećem jednog poznanika s kojim sam super tulumarila prošle jeseni. Prošlo je par mjeseci otkad smo se zadnji puta vidjeli i nadala sam se susretima ovo ljeto. No njemu nije išlo sve po planu i danas kao iz vedra neba stigao njegov poziv. I tako u ovaj sumorni dan ja ode na druženje. I mislim da će biti dobro i veselo. Zagreb ima svoje čari.

Stigla je i neugodna pošta. HZZO me opominje da platim dopunsko zdravstveno što sam odmah i učinila. Ne ide mi se na sud s njima jer bi garant izgubila. Ono što je ispotpisano mora se poštovati, a ja sam zanemarila svoje obveze. U biti u zadnje vrijeme ih je bilo toliko da sam moram priznati ih namjerno preskakala.

Neki blogovi mi fale jako, a na blogerskom susretu sam bila prekratko da bih ga mogla opisati. Druženje je čini mi se uspjelo. Neki su slavili rođendani, a neki su se dobro šalili. Ja sam bila toliko gladna da sam zbrisala doma na večeru i moram priznati na Big brother. Iako ga ovaj tjedan nisam imala vremana ni pogledati tj. ništa nisam vidjela od tog petka. Ove godine mi je zanimljiv. Ima puno parova i sviđa mi se gledati to lagano zaljubljivanje i frcanje ljubavnih iskri na sve strane.

Što će biti sutra, ne znam, ali imam plan za slijedeći tjedan. Plan za ovaj vikend nemam iako se nadam i to potajno nekim stvarima :)