Nakon dva dana lošijeg vremena opet je osvanulo sunce. Uopće nemam osjećaj da je kraj studenog nego mi se čini da je vrijeme zastalo u listopadu. Jedino je lišće opalo s grana i tek nedostatak zelenila nas podsjeća da je zima pred vratima.Ako je uopće bude. Naime sad opet najavljuju južinu i tko zna da li će ove zime zbilja pošteno i zahladiti. Na poslovnom planu promjena do promjene. Prerano je da se kaže da li je to dobro ili ne. U stvari vidjeti ću za sedam do deset dana. Nadam se najboljem.

Ovih dana mi je bilo jako burno i nikako nisam nalazila vremena, a iskreno niti volje za pisanje. Bilo je burno, neočekivano i neobično.

Miško je prošao registraciju i sada sam mirna godinu dana ukoliko se nešto ne pokvari. A kako je on ipak poslušan zadnje vrijeme, nadam se da ni neće.

Jesen je lijepa. Mnogo šećem, ali se i dosta radi. Danas sam se pribojavala jednog susreta, ali je sve prošlo u najboljem redu. Dan u kojem sam pojela fini kolač i pokušala raskinuti s jednom svojom ružnom navikom što mi i ne ide najbolje od ruke.

Sve će se međutim promijeniti. Ja ću se promijeniti, a jedan telefonski poziv prijateljice mi je ukazao na to da još ima nade za lijepa druženja. Kojima se nadam. Svim srcem.