Na putu do posla susrela sam par automobila s hrvatskim zastavama na prozorima, krovovima. Svi danas, tj. vjerojatno barem muški dio populacije žive za nogomet. Famozna utakmica je donijela mnoga predviđanja u kojemu su mnogi toliko nerealni da ni ne pomišljaju da bismo u stvari i mogli izgubiti od Engleza. Vrijednost igrača engleske momčadi u odnosu na one naše je višestruko veća no ipak nogomet igraju jedanaest protiv jedanaest igrača i sve je moguće. Osobno bih željela da naša momčad ostvari dobar rezultat i da bude opće veselje, no moram se pitati tko je danas radio.
Ambienta je u tijeku. Svuda su reklame, ali ja nisam vidjela neku posebnu gužvu prema Velesajmu. To je popularan sajam i do pred koju godinu sam ga i sama redovito obilazila. No kako sam završila s uređenjem svog doma, baš i nemam više neke potrebe otići na takvo mjesto.
S druge strane konačno smo dočekali majstore. Brat uređuje stubište i tek nakon obraćanje četvrtom keramičaru radovi su danas počeli. Nas sedam sada treba preživjeti u sedamdeset kvadrata jer na kat kuće nije moguće ići. Vjerujem da će radovi trajati tek par dana i da će sve ubrzo biti u redu. Majstori su bili neki neobični. Ni pivu nisu htjeli popiti tj. zadovoljili su se kavom i coca-colom. Nadam se da će takvo antiakoholičarsko raspoloženje rezultirati lijepim stepeništem.
Post je objavljen 11.10.2006. u 14:23 sati.