Nećak je ozlijedio nogu i izostaje iz škole. Kako sad ima pregršt vremena svaki dan igramo Monopoly. Ispočetka sam ja dobivala, ali sad se je limač već izvještio pa me je tako sinoć potukao do nogu i to totalno mojom krivnjom. Igra je izvrsna za njega jer držeći banku mora stalno vježbati matematiku, a to nije nimalo jednostavno jer ima tek 8 i u školi sada uči zbrajanje do 100, a u Monopoly treba ponekad i zbrojiti do 2000. Zanimljivo je kako je brzo svladao koncept sitne i krupne love i iako je ispočetka volio imati puno jedinica, sada se veseli stoticama. Petsto mu je prevelik broj za shvaćanje, ali mislim da će mu i to brzo sinuti. Igra je zanimljiva, u biti malo sporija dok se skuplja imovina, ali poslije završnica zna biti itekako uzbudljiva. I danas me čeka za monopoly, a ja se pitam uz novi radni tempo jer sad radim dva posla kako ću sve stići. Svejedno veselim se što sam otpočela i s drugim poslom jer to će značiti malo više kunica.
Ja sam Monopoly kupila u Velikoj Britaniji pa tako imamo nazive londonskih ulica i trgova. Ja mu malo opisujem kako je to, a jučer je i moja šogorica prvi puta surfala po netu. Uz malu pomoć dobro joj je išlo, ali bez prevelikih rezultata jer je tražila nove stanove u izgradnji u Zaprešiću. Naime kraj nas se počela raditi nova zgrada i brat ozbiljno razmišljat kupiti stan od 40-tak kvadrata kako bi ga jednog dana imao za svoje sinove. Za početak ga misli iznajmljivati, ali kako se je počelo od te buduće zgrade, najedamput su shvatili da se u Zaprešiću puno gradi pa su se odlučili još raspitati. Imaju neke dionice, a kako su nekretnine ipak sigurniji novci misle ozbiljno s tom kupovinom.
Iskreno i ja bih si kupila mali stančić, ali zasad nisam u prilici iako se nadama da bi se vrlo skoro situacija mogla promijeniti i to na način da si i ja kupim barem svojih tridesetak kvadrata. Iako sam stambeno situirana, voljela bih imati baš svoju nekretninu od koje bi danas sutra mogla živjeti kao dodatak mirovini. Imam majicu Sponzoruša, ali ne vjerujem da ću se bogato ili čak uopće udati pa se moram sama pobrinuti za svoju starost. Ne vjerujem u police životnog osiguranja, a za trgovinu dionicama ili opcijama imam nedovoljno znanja iako sam baš ovdje na Blogu puno naučila o tome.
Planovi. želje ili čak snovi. Tako blizu, a tako ponekad daleko....
Post je objavljen 27.10.2006. u 16:04 sati.