ponedjeljak, 24.07.2006.

A ono, evo me malo.. :)

Photobucket - Video and Image Hosting

A što ću. Dođem doma samo da smirim malo starce i da me vide da sam živa i zdrava.
Četvrtak, idemo vani i kao nećemo dugo...dolazak kući petak popodne...tuširanje, odlazak iz kuće, povratak subota popodne, tuširanje, izlazak, dolazak nedjelja 10 ujutro.
I nedjelja večer luda želja za izlaskom ali razuman dogovor s prijom da je bolje ostat doma nakon luda tri dana, a dogovor je bio u biti takav jer nismo imale gdje izaći.
Pišem ovo mrtva umorna jer bio bio red oživit malo ovaj blog iako sam totalno zapustila sve... al u biti dosta vas pratim ali ne komentiram. Ne stignem jednostavno.
A tako vrijeme prolazi...
A tako bi htjela da me netko prodrma...da se uvjerim da opet mogu osjećati ...
ljubav..ah...al bolje ne...nemogu podnositi više muško-ženske odnose..
Najbolji je ovaj period iako uvijek težiš drukčije...nitko me ne interesira niti uzujava..zabavljam se ko luda da mi se tri izlaska u biti spoje u jedan... a nije bilo lošeg izlaska u zadnjih ohohoho mjeseci..jednostavno nije..
U četvrtak,ruksak na leđa i put pod noge...pa gdje završimo..imamo plančiće i pičimo...
dobra volje i mladost je tu...
A i moja nova prijateljica...
Najbolja...
Nakon toliko razočaranja i boli imam nekog za kog bi ruku u vatru dala ...
Moja draga...ljubim te neznaš ni koliko iako ćemo o tom šutjeti jer sama si rekla da su djela odraz prijateljstva...zato ako treba, kako rekoh dajem ruku u vatru..
ljubim te ljube...
Nemogu vjerovat da sam te pronašla..

četvrtak, 20.07.2006.

Đavolja igra

Photobucket - Video and Image Hosting


Baš sam na naslovnoj stranici pročitala jednu preporuku,odnosno post koji govori kako roditelji nisu odgovorni za to što im se djeca drogiraju,odnosno što su postali narkomani.
Ali da razlučimo neke stvari, narkomani su ljudi koji uzimaju heroin, ali ne i oni koji konzumiraju druge stvari među kojima nije heroin. Iako se do statusa narkomana obično dolazi ostalim drogama. Ali ljudi neshvaćaju razliku između heroina i drugih droga.
Naravno njihovo djelovanja sve se svodi na isto, užitak i mjenjanje ljudi u svakom pogledu, nemora biti u velikim mjerama ali isto vodi do promjene percepcije pogotovo kad si nadrogiran jer ipak droga djeluje na mozak i ona je otrov.
Ali narkomani bez heroina nemogu fizički izdržati dok druge droge ne stvaraju fizičku krizu, dobro ima kriza ali to je sve prouzrokovano labilnom pishom i osjetiš nekad bolove u tijelu pogotovo dan nakon drogiranja speedom ili bombonima.
Ali konzumirajući heroin redovito, s vremenom postaneš TEŠKI fizički i psihički ovisnik. Kasnije ga konzumiraš više ne radi užitka nego da bi bio normalan i da se ne bi "raspadao".
Veliko je neznanje među ljudima, a bila sam i ja neuka sve dok se nisam uputila u to.
Speed i bomboni su tzv. party droga, speed ti daje energiju i neku ludu pozitivu, pozitivnu agresiju, a ako se mješa s bombonima onda daje osjećaj sreće iako si na svakoj drozi sretan ali sa svakom na drukčiji način.
Bomboni ili ti ga ecstasy daju nevjerovatan osjećaj sreće i doživljaj je neopisiv ali stvara jebene rupe u mozgu i jako je opasan, dan nakon jednostavno rečeno KOMA. On izlučuje hormon sreće i da bi se on vratio u normalu treba 2 tjedna, iako je to možda oštro opisano, nastupa osjećaj depresije ali opet ništa strašno, sve izdržljivo naravno ako se ne konzumiraju prečesto.
Kokain je tzv. droga za bogate jer je i najkvalitetnija droga u široj uporabi, njezin užitak traje nakraće, daje ti ogroman osjećaj sampouzdanja i naravno feeling je super, ali sutradan nema težih posljedica kao na speedu ili bombonima,a jbg kad je gram oko 500 kn, pa se ti " kokaj ", to zvuči kao bezopasna droga ali obično sljedeći korak nakon nje je heroin iako ne nužno i nije se uopće dobro igrati s njom jer mijenja ličnost do nevjerovatnih granica i jako, jako je opasna.
Lsd ... e bježite od toga... nisam niti ću... halucinacije par sati, lijevo oko u desnom kutu, desno u lijevom. Ako to mislite uzimat bježte daleko od ljudi i nekog normalnog sa sobom vodite jer posljedice mogu biti kobne ako umislte da ste ptica a pred vama provalija i mogućnost je da se niakd ne skinete, pogotovo ako ste psihički nejaki.
Trava ili marihuana ...a ono neznam tko nije probo to više..opuštenost, smijeh, umrtvljenost, ponekad i male halucinacije, svakom na drukčiji ali opet sličan način ali isto zajebana stvar ako se konzumira često...ipak droga je ..lakša ili teža nebitno..spada u droge...
Heroin... Zadnji korak...ništa ne može pružiti osjećaj kao on, i ne kažu uzalud ako ga probaš jednom da si automatski postaneš ovisnik...nemoguće ili jako jako teško je suzbiti osjećaj za ponovnim uzimanjem ako ti je prvi put bilo drama. Kažu da je osjećaj kao višestruk orgazam, neznam niti želim ikad saznati. Jer moje iskustvo s narkomanima dovoljno me naučilo i još me uči.
To su one najčešće droge iako ih je još puno, ali do njih je kao je li najlakše doći, pogotovo do trave, bombona i speeda ... i one su u redovitom prometu, vjerovali ili ne možda vam je dobar susjed stan do vas diler a ima stalan posao, dobar, drag momak, nevjeorvatno je koliko ih ima.
Moja prijateljski savjet je ako vam ikad padne napamet, to radite umjereno i držite se trave i speeda... ali budite jaki i recite ne jer jednom probate bilo koju drogu stvari više neće biti iste.
Neću vam govoriti o svojim iskustvima pojedinačno da vas ne bi zainteresirala. Ali za moje eksprimente nije nitko kriv osim mene same. Htjela sam - uzela sam. Samo radi sebe i vlastitog užitka, nikakvo zlostavljenje, tuga, samo radoznalost. Teško je stati kad jednom kreneš ali imam granice i svjesna sam opasnosti. Okružena sam svakakvim ljudima i umjesto da ja propadam s njima to me u biti održava kad vidim što su napravili od sebe i držim se svog društva koje se drži zajedno i bori protiv zlikovaca i smeća od ljudi kojih je tonu okolo, samo ovo smeće ne kupe smetlari u 5 ujutro, ti ih kupiš sa sobom ujutro na neki after umjesto da ih zavitljaš u kontejner i ostaviš tamo. Ja si želim budućnost i komadić mozga tako da pametno to radim kad radim. Iako neznam oću li uvijek moći jer tko zna što nosi sutra. Ali znam da je to sad samo jedna faza jer više nije to to kao na početku. Ispuhalo je. Navikneš se na osjećaj pa te više ne može zadovoljavati kao prije. Da naleti netko vrijedan i da zatraži od mene da više nikad ništa ne konzumiram napravila bih to bez problema, jer ljubav je osjećaj koji može izvući iz svega. Ne nalazim dobar razlog zašto bi prestala niti imam potrebu, svjesna sam svega li nije mi nekako stalo ( valjda droga to radi ) Ali sad sam u fazi (ne sad nego već duže) u kojoj se volim povremeno razvaliti i iskustva, uspomene, pa opet ponavljam iskustvo koje se ovim stječe je nevjerovanto. Droga više šteti nego što pomaže, znam samo govorim da vama dokažem da sa svjesna toga ali donese i nešto novo. Jednu novu razinu svijesti, neku nove mene je donijelo, bolju, odrasliju i malo pametniju. I ne progovora droga ovo iz mene nego JA. Ona djeluje tako da ti ispire mozak i da misliš da si najpametnij na svijetu. Ja sam glupa, dobro neću biti tako oštra, neiskusna i mlada sam još i imam puno toga za naučiti ali ona je ubrzala jedna proces učenja sigurno par godina. A opet gledajući objektivno, život je kratak, ja sama upravljam njime i to je moj izbor i ničiji drugi. Želim se nauživati i činiti ću to na način koji mi odgovara. Želim se jednog dana skrasiti s nekim u kućici i reći - to je to. Prošla sam sve što sam htjela, naučila mnogo i sad sam spremna za jedna miran život koji mi moj nemiran duh nikad nije dao. Takva sam, znatiželjna, puna volje za životom, zabavom, srećom, avanturama i povremeno drogiranje me odnosi na te puteve. Jer ipak sve što sad radim, radim umjereno zato i imam tako pozitivna iskustva. Jer ipak želim se sjećati ovog razdoblja života, jer je predobro, zaista predobro. JAko će glupo zvučati i zvučat ću kao jedan jadnik, ali droga je donjela više pozitivnog nego negativnog u moj život, bar zasad, to može shvatiti samo onaj tko je u istoj fazi kao i ja, ostali nepokušavajte shvatiti jer nemožete. Jednostavno nemožete.
I nevjerovatno je koliko se ljudi drogiraju okolo. Nevjerovatno. Nisam ni ja sama znala dok nisam počela i ja i onda ih počela prepoznavati po ulici. I lako je sakriti se onome tko nikad nije probao ali tko je bar jednom probao taj konta tko je na čemu cijeli život. SImptomi svake droge su drukčiji ali doduše opet slični. I stvarno je nevjerovatno koliko razvaljenih ljudi prolazi ulicom a da vi i ne primjećujete, pričate s njima, a vama se čini da su popili ili su umorni ili vam se ništa ne čini.
Ma sve je to za ljude, i svatko bira na svoju odgovornost put kojim će krenuti. Ja sam izabrala ne možda ispravan put gledajući objektivno, ali iz mojih očiju to je najbolji put kojim sam mogla krenuti jer krećući polako lošim putem svjesno, to će i proći pomalo i isuphati će kao što je meni već ispuhalo iako sam još mlada, ali najgore je krenuti lošim putem nabrzinu i naglo, to nikad dobro ne završi. Jer me iskreno to oduvijek privlačilo a da sam se ustručavala to bi došlo jednog dana iz vedra neba i odnjelo me negdje gdje me nitko ne bi mogao izvući. I ljudi moji čuvajte se i pazite i idite putem gdje vas srce vodi sa kapljicom razuma, to je najbolji način, ali nikad punim srcem niti punim razumom, to dvoje neide i nikad ali ama baš nikad, AMA NIKAD neidite niti promislite kušati heroin.
To je đavolja igra, u kojoj đavo pobjeđuje a spas rijetki nađu, izgube sebe, svoju dušu, sve okolo i unište ne samo sebe, nego svoju familiju i sve što su nekad nazivali svojim životom. Toliko od vaše Maure.

subota, 15.07.2006.

Šaljem vam malo životne energije

Photobucket - Video and Image Hosting

Ne vjerujem ni sama čim se ljudi sve opterećuju. Koliko sam jebeno sretna nisam ni svjesna samo zbog svoje jednostavnosti. Ne kažem da nisam komplicirana ali ipak čemu se nervirati što bas kasni 5 minuta, što mi je mama kupila neke glupe pahuljice, što paradajs nije iskrižan tanko, što mi se mobitel ogrebao a ogrebotina jedva da je vidljiva, što mi se lak okrhnuo...A dobro nekome i to predstavlja problem ( svakome je svoj najveći),lal nisam ni svjesna koliko sam blagoslovljena što sam ovakva. Ovih par mjeseci zadnjih ne da je bilo jedno ogormno iskustvo, nego čovjek nekad tijekom cijelog života toliko ne nauči. A sve zato jer sam imala petlje i ludosti raditi stvari koje sam radila.
Naučih sebe poštovati više i brinuti se. Odjebala sma sve ono što mi je i malo smetalo i gdje nisam vidjela budućnost.
Meni se jednostavno u zadnje vrijeme događaju nevjerovatne stvari, kao da da sam fejmos selebrti... Kako da vam objasnim a da ne ispadne da se hvalim, ali jednostavno moram se pohvalit. Upoznajem puno ljudi zadnjih mjeseci, i ljudi me naprosto počinju obožavati, pogotovo osobe koje upoznajem u zadnje vrijeme. Neznam više kud s komplimentima svih vrsta. To je nešto nevjerovanto nemogu ni sama vjerovat da se to sve može događat jednoj osobi. Počevši od fizičkih pa do komplimenata na račun karaktera.
Ali dva koja su mi se urezala u srce je jedan od osobe koja je rekla da je usrećim čim me vidi, da ne trebam ni progovoriti a neznamo se nego par mjeseci...
Drugi mi je još draži jer izjavljen od starije muške osobe a taj je da zračim nevjerovatnim jednostavnim prirodnim seksipilom a nekako vražjim...nastavila bih ali ipak blog je javan ;) Vjerujem da se sve to događa zbog moje pozitivne energije koju osjećam u svakoj stanici tijela. Puna volje za životom, prenergična iako pomalo činilo bi vam se depresivna ali rijetko tužna u društvu. Mene društvo iscjeljuje, mali jednostavni ljudski razgovori naprosto ispunjaju.
Nema mi ništa draže nego pričati s nekim s kim si na sličnoj valnoj duljini, razmjenjivati mišljenja,stavove, iskustva. Meni je to melem za dušu. Neznam možete li me shvatiti.
Neznam ni sama kako i to nazvala ali ono što vjerujem je da je to dio neizmjerne želje za životom,učenjem,ljubavlju,svim normalnim ljudskim težnjama. Oh, kako volim živjeti. samo živjeti. Osjećati... pa čak i onu buru emocija...
Daju mi do znanja da sam živa i sad bih najradije vrištala od želje za životom.
Iako ni sama neznam odakle mi, nakon svega što si priuštivma u životu.
Nije mi jasno odakle mi ovolika želja za životom i ovolika bezbrižnost...
Preporodila sam se. Kakvi kompleksi, kakvo nesampouzdanje. Osmijehom i pozitivnom energijom mogu imati koga god poželim i naravno mojim seksipilom :))
Ali šta mi vrijedi kad nisam naišla na nikog vrijednog. Aii neka pomalo. Ne želim se zaletjeti, sad se hranim komplimentima i muškim pogledima... Neželim se stvarno zaletjeti. Sad želim samo uživati u samoj sebi. I voljeti se. Da !!! Da !!!!!
Pišući ovo shvatila sam što mi se dogodilo !!! Svi su mi uvijek govorili kad zavoliš samu sebe početi ćete i drugi voljeti ! Zaista znala sam da je tako ali tek to sada osjećam i proživljavam. Ljudi moji ja napokon volim samu sebe !!! Jedan veliki dio sebe ja stvarno istinski volim... Da bilo je teško doći do te spoznaje, ali to se i ne bi dogodilo da sam non stop bila tog svjesna. Jedan težak period naučio me u biti koliko vrijedim. Tek sad to uviđam i sretna sam, sretna što sam JA ja! A nemogu vjerovat da sam sve shvatila na ovako jednostavan način, pisanjem. U biti bio je to težak put da dođem do ovog sada, ali relativno brzo sam shvatila i ni sama ne vjerujem. Blože, hvala ti :))
Pozdrav vam moji jedan jako umorni ali pun života i ljubavi....

četvrtak, 13.07.2006.

Evo me...

Photobucket - Video and Image Hosting

I kad nađem vremena za napisati post obično mi se ne da jer sam fizički preiscrpljena.
Evo sad sam odspavala par sati i prisilila sam vam se javiti jer mislim da bi bilo fer. Pretjerala sam sa svačim... i to tek na početku ljeta, sad slijedi jedna pauza koju ne vjerujem da ću uspjeti izdržati ali moram probati.
Većinu vremena pričam kako sam u biti sretna i kako uživam u životu. Istina uživam ali jesam li zapravo sretna ili je to sve varka. Malo sam razmišljala o sebi i okolini. Sretna osoba ne bi radila ono što ja radim, sretna osoba ne bi se potajno željela družiti u društvu u kojem ja to želim, sretna osoba ne bi izbjegavala tužne pjesme da se ne mora nositi sa osjećajima nego navije "partiju" da je sve agresivno, ludo i bezsojećajno....
Uglavnom puno bih vam toga htjela reći ali isto tako imam osjećaj da bi mi nakon tog posta policija pokucala na vrata. Dobro, možda ne policija ali stvari koje mi se događaju ne osjećam se ugodno pisati po blogu. Uglavnom, osjećam neki veliki duševni zid koji nemogu preskočiti nikako. Neka ravnodušnost, ništavilo...A htjela bih nekako kriknuti neznam da li od boli ili nečeg drugog ali bih stvarno htjela kriknuti, no neide...
Izgubila samo pomalo osjećaj savjesti ili sam ga potisnula. Ali uglavnom neznam ni sama više...Sve je nekako nedefinirano, nejasno, više neznam ni ja sama što se oko mene događa. Izgubila sam pojam o prostoru i vremenu. Kao da sam u nekoj drugoj dimenziji i kad se pogledaqm u zrcalo ne vidim više sebe. Rekla sam da mi ovo ljeto neće nitko pokvariti, i neće jer neću to nikome dopustiti. Ali kad pogledam sama ga kvarim, ja se jebeno dobro provodim kao nikad u životu. I ova zima je bila čisto ludilo ali ja se pola toga ne sjećam kao i sad...Da nema okoline koju sam stvorila i slika i flesheva ja se ničeg ne bi sjećala. Ali sve ima svoje posljedice zar ne. Malo sam se i fizčki sjebala, smršavila jesam ali mene non stop nešto boli, ja sam non stop umorna, izgubim povremeno koordinaciju pokreta . I sve ovo sad pišem i čini se kao da sam svjesna toga što sebi radim i čini se kao da se savjest probudila... Ali uisitnu meni je sve svejedno....
Uspoređujući ovo ljeto s prošlim uviđam da je svaka žrtva vrijedna samo da ne proživljavam dramu prošlog ljeta. Gledajući u prošlost tek uviđam koliko se stvari promjenilo. A u biti željna sam života, izlazaka, ljubavi i nema u meni nikakve negativnosti osim što nekad osjećam neku tamnu sjenu nad sobom....Toliko mi je mozak sad zbrčkan i htjela bih se izjasniti ali nekako nemogu. Kako ne pišem redovno onda pomalo i izgubim volju i lakoću i sve mi teže i teže ide. Ali nešto fali mi...nema onog mirisa ljeta, nije to samo miris to je onaj osjećaj ljepote, bezbrižnosti i mladosti...uvijek sam se žalila da ga ne volim jer "nisam" voljela ljeto, a tek sad vidim koliko mi je u biti bio mio. Da, sve je u nekakvom znaku bezosjećajnosti.... a uvijek sam taj osjećaj priželjkivala...Nikad neznaš što imaš dok to ne izgubiš...da,da jebena istina...Ali ja vjerujem da mene ljubav iza ugla čeka i da će me baciti u realne a ne false visine i da će me tamo zadržati....Ja volim živjeti, stvarno volim...I želim život osjetiti punim plućima... Trudit ću se...A i kad pogledam što sam sve stvorila, što mi se sve događa i koliko ljudi upoznajem ovako mlada, nekako bi sve to ubrzala jer sam nestrpljiva i imam osjećaj da me nešto veliko čeka...Ali znate u čemu najviše uživam...otkrivanju malih mračnih kuteva sebe...obožavam učiti o sebi kad vidim koliko toga ima...nikad si nisam dosadna i uvijek nešto novo na reporetoaru otkrijem, to je ono u čemu najviše uživam...

utorak, 11.07.2006.

Samo u prolazu

Stvarno mi je žao što nisam češće tu, ali jbg.
Ludovanje me fizički iscrpljuje da kad i imam vremena ja fizički jednostavno nemam snage napisat post. Ali moram malo stati jer sam se uvalila u pizdarije kojekakve.
Uglavnom, ja sam super, nadam se da ste i vi.
Jest da sam malo u gabuli ali izvući ću se, je ripak sve ima svoje posljedice a moja posljedica za ovo što radim bio bi zatvor tako da je ovo praktički ništa. Javim vam se ubrzo, volim vas.

nedjelja, 02.07.2006.

Kratko javljanje

Photobucket - Video and Image Hosting


A evo opet javljanje nabrzaka. Nije da nemam baš vremena ali inače umor me svlada pa kad i imam vremena ne da mi se ništa. Žao mi je što vas redovito ne stignem pratiti ali sve ću nadoknaditi obećavam. Stvarno sam vas se zaželjela.
Uglavnom kod mene se ništa i svašta događa. Ljeto mi u glavi još nije počelo, ali bude brzo nadam se. Imam par planova kojima se kao mala beba radujem.
Inače, cijelo vrijeme sam napaljena i stvaaarno mi treba netko, strah me da mi se ne počnu sviđati muškarci koji mi se NIKAD ne bi počeli sviđati osim u ovakvom suhom razdoblju. A u biti, dobrih muškaraca nigdje na vidiku. Ili je to opet moj stav.
Stvarno sam mrtva hladna, neutralna, bez osjećaja... Nije da mi ne odgovara ali jednostavno nije zanimljivo. U meni se uvijek odigrava neka oluja, a sad zatišje ?
Da, možda... zatišje pred oluju ... Nije da volim te oluje, ali ljeto je!
Svima se nešto događa,a meni i kad se počne nešto događati ja to odma prekinem ... Uvijek kompliciram stvari, uvijek! Kukavica sam pa nemogu nikad ništa napravit prva, osim kad sam,hm,hm.. Ali i kad želim nešto napraviti nema nikog na vidiku, strašno.
U biti nisam kukavica, nego cura sa velikim kompleksima. Ogromnim. Što reći više kad već davno nisam obukla haljinu ili hlače do koljena... Moje jedino razgolićavanje su majice na bretele ... ali ne daj Bože otvorenih leđa...Zašto? Zato što se neugodno osjećam "razgolićena"...Nikad u životu nisam obukla minicu. Jednostavno tako je i sad zvuči da se oblačim kao časna ali nije. Uvijek nosim duge hlače i neku neprerazgolićenu ljetnu majicu...Pa nek sad netko kaže da je iskompleksiran..Ali ipak ponekad se i osjećam dobro u svojoj koži, koliko go lažno zvučalo.Kompleksi se najviše očituju npr. kad me netko pogleda ili pokaže da mu se sviđam, odmah pomislim da se sprda ili je mrtav pijan ili drogiran. A ako mu nekim slučajem i povjerujem ja to odma sjebam u startu da me ne bi povrijedio, ili da se ne bi razočarala... Ali oslobodit ću se jednom i toga...
Ma eto ovo ide na dugo a imam posla i moram ići. Samo sam vas se htjela javiti a ja o mojim kompleksima počela. A što ću kad uvijek spontano pišem zato i gnjavim uvijek.
Eto ljubim vas.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>