četvrtak, 20.07.2006.

Đavolja igra

Photobucket - Video and Image Hosting


Baš sam na naslovnoj stranici pročitala jednu preporuku,odnosno post koji govori kako roditelji nisu odgovorni za to što im se djeca drogiraju,odnosno što su postali narkomani.
Ali da razlučimo neke stvari, narkomani su ljudi koji uzimaju heroin, ali ne i oni koji konzumiraju druge stvari među kojima nije heroin. Iako se do statusa narkomana obično dolazi ostalim drogama. Ali ljudi neshvaćaju razliku između heroina i drugih droga.
Naravno njihovo djelovanja sve se svodi na isto, užitak i mjenjanje ljudi u svakom pogledu, nemora biti u velikim mjerama ali isto vodi do promjene percepcije pogotovo kad si nadrogiran jer ipak droga djeluje na mozak i ona je otrov.
Ali narkomani bez heroina nemogu fizički izdržati dok druge droge ne stvaraju fizičku krizu, dobro ima kriza ali to je sve prouzrokovano labilnom pishom i osjetiš nekad bolove u tijelu pogotovo dan nakon drogiranja speedom ili bombonima.
Ali konzumirajući heroin redovito, s vremenom postaneš TEŠKI fizički i psihički ovisnik. Kasnije ga konzumiraš više ne radi užitka nego da bi bio normalan i da se ne bi "raspadao".
Veliko je neznanje među ljudima, a bila sam i ja neuka sve dok se nisam uputila u to.
Speed i bomboni su tzv. party droga, speed ti daje energiju i neku ludu pozitivu, pozitivnu agresiju, a ako se mješa s bombonima onda daje osjećaj sreće iako si na svakoj drozi sretan ali sa svakom na drukčiji način.
Bomboni ili ti ga ecstasy daju nevjerovatan osjećaj sreće i doživljaj je neopisiv ali stvara jebene rupe u mozgu i jako je opasan, dan nakon jednostavno rečeno KOMA. On izlučuje hormon sreće i da bi se on vratio u normalu treba 2 tjedna, iako je to možda oštro opisano, nastupa osjećaj depresije ali opet ništa strašno, sve izdržljivo naravno ako se ne konzumiraju prečesto.
Kokain je tzv. droga za bogate jer je i najkvalitetnija droga u široj uporabi, njezin užitak traje nakraće, daje ti ogroman osjećaj sampouzdanja i naravno feeling je super, ali sutradan nema težih posljedica kao na speedu ili bombonima,a jbg kad je gram oko 500 kn, pa se ti " kokaj ", to zvuči kao bezopasna droga ali obično sljedeći korak nakon nje je heroin iako ne nužno i nije se uopće dobro igrati s njom jer mijenja ličnost do nevjerovatnih granica i jako, jako je opasna.
Lsd ... e bježite od toga... nisam niti ću... halucinacije par sati, lijevo oko u desnom kutu, desno u lijevom. Ako to mislite uzimat bježte daleko od ljudi i nekog normalnog sa sobom vodite jer posljedice mogu biti kobne ako umislte da ste ptica a pred vama provalija i mogućnost je da se niakd ne skinete, pogotovo ako ste psihički nejaki.
Trava ili marihuana ...a ono neznam tko nije probo to više..opuštenost, smijeh, umrtvljenost, ponekad i male halucinacije, svakom na drukčiji ali opet sličan način ali isto zajebana stvar ako se konzumira često...ipak droga je ..lakša ili teža nebitno..spada u droge...
Heroin... Zadnji korak...ništa ne može pružiti osjećaj kao on, i ne kažu uzalud ako ga probaš jednom da si automatski postaneš ovisnik...nemoguće ili jako jako teško je suzbiti osjećaj za ponovnim uzimanjem ako ti je prvi put bilo drama. Kažu da je osjećaj kao višestruk orgazam, neznam niti želim ikad saznati. Jer moje iskustvo s narkomanima dovoljno me naučilo i još me uči.
To su one najčešće droge iako ih je još puno, ali do njih je kao je li najlakše doći, pogotovo do trave, bombona i speeda ... i one su u redovitom prometu, vjerovali ili ne možda vam je dobar susjed stan do vas diler a ima stalan posao, dobar, drag momak, nevjeorvatno je koliko ih ima.
Moja prijateljski savjet je ako vam ikad padne napamet, to radite umjereno i držite se trave i speeda... ali budite jaki i recite ne jer jednom probate bilo koju drogu stvari više neće biti iste.
Neću vam govoriti o svojim iskustvima pojedinačno da vas ne bi zainteresirala. Ali za moje eksprimente nije nitko kriv osim mene same. Htjela sam - uzela sam. Samo radi sebe i vlastitog užitka, nikakvo zlostavljenje, tuga, samo radoznalost. Teško je stati kad jednom kreneš ali imam granice i svjesna sam opasnosti. Okružena sam svakakvim ljudima i umjesto da ja propadam s njima to me u biti održava kad vidim što su napravili od sebe i držim se svog društva koje se drži zajedno i bori protiv zlikovaca i smeća od ljudi kojih je tonu okolo, samo ovo smeće ne kupe smetlari u 5 ujutro, ti ih kupiš sa sobom ujutro na neki after umjesto da ih zavitljaš u kontejner i ostaviš tamo. Ja si želim budućnost i komadić mozga tako da pametno to radim kad radim. Iako neznam oću li uvijek moći jer tko zna što nosi sutra. Ali znam da je to sad samo jedna faza jer više nije to to kao na početku. Ispuhalo je. Navikneš se na osjećaj pa te više ne može zadovoljavati kao prije. Da naleti netko vrijedan i da zatraži od mene da više nikad ništa ne konzumiram napravila bih to bez problema, jer ljubav je osjećaj koji može izvući iz svega. Ne nalazim dobar razlog zašto bi prestala niti imam potrebu, svjesna sam svega li nije mi nekako stalo ( valjda droga to radi ) Ali sad sam u fazi (ne sad nego već duže) u kojoj se volim povremeno razvaliti i iskustva, uspomene, pa opet ponavljam iskustvo koje se ovim stječe je nevjerovanto. Droga više šteti nego što pomaže, znam samo govorim da vama dokažem da sa svjesna toga ali donese i nešto novo. Jednu novu razinu svijesti, neku nove mene je donijelo, bolju, odrasliju i malo pametniju. I ne progovora droga ovo iz mene nego JA. Ona djeluje tako da ti ispire mozak i da misliš da si najpametnij na svijetu. Ja sam glupa, dobro neću biti tako oštra, neiskusna i mlada sam još i imam puno toga za naučiti ali ona je ubrzala jedna proces učenja sigurno par godina. A opet gledajući objektivno, život je kratak, ja sama upravljam njime i to je moj izbor i ničiji drugi. Želim se nauživati i činiti ću to na način koji mi odgovara. Želim se jednog dana skrasiti s nekim u kućici i reći - to je to. Prošla sam sve što sam htjela, naučila mnogo i sad sam spremna za jedna miran život koji mi moj nemiran duh nikad nije dao. Takva sam, znatiželjna, puna volje za životom, zabavom, srećom, avanturama i povremeno drogiranje me odnosi na te puteve. Jer ipak sve što sad radim, radim umjereno zato i imam tako pozitivna iskustva. Jer ipak želim se sjećati ovog razdoblja života, jer je predobro, zaista predobro. JAko će glupo zvučati i zvučat ću kao jedan jadnik, ali droga je donjela više pozitivnog nego negativnog u moj život, bar zasad, to može shvatiti samo onaj tko je u istoj fazi kao i ja, ostali nepokušavajte shvatiti jer nemožete. Jednostavno nemožete.
I nevjerovatno je koliko se ljudi drogiraju okolo. Nevjerovatno. Nisam ni ja sama znala dok nisam počela i ja i onda ih počela prepoznavati po ulici. I lako je sakriti se onome tko nikad nije probao ali tko je bar jednom probao taj konta tko je na čemu cijeli život. SImptomi svake droge su drukčiji ali doduše opet slični. I stvarno je nevjerovatno koliko razvaljenih ljudi prolazi ulicom a da vi i ne primjećujete, pričate s njima, a vama se čini da su popili ili su umorni ili vam se ništa ne čini.
Ma sve je to za ljude, i svatko bira na svoju odgovornost put kojim će krenuti. Ja sam izabrala ne možda ispravan put gledajući objektivno, ali iz mojih očiju to je najbolji put kojim sam mogla krenuti jer krećući polako lošim putem svjesno, to će i proći pomalo i isuphati će kao što je meni već ispuhalo iako sam još mlada, ali najgore je krenuti lošim putem nabrzinu i naglo, to nikad dobro ne završi. Jer me iskreno to oduvijek privlačilo a da sam se ustručavala to bi došlo jednog dana iz vedra neba i odnjelo me negdje gdje me nitko ne bi mogao izvući. I ljudi moji čuvajte se i pazite i idite putem gdje vas srce vodi sa kapljicom razuma, to je najbolji način, ali nikad punim srcem niti punim razumom, to dvoje neide i nikad ali ama baš nikad, AMA NIKAD neidite niti promislite kušati heroin.
To je đavolja igra, u kojoj đavo pobjeđuje a spas rijetki nađu, izgube sebe, svoju dušu, sve okolo i unište ne samo sebe, nego svoju familiju i sve što su nekad nazivali svojim životom. Toliko od vaše Maure.

<< Arhiva >>