Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lonelymaura

Marketing

Šaljem vam malo životne energije

Photobucket - Video and Image Hosting

Ne vjerujem ni sama čim se ljudi sve opterećuju. Koliko sam jebeno sretna nisam ni svjesna samo zbog svoje jednostavnosti. Ne kažem da nisam komplicirana ali ipak čemu se nervirati što bas kasni 5 minuta, što mi je mama kupila neke glupe pahuljice, što paradajs nije iskrižan tanko, što mi se mobitel ogrebao a ogrebotina jedva da je vidljiva, što mi se lak okrhnuo...A dobro nekome i to predstavlja problem ( svakome je svoj najveći),lal nisam ni svjesna koliko sam blagoslovljena što sam ovakva. Ovih par mjeseci zadnjih ne da je bilo jedno ogormno iskustvo, nego čovjek nekad tijekom cijelog života toliko ne nauči. A sve zato jer sam imala petlje i ludosti raditi stvari koje sam radila.
Naučih sebe poštovati više i brinuti se. Odjebala sma sve ono što mi je i malo smetalo i gdje nisam vidjela budućnost.
Meni se jednostavno u zadnje vrijeme događaju nevjerovatne stvari, kao da da sam fejmos selebrti... Kako da vam objasnim a da ne ispadne da se hvalim, ali jednostavno moram se pohvalit. Upoznajem puno ljudi zadnjih mjeseci, i ljudi me naprosto počinju obožavati, pogotovo osobe koje upoznajem u zadnje vrijeme. Neznam više kud s komplimentima svih vrsta. To je nešto nevjerovanto nemogu ni sama vjerovat da se to sve može događat jednoj osobi. Počevši od fizičkih pa do komplimenata na račun karaktera.
Ali dva koja su mi se urezala u srce je jedan od osobe koja je rekla da je usrećim čim me vidi, da ne trebam ni progovoriti a neznamo se nego par mjeseci...
Drugi mi je još draži jer izjavljen od starije muške osobe a taj je da zračim nevjerovatnim jednostavnim prirodnim seksipilom a nekako vražjim...nastavila bih ali ipak blog je javan ;) Vjerujem da se sve to događa zbog moje pozitivne energije koju osjećam u svakoj stanici tijela. Puna volje za životom, prenergična iako pomalo činilo bi vam se depresivna ali rijetko tužna u društvu. Mene društvo iscjeljuje, mali jednostavni ljudski razgovori naprosto ispunjaju.
Nema mi ništa draže nego pričati s nekim s kim si na sličnoj valnoj duljini, razmjenjivati mišljenja,stavove, iskustva. Meni je to melem za dušu. Neznam možete li me shvatiti.
Neznam ni sama kako i to nazvala ali ono što vjerujem je da je to dio neizmjerne želje za životom,učenjem,ljubavlju,svim normalnim ljudskim težnjama. Oh, kako volim živjeti. samo živjeti. Osjećati... pa čak i onu buru emocija...
Daju mi do znanja da sam živa i sad bih najradije vrištala od želje za životom.
Iako ni sama neznam odakle mi, nakon svega što si priuštivma u životu.
Nije mi jasno odakle mi ovolika želja za životom i ovolika bezbrižnost...
Preporodila sam se. Kakvi kompleksi, kakvo nesampouzdanje. Osmijehom i pozitivnom energijom mogu imati koga god poželim i naravno mojim seksipilom :))
Ali šta mi vrijedi kad nisam naišla na nikog vrijednog. Aii neka pomalo. Ne želim se zaletjeti, sad se hranim komplimentima i muškim pogledima... Neželim se stvarno zaletjeti. Sad želim samo uživati u samoj sebi. I voljeti se. Da !!! Da !!!!!
Pišući ovo shvatila sam što mi se dogodilo !!! Svi su mi uvijek govorili kad zavoliš samu sebe početi ćete i drugi voljeti ! Zaista znala sam da je tako ali tek to sada osjećam i proživljavam. Ljudi moji ja napokon volim samu sebe !!! Jedan veliki dio sebe ja stvarno istinski volim... Da bilo je teško doći do te spoznaje, ali to se i ne bi dogodilo da sam non stop bila tog svjesna. Jedan težak period naučio me u biti koliko vrijedim. Tek sad to uviđam i sretna sam, sretna što sam JA ja! A nemogu vjerovat da sam sve shvatila na ovako jednostavan način, pisanjem. U biti bio je to težak put da dođem do ovog sada, ali relativno brzo sam shvatila i ni sama ne vjerujem. Blože, hvala ti :))
Pozdrav vam moji jedan jako umorni ali pun života i ljubavi....

Post je objavljen 15.07.2006. u 21:26 sati.