Marketing
Evo me...
I kad nađem vremena za napisati post obično mi se ne da jer sam fizički preiscrpljena.
Evo sad sam odspavala par sati i prisilila sam vam se javiti jer mislim da bi bilo fer. Pretjerala sam sa svačim... i to tek na početku ljeta, sad slijedi jedna pauza koju ne vjerujem da ću uspjeti izdržati ali moram probati.
Većinu vremena pričam kako sam u biti sretna i kako uživam u životu. Istina uživam ali jesam li zapravo sretna ili je to sve varka. Malo sam razmišljala o sebi i okolini. Sretna osoba ne bi radila ono što ja radim, sretna osoba ne bi se potajno željela družiti u društvu u kojem ja to želim, sretna osoba ne bi izbjegavala tužne pjesme da se ne mora nositi sa osjećajima nego navije "partiju" da je sve agresivno, ludo i bezsojećajno....
Uglavnom puno bih vam toga htjela reći ali isto tako imam osjećaj da bi mi nakon tog posta policija pokucala na vrata. Dobro, možda ne policija ali stvari koje mi se događaju ne osjećam se ugodno pisati po blogu. Uglavnom, osjećam neki veliki duševni zid koji nemogu preskočiti nikako. Neka ravnodušnost, ništavilo...A htjela bih nekako kriknuti neznam da li od boli ili nečeg drugog ali bih stvarno htjela kriknuti, no neide...
Izgubila samo pomalo osjećaj savjesti ili sam ga potisnula. Ali uglavnom neznam ni sama više...Sve je nekako nedefinirano, nejasno, više neznam ni ja sama što se oko mene događa. Izgubila sam pojam o prostoru i vremenu. Kao da sam u nekoj drugoj dimenziji i kad se pogledaqm u zrcalo ne vidim više sebe. Rekla sam da mi ovo ljeto neće nitko pokvariti, i neće jer neću to nikome dopustiti. Ali kad pogledam sama ga kvarim, ja se jebeno dobro provodim kao nikad u životu. I ova zima je bila čisto ludilo ali ja se pola toga ne sjećam kao i sad...Da nema okoline koju sam stvorila i slika i flesheva ja se ničeg ne bi sjećala. Ali sve ima svoje posljedice zar ne. Malo sam se i fizčki sjebala, smršavila jesam ali mene non stop nešto boli, ja sam non stop umorna, izgubim povremeno koordinaciju pokreta . I sve ovo sad pišem i čini se kao da sam svjesna toga što sebi radim i čini se kao da se savjest probudila... Ali uisitnu meni je sve svejedno....
Uspoređujući ovo ljeto s prošlim uviđam da je svaka žrtva vrijedna samo da ne proživljavam dramu prošlog ljeta. Gledajući u prošlost tek uviđam koliko se stvari promjenilo. A u biti željna sam života, izlazaka, ljubavi i nema u meni nikakve negativnosti osim što nekad osjećam neku tamnu sjenu nad sobom....Toliko mi je mozak sad zbrčkan i htjela bih se izjasniti ali nekako nemogu. Kako ne pišem redovno onda pomalo i izgubim volju i lakoću i sve mi teže i teže ide. Ali nešto fali mi...nema onog mirisa ljeta, nije to samo miris to je onaj osjećaj ljepote, bezbrižnosti i mladosti...uvijek sam se žalila da ga ne volim jer "nisam" voljela ljeto, a tek sad vidim koliko mi je u biti bio mio. Da, sve je u nekakvom znaku bezosjećajnosti.... a uvijek sam taj osjećaj priželjkivala...Nikad neznaš što imaš dok to ne izgubiš...da,da jebena istina...Ali ja vjerujem da mene ljubav iza ugla čeka i da će me baciti u realne a ne false visine i da će me tamo zadržati....Ja volim živjeti, stvarno volim...I želim život osjetiti punim plućima... Trudit ću se...A i kad pogledam što sam sve stvorila, što mi se sve događa i koliko ljudi upoznajem ovako mlada, nekako bi sve to ubrzala jer sam nestrpljiva i imam osjećaj da me nešto veliko čeka...Ali znate u čemu najviše uživam...otkrivanju malih mračnih kuteva sebe...obožavam učiti o sebi kad vidim koliko toga ima...nikad si nisam dosadna i uvijek nešto novo na reporetoaru otkrijem, to je ono u čemu najviše uživam...
Post je objavljen 13.07.2006. u 20:43 sati.