luda_krava

ovo je goldy

ovo je goldy, i sad spava. sva sreća da spava, jer mi je to jedini trenutak kad mogu raditi i baviti se nečim drugim a ne njim.

isprva se trebao zvati đuro, no dan prije nego što je došao tj prije nego što sam otišao po njega promijenio sam mu ime. sad se zove goldy, no to ga ne jebe puno. ne bi on kužio ni razliku ni da se zove sizif.

veseli zdravi muškić, 8 tjedana star, 5 kila težak, sere 6 puta dnevno. ako uzmem u obzir činjenicu da samo spava i jede, nije ni čudo koliko sere. samo da još skuži di treba ostavit svoje mine...
sva sreća da se ne može dobacit do plafona, jer bi u protivnom totalno skrenia.

ovo je tek prvi post o goldiju... nadam se da će mi goldy dopustiti da objavim još pokoji post. ne samo o njemu, već o bilo čemu.

pozdrav ljudi, guštajte!

kako san posta ledomat...

malo san se smrza.
samo malo.

...

danas san se nakon ispita malo da u potragu za psećom hranom.

...
put me dovea do emezzete.
nakon opširnog uvoda dolazim do glavnog problema dana.

za koji kurac postoje parkirna mjesta za invalide?!
ka šta ste pročitali u uvodu doša san do emezzete. najhladniji dan u godini, a parking prepun automobila. i još navodno da se nema para... no dobro, to nije problem, možda ima ljudi ka ja šta samo vole hodit bulevarima stalaža prepunih raznoraznih drangulija. no da se vratin na problem s parkiranjem.
dođen ja i okružin parking u potrazi za slobodnin mjeston. kako sam puten proša pored mjesta određenih za invalide zapalo mi je u oko njihov broj. ima ih trista!!! nevjerojatno, no nakon što sam malo obratia pažnju skužia san da nitko od njih nema naljepnicu za invalide.
koliko to ima lažnih invalida!?!

...
dobro, to nema nikakve veze s menon. jerbo ja ka nisan invalid, al benmu... tia san samo reć da san se do auta do ulaza lipo našeta. da me lipo propuvalo. i sad kad san stiga doma istovaria san hrpu kocki leda u školjku. strah me posrat se, a da ne spominjen drkat.
...

sutra se neću tako zajebat. sutra stojin doma u postilji i sve obavljan telefonon.
a sad se iden grijat. e!

mondej mornin'

danas sam nešto sjeban jer sam tek lega u 5 uri ujutro.
ps2


evo jedan link za radoznale.

iz tomine škrinje "volio sam da me vole"

znanost, tehnologija, kultura - split

evo švrljam malo po portalima grada splita.
benti patka pari mi se da svaka općina ima svoj portal o gradu splitu. ko da nas ima sto miljuna.
no nebitno.

stvar koja mi je digla nerve je da svi portali imaju iste rubrike sa istim vijestima. pari da ista spodoba uređuje te sve stranice.
jasno, ažuriranost nije jača strana.

nije mi jasno zašto na svim portalima rubrike tipa znanost, tehnologija ili kultura kaže "nema sadržaja". čudno. svi se po ulicama pare kulturni, bečka škola, tehnološki obrazovani i upućeni u najnovije nano tehnološke dovitke. čud(n)o. al zato ko je koga upuca, naguzia, poplašia para ima koliko oćete. o njima se sve zna i sve se može pročitat.

a ne znan zašto ovo uopće sad i pišen. boli me kurac za sve. iden rigat.

ima li kakvih pitanja?!

zdravlje = lova

mobiteli pete generacije će poboljšati sve komunikacije!
ma je; moš mislit!

evo jutros sam slučajno za vrijeme doručka poslušao jutarnju emisiju jednog splitskog radija. benmu patka, bolje da nisam. samo mi je spiza prisila.
kako sam na braču; moje rano sportsko dizanje u kombinaciji sa frank ekspresom, obilnim doručkom i jutarnjim programom radija daje na kraju doručka jedno veliko sranje. jutros sam se čak prepao da ne začepim crnu rupu.
no, da ne pizdim dalje nepotrebno...

jedan od razloga mog dolaska na otok je da se malo maknem od svakojutarnjih ispijanja kava i svakopopodnevnih igranja basketa.
došao sam na otok jerbo su zvali vjetar (i to dobar) te da se malo skoncentriram prije ispita.
kako od vjetra nema ništa (tek jutros malo, a trebalo je danas derat luđački) tako sam putem te-kom valova čuo da ni od ispita nema ništa.


i onda na radiju čujem super povoljan mobitel sanion samo 998 kuna.
kako 998 kuna može biti super povoljno? kako može uopće biti povoljno?
da je 10 kuna, pa ajde i sto, to bi bilo povoljno! no dobro, živimo u svijetu vrijednosti gdje je povoljno dati iljadu kuna za nekakvu must have 2 be cool pizdariju.
glavna baza svega je da nam ti novi mobiteli donose bolju komunikaciju.
bolju komunikaciju?!

mora da je to istina, jerbo meni prođu dani dok ne dobijem koji sms ili poziv na mobitel, kako imam stari mobitel. moj mobitel je toliko star da više sliči na pokretnu telefonsku govornicu (na slici ja sam onaj desni) nego na modni detalj suvremenog čovjeka.


sad se s novim mobitelima može gledati teve, slušati radio, čitati novine... može se lakše navući na još više reklama nekih povoljno-nepotrebnih stvari koje bi trebali kupiti.
ti novi mobiteli imaju u sebi fotoaparate, videokamere, mogućnost spajanja na internet... oni se nude u crnoj, bijeloj, plavoj, sivoj ili nekoj drugoj ultrapopularnoj crveno-narančasto-srebreno-rozoj boji.
s novim mobitelima vi možete nazvati i veliko uho te pritom povoljno proći za devet kuna po minuti plus pedeve. ako vam se ne da slušati vi možete putem velikog oka sve vidjeti za samo 6 kuna po minuti za jedno oko. komunicirati znači vidjeti, čuti i govoriti; stoga pozivom na 889966 broj (u dnu vašeg ekrana) možete ostaviti komentar podrške svojoj voljenoj spodobi.

...

nije više lako ni ćiribimbaćima. mobiteli će polako dovesti do izumiranja i ovog zanimanja. dovoljno je da se jedan od njih skriva i šulja oko parkiranih automobila s novom mobilnom vegea kamerom u novom evoluiranom okruženju. nakon što uspostavi konferencijsku vezu s ostalima iz imenika svi u tišini svoje sobe mogu početi s razgibavanjem svoje desne podlaktice.


mora da je drkanje sport za dešnjake, jerbo nikako drugačije ne mogu objasniti zašto ljevaci drkaju desnom rukom.

na spomen dešnjaka i ljevaka na pamet su mi pali i političari.
pari mi se da ljevičari ne drkaju. nikad. oni su uvijek tu i tamo, spremni u svakome trenutku nekome jebati majku.
drugim riječnikom oni su madrfakeri.
dok nam jedni petljaju s majkama drugi su uzeli u ruke sve što je ostalo. desničari nam se kar(t)aju s očevima.
ja u kupe ti u špade, izgubia si, spusti gaće da ti vidim dupe... i te sheme.
no da sad ne ispadne da mlade nitko ne jebe dvadesetidva posto vratit ću se na pedofiliju bolest najmiliju. mi pokušavamo jebat onoliko koliko nas jebu, no češće dok trčimo uzdignuta kurca spotaknemo se i padnemo. sva sreća da nas pri padu uvijek dočeka neki dobri čiča i milka čokolada.
bar već kad te boli sprijeda (od pada) i straga (od uboda) imaš čokoladu da ti podigne šećer. jer nije dobro kad ti šećer nisko padne.

i tako sam na početku htio nešto reći o zdravlju i lovi, a završio sam na čokoladi.
no kako se ovaj post već sada dobro odužio i nisam siguran da će itko doći dvaput do kraja polako ću s ovim proljevom svršit.


što se tiče zdravlja i love grubo je reći da su siromašniji bolesniji.
kad se u sumi pogleda pitanje je da li su bogatiji sretniji ili pak zdraviji.
lova kao i sve ima dvije strane. jednu dobru i jednu lošu. koja će se po kojem pitanju više iskristalizirati tiče se nas samih i situacije u kojoj smo se našli.
sve je stvar filma koji nam se vrti u glavi. da li je komedija, tragedija, akcija ili drama...
na kraju nije ni bitno.
ni tko si.
ni što si.
ni što imaš.
...
svi ćemo se jednom naći six feet under!

odo ja na frišku ariju

evo je ka zovu.
neveru.
okriće na južinu.
vitar.

asti patka sav sam se već naježia od pomisli da ću imat par dana vitar da se mogu zezat s daskom. zato sutra ja gren na škoj. lipo se odmorit, pripremit dasku i jidro za dane ča nadolaze.
e, trenutno ka ovi burin slabi i okriće na jugo, koje bi ka tribalo dosegnit maximum u ponediljak.
ako to bude tako onda sam do utorka na moru. u moru. na dasci. s jedrom u ruci i osmjehom na faci.
fala bogu triba računat i na eventualan lom. triba malo i krvi pustit.
no...

fala bogu nema grčeva!!!


ova slika sve govori. di, šta, kako, zašto!

danas je dan ko i svaki drugi samo malo luđi...

cili dan mi je nekako maglovito prošao.
malo kenjka vrime, malo kenjkaju obaveze, malo kenjkaju kenjatori...

... no nakon svih sranja, proljeva i požara čuo se prdac...
i tu je nastao tajac...


da netko ne dođe u napast ostavit komentar tipa: "jel ovo ona vjeverica iz ice agea?", odgovaram odmah: "ovo uopće nije vjeverica!"

za cijelu priču nije bitno da li je to vjeverica ili ne. slika je samo tu da skrene poglede sa ovog izljeva gluposti koje slijedi u nastavku. lako što ja pišem pizdarije već se pobojavam za vas što čitate. eee... neće vam bit lako.
opalit ću ja cenzuriranu verziju.

iskreno, ni meni danas nije lako.
danas sam se naslušao toliko sranja da se stvarno moram složit s tominom besidom da "osim za muziku uši su za gluposti."

da krenem redom s današnjim glupostima nema smisla.

prvo mi je trebalo dosta vremena da skužim što se uopće događa oko mene.
bilo mi je malo morbidno kad sam snimio da se monolog oko mene odvija u boji, jerbo sam bio uvjeren da još spavam. no, kako su moji snovi crno-bijeli znao sam od početka da ovi dan neće na dobro.
od gluposti, preko zajebancije sam preokrenuo na sprdačinu. i tu sam izašao kao pobjednik.

moram prestat sprdat psihički nestabilne osobe.
nije u redu od mene da ih ubijem u pojam. tu i tamo još štima, no stalno... uostalom, nisam ni kriv što dolaze ko na traci.
ovo danas je bila faza "ja varim! meni je super!".

lapani, papani, kenjatori i ostali su ko na traci dolazili na odstrijel. nakon što sam par njih uredno obradio jednog sam poslao da se ide konzultirat sa ovima što su prethodili. čisto da se ne ponavljam, jerbo auditoriju ću dosadit s ponavljanjem. e,... triba čovjek vodit računa i o publici.

da sad ne dužim jerbo vam već sad ništa nije jasno završit ću s komentarom dana.

komentar dana: dida mi se bode.
wtf!?!

iz tomine škrinje "primitivci moji dragi"

transat jacques vabre

7 - the magic number

sedmo izdanje transat jacques vabre regate, the only double-handed race in the international race programme, za fifty i sixty footere jednotrupce i višetrupce.
kao što se i iz samog imena regate da naslutiti ovdje se jedri preko atlantika.
točnije strat je iz le harvea, francuskog grada koji se nalazi na ušću siene, dok je cilj regate salvador de bahi (brazil).


ukupna duljina regate je 4 350 milja, no...
tu regatu monotrupci prosječno prođu za sedamnaest dana. jasno, parametara koji na to utječu ima mnogo, previše čak. no uz prosek od deset - jedanaest milja malo preko dva tjedna natjecateljskog jedrenja usred ničega i nije puno.
višetrupci ovu regatu odrade malo brže, čak i uz 800 milja viška. stvarno su brzi ti đavli.


"seven is the last of the primary numbers. seven is the symbol of equilibrium, harmony, wisdom, continuity and beauty. the magic number seven was given to the wonders of the ancient world, an expression of architectural brilliance. seven will be the number of this edition of the transat jacques vabre, an oceanic race that is original in its format, its route, its history and its rhythm."

ljepota regate je njezina raznolikost.
starta se po kiši, magli, hladnoći te nakon što se probije la manche i uhvati azorska anticiklona, višeslojnu nepromočivu zimsku odjeću zamijene sunčane naočale, kratki rukavi i kreme za sunčanje.
kad se ukrcaju na azorsku anticiklonu i zajedre južnije prema ekvatoru dolazi do pada ovog vjetra i lokalne plutačine. naime, tu dolazi do vjetrova koji dolaze iz različitih smjerova, lome se i ne ostavljaju ništa za jedrenje.
no, ako su se brodovi dovoljno nisko spustili nakon nešto vremena provedenog u plutačini tropski vjetar ih izglisira točno prema brazilu. tu je najjači vjetar tako da u ovom ciljnom dijelu regate dolazi na vidjelo čvrstoća jedrilica.

za kraj još jedna napomena. na ovu regatu ide po dva jedriličara s brodom. nije puno. štoviše.



jedna sličica sa starta

st kofi -erste mal-

jebote kolko nas je bilo!!!
cilih 8!

no kako san i cilu kavu ispustia rič dvi, tako će i ovi post obitavat mnoštvom riči.

splitska kofi odrađena prvi put, dabog da se ponovilo!

temelji nisu poljuljani

pred 16 mjeseci i 26 dana na ovom blogu priupičen je prvi post pod nazivom sranje montažnog uma.
nije to bio ni neki naslov ni neki post, no tog jutra sedmoga lipnja dviiljadeičetvrte godine gospodnje započelo je ovo ludilo. ovo moje ludilo.
blog je preživio sve i svašta, od ratova, gladi, ispita sve do pričje gripe i slovenaca.
no duh je i dalje lud i nepromijenjen.

od dana današnjeg ovi blog čita i još jedna spodoba.
moj stari.

e, kako je i duh i dalje lud i nepromijenjen, kao što sam i gore napisao, postovi će biti u istom ludilu. to mora biti tako, jer se sve mijenja, a kravlje ludilo i dalje ostaje.

stari, evo ti link za jednu cool stvar link.
i nemoj sutra za ručkom reći da nisi ovo pročitao. i nemoj sutra za ručkom reći da nisi o maxadslu pročitao.
kad već čitaš što tvoj mali piše - investiraj. dobitak je na vremenu.
inače ću nahuškati đuru na tebe pa si najeba ka žuti!

gdo je to?

e pa ja san.
evo, vratia san se doma s puta. e.
bia san malo u sloveniji.
mala je to zemlja judi moji, ali figura. zajubi san se. i u mojcu i u mancu i u triglav.

evo je jedna friška slika iz moje kolekcije "bogoslovnih".
tudi tukaj je križ s gimnastičaren u vintgaru:


ka sad da ne ispadnen pizda nego iz aviona iden polako u novu storiju.

u split san se vratia priko zabrega.
e, gori san bia na mirogoju. malo zapalit šteriku, malo stavit cvića na grob i tako to.
čisto reda radi.

ka šta se moglo vidit danas na teveu za vrime mise s mirogoja postavljen je križ koji je okružen šterikama. e, i sad kako je ti križ odma pokraj moje grobnice red je bia da stavin i jednu ekstra šteriku u omeđen prostor oko tega križa.
taman je ja lipo užga i krenia je stavit kad meni neki betmen kaže da nesmin stavit svoju sviću u uži dil oko križa jerbo je taj dil rezerviran za guzičare s markova trga.
a je me to raspizdilo, majku im j***! i političarima i ovin kurbama u svećenstvu!
isprid boga pari da više svi nismo isti. nismo! jebiga, pinezi čine svoje i na nebu i na zemlji.
onda me jebu ovi sa šterikama. kako šterika iste veličine i trajanja gorenja može različito pinezi stajat?!
pa onda nesmiš u kratke gaće u crikvu.
pa nesmiš....
al da se slučajno sagneš u crikvi odma bi te neki betmen naguzija.
e nabijen vas bolesne!