|
|
ponedjeljak, 24.10.2005.
asti dana!
što je danas lijep i sunčan dan!
uživancija! nema vjetra, pravi sunčani ljetni dan.
danas triba lagano prošetat uz more. pomalo se i okupat i osunčat. pa digod sist i popit kavu. popodne malo prošetat preko merjana.
noge uzrak, ruke zavrat i gušta!
i uvik kad je lipo vrime ja triban negdi otputovat! enti pegule!!
|
nedjelja, 23.10.2005.
i ja po bubnju lupam
a ono!
jure fala lipa! ;)
uvalila mi ekipa bubanj.
priča ide otprilike ovako...
ti si i onako lud s gitarom. sviraš neke svoje pizdarije. evo ti bubanj. to je stvoreno za konjine ka šta si ti, imaš ritma, garažu,...
ma di su oni vidili da ja imam ritma?!
pa ni plesat nisam u stanju! (gegam se ko medo)
no dobro, šta je tu je. idemo se i u tome okušat. možda i bude nešto na kraju. :)
e, jel tko daje instrukcije iz bubnjanja?
ozbiljno. ne sprdam se.
|
po mesu se dan poznaje
"mesa! mesa!", povikaše svi.
"sunca! sunca!", začu se od nekud.
ma ljudi moji nema do mesa. svaka čast i vegetarijancima i onima ekstremnijima, no nema do mesa. meso je zakon. meso ti daje snagu, energiju, toplinu... po mesu se dan poznaje.
ja san svežder. nema te spize koja meni ne paše. da sad tu ne nabrajan ove ili one delicije reći ću samo da bez mesa ne mogu.
ne brinu mene puno ni raznorazne lude krave, ni bolesne svinje, zarašene guske i ostale dišperane beštije. nema do mesa, jer se po mesu dan poznaje.
kad je mesina u điru uvik je sunčano, zdrav dan, a kad se ide kombinirat s nekin drugin jelima onda uvik neka naoblaka spizdi postobidno, ubi-oko raspoloženje.
lako sad tu meni trkeljat kad san se natuka ka prajac. more mi je otvorilo apetit. dobro je danas. malo južinavo, kenjkavo, no skroz ugodno.
jedro u ruke, daska pod noge, mozak na pašu...
iden sad popit kavu u lažine.
|
iz tomine škrinje "u sakatu vremenu"
živa kartica
kako znate da sam se opio
glupani
pijan sam se rodio
|
subota, 22.10.2005.
krepaj labude!
evo, nakon dosta vremena ponovno jedan poduži post.
ovo nije post o ptičjoj gripi!
glavna okosnica je vezana za višku regatu, no umjesto prepričavanja utisaka sa regate slijede dvi-tri kritike.
krenut ću od sredine jerbo neznan odakle bi drugdi krenia.
dakle,
u svojih deset jedriličarskih sezona nisam bia ni na jednoj regati koju je organizira jk labud da na kraju nešto nije zajeba. uvik neko sranje. il se ne drže rasporeda, il nekakva promjena u zadnji moment, propust...
ako se pogleda zadnja regata koju su organizirali vidit će se nekoliko propusta.
najviše me pogodilo što su na intervenciju slovenske posade sjebali sto drugih posada. radi jebenih slovenaca pomakli su dodjelu nagrada s ponediljka na nedilju, te skratili ciljno vrime (ograničenje). zbog te intervencije labuda samo tridesetak posada je uspilo proć cilj u vremenu.
no nisu krivi slovenci; može svako pizdit ča oće.
da je samo palo na pamet nabiguzcima iz labuda da je start drugog plova bio odgođen...
ovime su pokazali da samo jedrenje uopće više nije važno. važna je samo posada koja će ili je dobila ragatu, a ostale ko jebe.
...
šta mi vridi njihova isprika nakon regate?! šta!? od visa do splita ima 29 milja. to je trajektorija koju jedrilica gonjena vjetrom ne može ostvarit. uzevši u obzir vjetar tog dana moj brod je u drugom plovu proša najmanje 45 milja. žao mi je samo šta nisan ima ručni gps sa sobon.
i sad mi na kraju kaže da mu je žao šta su donili pogrešnu odluku o cilju, da mu je žao... nije ovo prvi put da se tako nešto dogodilo!!!
ma krepaj labude!
da ne ispadne da seren po savezu i po klubu okrenit ću svoj analni otvor i prema jedriličarima.
kol'ko kiča i umišljenih pizduna je počelo bivat na regatama. pa to je da ti dođe rigat. na regati mi se dogodilo više ovakvih razgovora:
sfi: na kojen si brodu?
me: h800.
sfi: što je to? koliko je to metri?
me: 7.94m!
sfi: pa šta vi radite tu s tom jedrilicom! samo smetate onima koji su došli jedrit!
pa jebate život bez bureka, pa jel je osam metri mali brod?!
u današnjem trendu izgleda da osam metri nije mali brod. osam metri je kurac od broda.
sad su svi neki kurci palci pokupovali bavarije, oceanise, iksice, pizde materine od 40, 44, 50 stopa.
onda je jasno da je brod od osam metri kurac prema onome od dvadeset.
no, šta se može. na moru se vidi ko šta zna.
najvažnije je znanje, pa onda jedra i na kraju brod!
sljedećih par rečenica će izgledat ka i da bruntam protiv purgera, no samo će izgledat. naime bruntam jedino protiv blago retardiranih i glupih ljudi koji su opasni po tuđi život.
prvo ću naglasit riječ znanje.
znanje je riječ koja sve manje znači u radu i životu ljudi.
znanje i vještina su na moru nužni uvjeti bez kojih se ne može! no izgleda da ipak veliki broj ljudi misli da može.
osnovna pravila na moru su postala nepoznanica, pravo prednosti, preklapanje, ...
velik broj sudionika nema pojma ni o pravilima ni o jedrenju, ali glavno da se voze brodi koji teže po miljona eura.
a ne znan šta da kažen. kako se uvik raspizdin na budale!
iden rigat!
evo par slika za one rijetke ča još uvik guštaju u moru i jedrenju:
ovako izgleda pobjednik 61. viške regate:
pred start dva favorita regate (cometa i veliki viharnik):
evo jedna umjetnička iz visa:
|
srijeda, 19.10.2005.
biti davis ali ne biti kup
već je srida.
čoviče kako vrime leti. iman filing ka da san se jučer vratia s regate. u biti govorin okolo da san se jučer vratia jerbo nemam pojma di san bia i šta radia zadnja dva dana.
skleroza. totalna.
...
e ka, danas je srida. ništa posebno.
na faxu je održana komemoracija posrnulom namicatelju znanja.
...
inače...
vuče se pitanje dajvis kapa. ka ono slovačka. a jesu i ti slovaci kurbini sinovi. finale će biti održano u maloj dvorani (4 iljade glava), i od toga četvrtina ide hrvatskom teniskom savezu. da bi profit bio isti nabili su cijene karata.
trodnevni paket karata košta magičnih 1600 kn. to je samo za karte!!! karte!!!
zanimanje jest veliko, no nisan siguran da će student-navijač imat toliko love samo za kartu kupit. ono, triba do gori doć, pa spavat, pa pojist i popit čagod, a tribalo bi se i vratit.
čovik može za tu lovu kupit perverzno ogromnu plazmu, pa to finale gledat u kućnom suraund okruženju. pa još ako ima oni max adeesel... ati patka, triba još jedino uštekat kabel u reket, malo maknit fotelje i opizdit virtualni meč s tamo nekim slovačkim divljakom.
inače dobro san. malo pozitivno lud. taman se zabavljan sa daskon i smolon. ovo lito san uspia glavon razbit karbonsendvič surf dasku. neznan kako, no sada saniran posljedice.
odlučia san otić na dugi otok tokom idućeg miseca se malo izdivljat ako opali južina.
i tako...
već je srida!?
a di san bia, majke ti...
|
nedjelja, 16.10.2005.
šolta je zakon
... evo taman san uletia doma s viške regate.
i znate ča.
jeba patka, ovi put san stiga prvi. prvi u grupi!!!
nešto o regati ću kasnije napisat kad me popusti drmat adrenalin!
|
četvrtak, 13.10.2005.
viška 61. put
sutra u devet uri ujutro je start regate!
ala ću ožednit do visa!
|
srijeda, 12.10.2005.
operacija uspjela - pacijent preminuo
"ne znam da li je teško umrijeti, ali znam da je teško umirati."
toma bebić
|
nedjelja, 09.10.2005.
"road trip - there and back again" - d mesto
evo još jedan post s puta there and back again.
malo sam bio napravio stanku s tim "putopisom" jerbo sam imao jaku volju za radit ništa.
o tome gdje je olomouc smješten mi se i ne da puno pisat.
uglavnom, u moraviji je. kroz njega protječe rijeka. u okolici ima jezera. i tako...
sami centar je smješten na brežuljku. na slici je brončana maketa užeg centra.
na njoj se baš ne vide svi brežuljci no vjerujte. nije baš tako jednostavno hodit gradom. naime svaka crkva je na svom brežuljku.
centar starog grada je gornji trg. to je ogroman trg. kod nas tako velikih trgova nema. tu se nalazi stara gradska vijećnica (sl1), gradski sat (sl2) i općepoznati stup presvetog trojstva (sl3).
sl1
sl2
sl3
iz te srži grada, jedna pošira ulica vodi na donji trg. malo manji trg.
oba trga obiluju fontanama (herkulova, caesarova, arionova, neptunova, jupiterova...), starim građevinama i kockama popločanim (ili bi bilo pokockanim) ulicama.
najviše sam guštao u kaletama, zalazit u volte, male kavanice i tako. gušt se izgubit i lunjat takvim gradom. mogu se viditi razne građevine, od gotičkih i romaničkih do nekih suvremenih, modernih. interesantno, nekima.
grad od sto iljada ljudi.
grad prepun crkava. obišao sam skoro sve. posebno mi se svidilo unutarnje dvorište samostana sv. michala. no najviše sam se odmorio u crkvi sv. morica, gdje sam i ubio oko. sad će ispast da gdje god da sam bio da sam ubio oko.
jedina mana gradu je ta da svi dućani zatvaraju u 6 popodne. apsolutno svi. tako da čovjek koji radi do pet ne stigne skoro ništa kupiti. da ne kažem što stigne čovjek koji bi nakon posla još ponešto želio razgledati.
to rano zatvaranje i ima nekog smisla. treba se čovjek i odmoriti da bi sutra mogao ponovno raditi. no to meni nije bio cilj, odmor, tako da sam prve dane teško podnio.
mislim da se nama slika zabave i radnog vremena malo izokrenula. kako smo se prokurvali po svim pitanjima, tako je kod nas normalno izaći vanka iza deset, jedanaest, ponoći...
gore toga nema. kad sam gore naišao na nekoliko kafića koji rade malo duže spasio sam se. redovito bi me tjerali vanka kao zadnjeg gosta. točno u devet ipo navečer!
za razliku od večeri kad apsolutno ništa ne radi i kad uopće nema ljudi na cestama, po danu je ludnica. ogromna masa ljudi, naročito mladih hodaju okolo, po gradu, po kafićima, po restoranima...
olomouc je poznat kao studentski grad. tako da se u njemu za razliku od okolnog kraja i vidi nešto života.
pao sam na pod od iznenađenja kad sam počeo sretati lijepe olomoucke djevojke.
prvu večer su mi malo smetale njihove kockaste glave, no ubzo sam se priviknuo. svaka kocka je neobrađena kugla, a svaka kugla je obrađena kocka. a u krevetu je bitno samo da se diže.
jutra su hladna i rosna, a preko dana je toplo. no usprkos tome i usprkos nedostatku mora mogao bih gore živjeti. bez problema. pogotovo kad sam otkrio ovo:
|
petak, 07.10.2005.
j***** kiša
tom mcrae - walking 2 hawaii
falling feels like flying
'till you hit the ground
and everything is beautiful
'till you take a look around
so let it go
turn the bow into the wave boys
i feel a storm coming in
and every bridge we build we burn
and never learn to swim
no we never learn to swim
so let it go
lead me to the edge and watch
see how far we both can drop
let it all just slip away
let it fade
we'll walk to hawaii
a final sunset on the waves
the perfect girl the perfect place
to watch the world go down in flames
wouldn't that be a shame
so let it go
lead me to the edge don't stop
beauty always had a cost
and as the air slips from our lungs
we'll sing songs of love
oh love, oh love...
|
utorak, 04.10.2005.
manija
šta guštan kad je južina.
šta guštan kad cipa kiša.
...
kad svi imbecili i dei izađu na ceste.
ovo je jedan od onih dana u godini kad triba pazit di radiš, ča radiš i skin radiš. jerbo na cesti samo na luđake moš naletit.
kaos u gradu.
kiša cipa. cakla se magle. semafori ne rade.
onda još zdrma pokoji potres.
stiga san doma.
sretno.
|
nedjelja, 02.10.2005.
mrduja u dvi tri slike i nešto više riči
nešto općenito o mrduji san već reka u prijašnjen postu. odi ću malo opisat svoj doživljaj u slici i riči. ili ka šta mi xvii sugerira, ča san izia, popia i tako to...
prije svega bi tia jebenog aladina i njegovu svjetiljku poslat u pindu materinu. možda je njemu u svjetiljci vitar pa, no u splitskom kanalu ga je bilo dosta. za dobar dio natjecatelja čak i previše. zato aladine nabijem te s vremenskom prognozom.
dan dva prije mrduje se dalo naslutiti da će ovo izdanje bit vjetrovito. većina se nadala da će ta bura potrajat i da će regata bit vjetrovita, za razliku od nekoliko prijašnjih.
startalo se u deset. evo jedna slika ča san je učinia neposredno pred start.
moja posada je startala vrlo loše. razočaravajuće. na samon startu je bilo malo konfužasto. ono, bilo je pripremi špinaker, pripremi leptira, diži... malo smo kružili okolo i u samom kruženju su nas malo blokirali tako da smo s par minuti zaostatka prošli startnu liniju.
u konačnici smo se odlučili za leptir. i pogodili smo. nakon užasnog starta, leptirom smo doletili do šolte.
ovo je jedna slika nakon što smo startali i masa brodova isprid nas.
u toj svoj masi oduševia me ovi drvenjak s latinskin jidron.
jedrenje do mrduje je bilo strašno. više bih ga nazva surfanjen na dasci od osan metri. bilo je ludo. do mrduje nan je tribalo jednu uru i 27 minuti. što je vrlo dobar, 30. rezultat. u našoj grupi prije nas je jedino okrenila posada mozga i tuturutua.
no naš dobar rezultat mrdujske regate tu završava.
u ton surfanju do mrduje izgubia san ruke. toliko san se bia naradia s glavnin jidron da nas svako malo poloka po litre vode. regatu san završia s tri ipo popijene litre.
nakon ča smo okružili regatu ka šta san reka, upali smo u male probleme. neiskustvo posade i neuvježbanost pokazali su svoje u jedrenju u orcu. dok smo skratili jidro preteklo nas je baren dvadeset posada.
jedrenje u vitar pokazalo se znatno napornije i zajebanije. nakon okreta koji je bio u 11:27, ciljem smo prošli tek u 14:46. u ta tri sata smo se borili s vitron ka blesavi. svaki drugi val nas je cile zalia. naravno, slike sa povratka nemam jerbo bi to bilo ubojstvo aparata.
skoro smo bili došli do trogira. vozili smo u božju mater, prešli sto puta veću udaljenost od one najkraće. isprolivalo nas ko budale, izlomilo nas, no bogu fala ništa nan nije puklo. nitko nije pa u more. nije nan ništa palo u more.
osim što me malo razočarala naša krajnja pozicija bilo je super.
puno bure, puno leda u kostima, puno adrenalina, i da... puno šporke i mokre robe.
naravno, spizu na brodu nisan ni taka. nisan stiga. jedino san loka vode, jerbo san izgara. sendviči su pali kad smo se vezali u zenti. šunka, sir, maslo... glad.
fala bogu nakon tuširanja doma je pa još jedan obrok. kuhani.
|
subota, 01.10.2005.
mrduja 2005
ova svetkovina jedrenja i fešta svih zaljubljenika u more privukla je ove godine, na svom sedamdesetičetvrtom izdanju, preko tristo brodova. kao i svake godine organizator se hvali s najvećim brojem prijavljenih brodova za start ikada. no, da sad tu puno ne filozofiram, svakako mogu reći da je mrdujska regata najbrojnija regata na hrvatskoj strani jadrana.
dvadesetidvije nautičke milje, promjenjivi vjetar, taktika...
ovo je link na lanjsku mrdujsku regatu mrduja 2004.
ovo 74. izdanje mrduje ima i međunarodni karakter. naime prijavile su se i neke posade iz finske, austrije, italije, slovačke, srbije i crne gore.
kad se nadoda činjenica da su u igri 75 pokala, brojne nagrade sponzora (od vespi preko frižidera do brodskih motora) i veliki pehar ing. deškovića to već postane vrlo interesantno.
uglavnom, da se puno ne ponavljam od prošle godine, svi zaljubljenici u vjetar nek vam je s guštom.
wind is free, so use it!
update:
neslužbeni poredak:
1. cometa
2. aag big one
3. croatel one
|
|
