već je srida.
čoviče kako vrime leti. iman filing ka da san se jučer vratia s regate. u biti govorin okolo da san se jučer vratia jerbo nemam pojma di san bia i šta radia zadnja dva dana.
skleroza. totalna.
...
e ka, danas je srida. ništa posebno.
na faxu je održana komemoracija posrnulom namicatelju znanja.
...
inače...
vuče se pitanje dajvis kapa. ka ono slovačka. a jesu i ti slovaci kurbini sinovi. finale će biti održano u maloj dvorani (4 iljade glava), i od toga četvrtina ide hrvatskom teniskom savezu. da bi profit bio isti nabili su cijene karata.
trodnevni paket karata košta magičnih 1600 kn. to je samo za karte!!! karte!!!
zanimanje jest veliko, no nisan siguran da će student-navijač imat toliko love samo za kartu kupit. ono, triba do gori doć, pa spavat, pa pojist i popit čagod, a tribalo bi se i vratit.
čovik može za tu lovu kupit perverzno ogromnu plazmu, pa to finale gledat u kućnom suraund okruženju. pa još ako ima oni max adeesel... ati patka, triba još jedino uštekat kabel u reket, malo maknit fotelje i opizdit virtualni meč s tamo nekim slovačkim divljakom.
inače dobro san. malo pozitivno lud. taman se zabavljan sa daskon i smolon. ovo lito san uspia glavon razbit karbonsendvič surf dasku. neznan kako, no sada saniran posljedice.
odlučia san otić na dugi otok tokom idućeg miseca se malo izdivljat ako opali južina.
i tako...
već je srida!?
a di san bia, majke ti...
Post je objavljen 19.10.2005. u 18:58 sati.