Pomagajte, drugovi, hoću da ga ubijem...!!!! Ne zbog nje, niti njega...Imenica je srednjeg roda-HRKANJE!
Luda sam. L-U-D-A.
Scenarij, gotovo svakodnevni( kada je na godišnjem), bolje rečeno svakonoćni: odlazim u krevet oko pola noći, djeca spavaju, Muž ostaje igrati igrice, ili gledati TV. Ma, još bi bilo dobro da gleda TV, ali brzo gledanje preraste u promatranje teve ekrana: tup pogled, odsutnost, ako ga pitaš što gleda i o čemu se radi On prepriča scenu koja se netom prije odigrala, uopće ne pohranjuje informacije, čini mi se niti u kratkotrajnom pamćenju : ), gleda tek tako da gleda, da se opusti, na miru, bez žene i djece, ali to opušteno gledanje tevea brzo preraste u opušteno spavanje pred teveom....
Dok on spava, u dnevnom boravku, ja sam već obavila progresivnu relaksaciju mišića, utonula u san i, onda, odjednom, probudi me Njegovo hrkanje čak iz susjedne prostorije!!! Onda se dignem, otpravim ga u krevet, recimo da je oko jedan sat, dva.
Druga varijanta je da ja zaspim, a on me probudi kada završi s lupanjem po Playstationu jer se sobom, kada je mračno, kreće kao da tu ne živi, kao da n e zna raspored objekata u njoj, kao lopov, ma vraga, da je lopov odmah bi ga skužili : ): lupi nogom u dječji krevet, laktom u ormar, iznenadi ga bračni krevet, kao da ga ja svaki put premjestim kada idem na spavanje, pa legne nježno kao lički medvjed..Sve se trese, krevet škripi... Susjedi nam, vjerojatno, zavide jer misle d a je, kod nas, svaku noć strastveno : ) I naravno, probudim se.
Dok se On «gnijezdi» sat pokazuje dva, tri...
Čim oko sklopi počinje pilana. I to ne, kao što stripovima, prikazuju-pila pili drvo...U mom slučaju riječ je o cijeloj bandi motornih pila koja želi prašumu pretvoriti u cjepanice!
Pokušavam zaspati, ali nema šanse. Drmnem ga koljenom, laktom...On, nevino, pita» Što već hrčem pa još niti ne spavam!?»...Tek što izgovori rečenicu već se začuje—Hrrrr-frrr....
Taj čovjek zaspe u sekundi!
Ne mogu pokriti uši, staviti vatu, čepove, što god, jer tada ne bih čula djecu.
Taman se nekako ušuškam i Mlađa je spremna za dojenje, a ja spavanje odgađam za kasnije.
Uzimam je u krevet, otkopčavam grudnjak, pokušavam spavati dok sisa...Nekako dođem u polusan. Malena prestaje sisati, vraćam je u krevetić i ono, opet-rušenje prašume.
Tako me taj zvuk zna iživcirati da se, skroz, razbudim.
Opet lupam, štipam, «ne hrči», «prestani», «okreni se na bok»...I opet tišina nekoliko trenutaka dok je budan.
Imam dva, tri dojenja, po noći, uz to se i Starija probudi: žedna, hoće na naš krevet, ružno sanja...A svaki moj prekid sna znači i ponovni pokušaj uspavljivanja uz, nimalo uhu ugodne, zvukove.
Hmmm...Da ostane spavati na kauču, u boravku, zid bi umanjio decibele, ali mi je problem što bih se, onda, ja trebala dizati i nositi vode, pokrivati, umirivati, baviti se Starijom baš svaki put kada se, Ona, probudi...A to mi i nije rješenje. Nemamo načina izvesti da, u sitoj prostoriji, spavaju On i Starija.
Vratimo se prvoj rečenici ovoga posta: ako znate način da se hrkanje zaustavi, spriječi, a da Muž ostane živ i da mu bude, ipak, omogućeno da i On spava-klanjam vam se i dižem spomenik, dijelim, s vama, dobitak na lotu....
Druga varijanta je da mi otkrijete neškodljiv, legalan, i, po mogućnosti, prirodan način, da ne trebam, uopće, spavati, a da funkcioniram kao da sam naspavana.
Eto, to je sve što tražim. Sitnica.
