Večeras sam, opet, poželjela da su muškarci sličniji ženama tj.da i muškarci mogu dojiti i da mogu pažnju imati usmjerenu na više stvari odjednom...
Situacija, otprilike, ovakva: Starija se rano digla, ne spava po danu, odnosno, rijetki su ti dani, možda jednom u dva tjedna, da ona odspava popodne..Predvečer je, naravno, grintava jer je umorna.
Radnja se događa baš predveče. Ja mijenjam pelene Mlađoj, a Starija plače, grinta, ništa joj nije po volji...Onda moj Muž, veliki pedagog i psiholog, počne priču «Ajme kako je moja Mlađa super, ne plače, ona je kao velika cura, a Starija je kao beba...»...Meni tlak 300 i kosa na glavi kao da su me uključili u struju!!! Signaliziram očima, tijelom, da se takve stvari ne govore...On ne kuži..Na kraju i kažem da tako može napraviti problem tamo gdje ga, još uvijek nema tj.da Starija postane ljubomorna na Mlađu...
Starija je počela jače, na silu, plakati i traži mamu. Kaže da joj se nana i neka mama sjedne pored nje.
Kažem Mužu da stavi ćiripe, švedske pelene, kakogod to nazvali, Mlađoj i ja idem do Starije. On ne želi jer je hoće naučiti da plačem neće postići što želi.
Objasnim da je ona umorna i zbog toga grintava i da u niti jednom drugom slučaju nemamo problema s njenim ponašanjem i kako umorno i/ili bolesno dijete ne možeš «staviti u red»...I još mu kažem da je previše živčan, a On će meni «Jesam, živčan sam. Umoran sam, spava mi se, rano se dižem...»...OK! Dakle i ti si umoran i spava ti se pa se ponašaš neuobičajeno pa kako, onda, od dvoipogodišnjeg (hajde, zaokružila sam, fale joj do toga još dva mjeseca) djeteta zahtjevati razumno ponašanje??!!
I meni se spava i umorna sam. Noćas je Mlađa sisala svakih sat i pol. I danas, po danu, je često sisala i malo spavala...On se dignuo u 7, a ja u 8 i pol, a po noći je mirno spavao...
A što bi bilo, tek, da primijenim savjete s jedne web stranice gdje savjetuju da se partneri izmjenjuju u hranjenju bebe, po noći, tako da svaki bude dežuran tri noći za redom...Mama se izdoji, u toku dana, za noćne obroke, a tata grije bočicu i daje potomku...(A što je s mastitisom? Meni bi cice, do ujutro, eksplodirale. Kriza je, već, ako Mlađa odspava 4, 5 sati bez obroka)...
Sada dojim pred kompjuterom, dok tipkam ove zadnje retke, a On, mirno, gleda utakmicu.
Osim toga ima svoj nogomet petkom-za izbacivanje stresa, bio je na dvije fešte, a u planu je i treća, otkad sam rodila, a ja sam doma...I da, istina, priznajem-zavidim Mu na slobodi!
On meni na bliskosti s Djecom...Na tu bliskost i razumijevanje sam ponosna i šepurim se, ali nekad, kao sad, malo bih da Starija zove «tata, pjičaj mi neku pjiču» i da On, dok doji Mlađu, mekim, tihim glasom, priča Tri praščića, a ja da se zavalim u fotelju i gledam film od uvodne do odjavne špice ne mijenjajući udoban položaj.
